FACEBOOK POBUNA U ZAGREBU

Kako je više od 13 tisuća ljudi, nezadovoljno obnovom nakon potresa, krenulo u obračun sa službama

U nešto malo manje od godine dana iz "oglasne ploče" za slobodne majstore grupa je prerasla u neku vrstu građanskog pokreta
Anita Piplica
 Boris Kovačev/Cropix

Mogu ovi na broju 01/3782 117 šutjeti kao zaliveni, ali na svaki neodgovoreni poziv, krik upomoć negdje izađe snažniji i glasniji.

No, ovog puta uz popratnu fotografiju, presliku dokumentacije, transkripte elektroničke pošte te, najvažnije - na tisuće klikova podrške jednako nesretnih i ozlojeđenih Zagrepčana koji, gotovo godinu dana od zagrebačkog potresa, još nisu dočekali da ta famozna obnova započne.

"Nažalost, dojam je kako se nakon potresa maksimalno išlo u smjeru otežavanja procedure obnove za građane te zaštitu sustava od stvarnog posla. Očito, ideja je bila građane maksimalno iscrpiti kako bi u konačnici odustali od obnove", apostrofira predstavnik suvlasnika jedne zgrade u centru grada te osnivač tvrtke Irundo Igor Kordić.

image
Igor Kordić
Marko Todorov/Cropix

Kako se "sustav" nakon potresa pokazao šokantno neefikasnim, Kordić je energiju uspješno katalizirao na mjestu koje, puno uspješnije nego državni i gradski mastodonti, daje konkretnu pomoć građanima unesrećenima u potresu.

Facebook grupa "Potres u Zagrebu - Svi mi u centru" poražavajući je dokaz koliko se institucionalni sustav, pritom potpomognut tisućama zaposlenih te kompletnom gradskom i državnom infrastrukturom, rasplinuo poput balona od sapunice praktično s prvom pravom krizom u kojoj je trebao nastupiti kao vizionar.

Ta je stranica na društvenim mrežama osnovana vrlo brzo nakon zagrebačkog potresa u ožujku 2020. godine, a njena administratorica, urednica u Večernjem listu Vesna Blašković, nije trebala dugo strepiti hoće li grupa privući dovoljan broj korisnika.

image
Vesna Blašković
Vedran Peteh/Cropix

Dapače, do danas je nabrojala više od 13 tisuće članova te u nešto malo manje od godine dana iz "oglasne ploče" za slobodne majstore prerasla u neku vrstu građanskog pokreta koncentriranog oko ideje cjelovite obnove grada, ali i svojevrsnog korektiva svih nelogičnosti i apsurda koje je, troma kakva je, građanima servirala neefikasna državna i gradska uprava.

"Osnovala sam je tri dana nakon potresa jer sam shvatila da ne postoji sustav koji bi građanima promptno i razumljivo objasnio koji su daljnji koraci. Stanari su očekivali da su institucije - prvenstveno Grad i država - spremne za katastrofu, no pokazalo se da nisu. Stoga smo se sami organizirali. U prvih par dana smo već imali više od pet tisuća članova. Unutar mjesec, dva bili smo na 10 tisuća.

U jednome sam trenutku grupu pretvorila iz javne u privatnu, kako bih dodatno zaštitila privatnost članova, iako nam je to možda negativno utjecalo na daljnji rast članova. Nakon petrinjskog potresa, ponovno se dogodio boom članstva, pa smo sada na oko 13.200 članova. Brzo nakon osnivanja, međutim, pridružili su nam se i članovi iz drugih kvartova i grupa je nadrasla okvire centra. Ljudima je puno značilo to što još netko dijeli njihovu muku, što nisu sami, što se ukazalo malo svjetla na kraju tunela", priča za Jutarnji list Blašković.

Okupilo se tu svakakvoga življa - suvlasnika nekretnina, predstavnika suvlasnika, građevinara, majstora, no potvrda koliko je grupa atraktivna za rješavanje problema suvlasnika kojima su nekretnine stradale u potresu počele su stizati u trenutku kad su se u nju uključili i predstavnici institucija.

Među prvima, recimo, direktor Plinare Tomislav Mazal koji se u prepisku s članovima uključio vrlo brzo nakon potresa, u trenutku kad su Zagrepčani bili žrtve nekoordinirane komunikacije na razini Plinara - Dimnjačarsko obrtnička zadruga - institucije i kada su pravila oko ponovnog puštanja u rad plinskih instalacija bila zapetljana poput gordijskog čvora.

Svoj je prostor u grupi brzo pronašao i predsjednik gradske četvrti Donji grad Petar Paradžik, a kapnulo je potom i dvoje "kapitalaca" - autor zakona Željko Uhlir te direktor Fonda za obnovu Zagreba Damir Vanđelić koji su se uključili u komunikaciju s članovima.

Predstavnica suvlasnika jedne zgrade u centru grada te farmaceutkinja Silvija Negro Rogić (42) u šali će reći da Uhlir i Vanđelić u grupi uglavnom odgovaraju na pitanja "koja njima pašu", no ona ih redovito "tagira" u pokušaju da dobije ključne informacije.

image
Silvija Negro Rogić
Boris Kovačev/Cropix

Ima i razloga - zgrada u kojoj zastupa suvlasnike u potresu je zadobila oštećenja krova i dimnjaka, a hitnu sanaciju su, isključivo zahvaljujući vlastitom angažmanu, obavili već pet dana nakon proljetnog potresa.

"Osim statičara koji je zgradu došao pregledati preko GSKG-a, ni od koga nismo dobili nikakvu vrstu pomoći, no to nas nije pretjerano čudilo jer referent našeg upravitelja u zgradi nije bio niti godinama prije potresa", ljutita je Negro Rogić.

Pomoć očajnim ljudima

Koliko je procedura oko obnove Zagreba nejasna, toliko je Negro Rogić odlučna da stvari istjera na čistac - od tematike osiguranja zgrade od potresa do slanja prijave za samoobnovu, praktično nema teme u koju se nije uključila, redovito piše i Uhliru i Vanđeliću, a iako je dobar dio članova grupe nikad uživo nije vidio, svojevrsna je legenda na društvenim mrežama.

"Aktivna sam jer želim pomoći ljudima koji su očajni, ali također želim da se obnova radi na jasan, transparentan i pošten način, što zasad nije slučaj. I dalje se ne znaju rokovi za povrat novca, nisu poznate procedure, a dok gledamo kako su u Petrinji već počela prva rušenja, Zagrepčani i dalje žive kao izbjeglice", kaže Negro Rogić kojoj uz ime na fejsu stoji oznaka "često započinje razgovor", a statusi dobivaju i po nekoliko stotina lajkova.

Među tim najčešćim temama Negro Rogić inzistira na pitanju cijena po kojima će se obavljati obnova, upozoravajući kako bi stanari, ne posegne li se za njihovim ograničenjem, mogli biti žrtve manipulacija te u konačnici dobiti sufinanciranje koje će se utopiti u nerealnim poskupljenjima.

Jedna od tema kojom su članovi grupe posebne opterećeni jest činjenica da se na obnovu zgrada neće moći prijaviti suvlasnici sa zelenim naljepnicama, a Kordić je u grupi pokušao i dokazati zašto je to tako.

S članovima je krajem siječnja podijelio jednu tablicu u kojoj je detaljno pobrojio "boje" s kojima su statičari obilježili zgrade pregledane nakon potresa u ožujku te zaključio: od ukupno 5693 objekta, njih 3653 dobilo je zelenu naljepnicu, privremeno uporabljivo je 1015 objekata, a crveni status dobilo je samo njih 242.

"Dakle, zelenih ima previše, a nema se toliko para", oglasio se u grupi, prozvavši Uhlira i Vanđelića, no čini se da je to bilo jedna od onih tema na koje im se nije dalo odgovarati.

Doduše, tema je u konačnici još jednom dokazala koliko su procedure netransparentne jer se na kraju uspostavilo da će se i zeleni moći prijaviti na obnovu - ako u međuvremenu angažiraju novi pregled statičara te uspješno dokažu da im je zelena naljepnica, koju su dobili na proljeća, zapravo dana greškom.

"Svejedno, tragično je što su 'zeleni' isključeni iz obnove jer znamo da su zgrade građene prije 1964. nastale prije pravila protupotresne obnove te da su proljetni potres mnoge od njih preživjele bez oštećenja zahvaljujući raznoraznim okolnostima, a na zato što bi bile sigurne. Ovisilo je to o mikrolokaciji na kojoj se nalaze ili načinu kako se kreću valovi - no one zasigurno ne mogu podnijeti nove, jače potrese", smatra Kordić.

Koliko je brzinski pregled statičara pogrešan temelj za provođenje obnove, dokazuje na vlastitom slučaju - zgrada u kojoj je predstavnik suvlasnika nakon pregleda dobila je zelenu naljepnicu da bi se naknadno ustanovilo kako se jedan dimnjak mora rušiti, da su još tri oštećena te da na objektu postoje i neka konstrukcijska oštećenja.

"Sada čekamo novi pregled statičara da vidimo hoćemo li moći promijeniti status te se uključiti u obnovu", priča mi.

Sličan apsurd prošla je i opunomoćenica predstavnika stanara jedne zgrade u centru te također aktivna članica grupe Anita Piplica (34). Nakon potresa zgrada je dobila zelenu naljepnicu popraćenu izjavama statičara "sasvim ste dobro prošli", a pored nekih sitnijih oštećenja, najveći problem za stanare je bilo gašenje plina zbog čega je zgrada obavila sanaciju dimovodnih cijevi te ugradnju kondenzacijskih bojlera.

No, tada je stigao petrinjski potres u kojem je zgrada zadobila konkretnija oštećenja, no u očima grada i države, zgrada formalno-pravno i dalje ima zelenu naljepnicu čiji se status može promijeniti isključivo o trošak stanara - tako da financiraju novi elaborat postojećeg stanja zgrade te formalno zatraže promjenu naljepnice.

Povrat troškova

"Tek ako u tome uspijemo, moći ćemo ostvariti povrat troškova u koje ionako moramo ići s obzirom na oštećenja. Ne moram niti govoriti koliko iznosi trošak elaborata", kaže Piplica.

Kao i mnoge druge, u dodatni očaj bacila ju je inertnost upravitelja GSKG-a.

"Sanaciju dimnjaka obavili smo prema propisima te referentici poslali račune, strojarski projekt te nadzorno izvješće, no ona ipak nije na vrijeme poslala našu prijavu, još u trenutku kad je to bilo moguće napraviti bez potrebe dostave silne dokumentacije, uz obrazloženje da ne stigne te da će rok biti produljen. I on je zaista produljen, no sad je za to potrebna dodatna dokumentacija, poput elaborata koji nas košta", prepričava mi.

Svu onu pomoć koju Piplica nije uspjela dobiti od institucija, pronašla je u grupi - mjestu na kojem su se okupili arhitekti, statičari, pravnici i mnogi drugi, a koji su na temelju vlastitog iskustva, svojim supatnicima, kako si međusobno tepaju, mogli pomoći brzo riješiti problem.

Ipak, grupa je brzo nadrasla okvire solidarnosti te postala inicijator promjena, posebno kad je, zahvaljujući angažmanu njenih članova, otkriveno kako omraženi gradski upravitelj, Gradsko-stambeno komunalno poduzeće, za izdavanje dokumentacije potrebne za prijavu na obnovu zgradama naplaćuje i do nekoliko tisuća kuna naknade.

Među članovima koji su upozoravali na ovu nelogičnost bila je i Ermina Ramadanović, 45-godišnja doktorica humanističkih znanosti i predstavnica suvlasnika zgrade kojoj je ovaj postupak GSKG-a došao kao kruna kalvarije na mukotrpnom putu sanacije zgrade.

image
Ermina Ramadanović
Boris Kovačev/Cropix

Kako je to točno izgledalo, Ermina nam je u mailu opisala na čak šest stranica, no mi donosimo skraćenu verziju.

Ukratko, nakon proljetnog potresa na zgradi je stradalo krovište jer su se na njega srušili zabatni zid i dimnjak susjedne zgrade, a dva dimnjaka njihova objekta napukla su i prijetila padom na dječje sobe. Statičari su zgradu označili žutom naljepnicom, no problem je bio što nitko nije mogao skinuti nekoliko tona teške dimnjake - vatrogasci jer nemaju dizalicu s rukom, GSKG jer uopće nema dizalicu. Stoga su dizalicu stanari organizirali sami, a kasnije trebali riješiti problem urušenog krovišta i rupa od dimnjaka.

Izvođači radova koje im je poslao GSKG za taj su posao željeli naplatiti 674 tisuće kuna, što nisu mogli platiti, pa su odlučili pronaći vlastite izvođače usprkos činjenici da ih je GSKG od toga uporno odgovarao, tvrdeći kako radove smiju obavljati isključivo tvrtke s licencom Ministarstva kulture (to se na kraju uspostavilo netočnim).

Osim krovišta, odlučili su sanirati i stubište te srediti glavnu kanalizaciju, a radovi koji su na kraju stajali 420 tisuća kuna obuhvaćali su i ugradnju kondenzacijskih bojlera.

Dok čeka povrat novca za sanaciju te planira samoobnovu zgrade, Ramadanović je dočekala informacija o GSKG-u koji za prijavu na obnovu suvlasnicima naplaćuje izdavanje dokumentacije.

"Netko je u grupi objavio tu informaciju, a ja sam potom zvala našu referenticu koja mi je sve potvrdila. Postojali su i cjenici jer se to tumačilo izvanrednom upravom", priča Ermina.

U priču se, kao član grupe, potom uključio i Damir Vanđelić koji je upozorio da konstrukcijska ojačanja i mjere hitne sanacije prema Zakonu o obnovi ne spadaju pod izvanrednu već redovitu upravu, a cijela je priča na kraju završila u korist stanara nakon što je GSKG morao odustati od naplate.

Ovih dana slična se priča vodi i po pitanju naplate manipulativnih troškova jer je isplivalo da GSKG od nositelja kredita, dakle suvlasnika, za postupak odobravanja kredita naplaćuje 1,5 posto na ime manipulativnih troškova.

"Harač nad Zagrepčanima se nastavlja", piše mi Ivana Filić, profesorica engleskog i francuskog jezika te predstavnica stanara jedne zgrade u centru koja je u proljetnom potresu dobila žutu naljepnicu.

Stradali su im dimnjaci i zabatni zidovi, a kako zbog visokih troškova objekt obnavljaju u fazama, stanari i dalje nemaju toplu vodu ni grijanje.

Filić se u grupu uključila neposredno nakon zagrebačkog potresa, prvenstveno kako bi u njoj pronašla tehnička rješenja vezana uz sanaciju, ali i informacije u vezi novih propisa.

"Članovi grupe su nerijetko putem javne riječi objelodanili i osujetili neke pojave. Svakodnevno podsjećaju na sve ono što su gradske vlasti propustile napraviti. Osobno smatram da je pogrešan pristup prema kojemu se za hitne sanacije odobrava 12 tisuća kuna po stambenoj jedinici jer se troškovi tako u nekim slučajevima dijele na puno, a u nekim na malo suvlasnika, što mnoge zgrade dovodi u nepravedan položaj.

Treba također istaknuti i da obnovu koči činjenica da su mnoge zgrade već opterećene kreditima zbog čega im novi krediti za obnovu nisu dostupni. To je, smatram, najveći razlog zašto do masovne obnove višestambenih zgrada u konačnici neće doći, a država je tome mogla doskočiti. Naprimjer, da je umjesto refundiranja zgradama davala akontacije, a nakon podnesenih računa napravila konačan obračun, lakše bi se disalo", smatra Filić.

Afera s malim vrtom

Razotkrila je grupa potom i apsurdnu situaciju gdje je Grad Zagreb prošli mjesec krenuo u obnovu porušenih zabatnih zidova tako da ih je sanirao OSB pločama, a koje su radnici kasnije bojali u roza i narančasto, valjda kako bi podsjećale na ciglu.

Zahvaljujući grupi, razotkrilo se proteklih tjedana i kako je autor Zakona o obnovi grada, Željko Uhlir, među prvima krenuo u sanaciju zgrade u kojoj živi, čvrsto uvjeren kako će dobiti povrat novac za sve uloženo.

Sliku obnove objekta u Kačićevoj, naime, na grupi su objavili neki članovi, počelo se raspravljati o njenoj obnovi, a na kraju se u komunikaciju uključio i sam Uhlir, potvrdivši kako je riječ o objektu u kojemu živi te kako im je pričuva, zbog kredita, porasla na 17 kuna po četvornome metru.

Blašković se prisjeća još jednog apsurdnog slučaja iz grupe - članica grupe Martina Živković u Preradovićevoj je ulici brzo nakon potresa na javnoj površini zasadila mali vrt te slike objavila na društvenim mrežama, no ubrzo je zbog tog grijeha morala platiti kaznu, a priča je završila praktično u svim medijima.

A dok su institucije brze u naplatama kazni, članovi grupe gotovo svakodnevno razotkrivaju da su istovremeno iznimno spore u rješavanju zahtjeva za obnovu.

Priča predstavnika suvlasnika zgrade u Ilici i člana grupe Miroslava Jerkovića, inače 44-godišnjeg doktora matematike sa Sveučilišta u Zagrebu, najbolje ilustrira tromost sustava: on je početkom godine napisao dopise europskim i domaćim institucijama kako bi upozorio na sporost kojom se ti zahtjevi rješavaju.

"Naša je zgrada u potresu dobila žutu naljepnicu zbog stradalih dimnjaka, zabatnih zidova, oštećenog vijenca te zidova prošaranih kosim i križnim pukotinama, kao i oslabljene statike. Ipak, stanari su bili većinski složni da odmah krenemo u izradu elaborata ocjene postojećeg stanja te smo do lipnja napravili elaborat i idejno rješenje obnove i pojačanja konstrukcije. Prikupili smo sedam ponuda, no odustali smo od samostalne obnove jer su nam za kredit preko upravitelja trebale suglasnosti na hipoteku svih suvlasnika.

Stoga smo aplicirali za organiziranu obnovu putem Fonda, međutim, Fond ne može početi s poslovima obnove sve dok Ministarstvo ne donese Odluku o obnovi, a na nju čekamo još od sredine studenog kada smo prvi Gradu predali popunjeni Obrazac 2. Razumijemo da je postupak pisanja i donošenja Odluke o obnovi administrativno i pravno vrlo složen. Ipak, nadamo se da će, tri mjeseca nakon predaje zahtjeva, Odluka biti donesena ovih dana", priča Jerković.

Ipak, svjestan je i kako se dobar dio predstavnika bori sa sustanarima koji iz različitih razloga nisu voljni dati suglasnost za obnovu, a to je dokazao i kroz jednu ad-hoc Facebook anketu.

U njoj je oko 300 anketiranih odgovaralo jesu li spremni ulaziti u konstrukcijsku obnovu zgrada u kojima žive, a iako je u odgovaranju sudjelovao velik udio aktivnih članova, rezultati baš i nisu bili obećavajući.

"U više od pola objekata suvlasnici zasad uopće ne planiraju konstruktivnu obnovu. Za tek svaki četvrti objekt postoji dogovor oko samostalne obnove, a od njih se u više od polovice krenulo, a u nekima čak i završilo s radovima. Konačno, tek za svaki peti objekt postoji dogovor suvlasnika oko organizirane obnove preko Fonda, a od njih je tek za svaki deseti predan zahtjev za obnovu. To je samo dva posto od 300 anketiranih, dakle šest objekata", izračunao je Jerković.

To je uglavnom strah dobrog dijela grupe - da će ograničenja i brojni apsurdi proces obnove na kraju svesti na izolirane podvige pojedinaca umjesto sustavnu obnovu grada koji vapi za rekonstrukcijom.

"Treba napokon javno reći je li obnova Zagreba samo stvar suvlasnika kojima su stradale zgrade ili bi ona trebala biti i predmet društva u cjelini koje konzumira njegovu povijesnu i kulturnu baštinu?" pita se Kordić.

Zajedno s Blašković i još 11 građana, ovaj je tjedan osnovao udrugu SOS Zagreb, posredno nastalu na Facebook inicijativi, a koja će kao prvenstveni cilj imati brzu, poštenu i transparentnu obnovu Zagreba.

Njeni članovi, kaže Kordić, neće dopustiti da se rješavanje problema odgađa, nego će inzistirati na obnovi s jasnim ciljem, rokovima i vizijom.

Nju u ovom trenutku strpljivo iščekuje najmanje 13.200 građana.

A njihovi bi krikovi mogli biti nešto glasniji od proljetnog "tutnjanja".

facebook pobuna u gradu zagrebu

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. studeni 2024 19:47