Kako radi Ured za sprječavanje pranja novca: ‘Financijskoj SOA-i‘ prijavljuju se uplate i manje od 200.000 kuna

Prve informacije koje su USKOK-u bile "okidač" da se pozabavi izvlačenjem najmanje milijardu kuna iz Ine, ako je vjerovati onome što je dosad iz službenih izvora plasirano u javnost, prikupio je Ured za sprječavanje pranja novca.

Zaposlenici toga Ureda i načini na koji rade prilično su skriveni od očiju javnosti. Riječ je o financijsko-obavještajnom tijelu koje radi u okviru Ministarstva financija, a kolokvijalno ga zovu "financijska SOA". Međutim, izvlačenje novca iz Ine u slučaju Škugor takvih je razmjera da se i predstojnik Ureda za sprječavanje pranja novca, Ante Biluš, osjetio ponukanim da nakon privođenja petorke osumnjičenih nakratko izađe iz sjene. Objasnio je javnosti da je slučaj otkriven tako što je u Ured od jedne banke stigla dojava o sumnjivim milijunima koji se slijevaju na račun šibenskog umirovljenika Dane Škugora, oca Inina direktora za prirodni plin Damira Škugora.

Ured za sprječavanje pranja novca radi u sklopu Ministarstva financija, ali je, kako se ističe u njegovim izvješćima koja godišnje podnosi Vladi, operativno neovisan i autonoman u svome radu. Postupke vode tajno, a podatke koje prikupe dijele isključivo s policijom, tužiteljstvom, Uskokom ili srodnim uredima u drugim državama s kojima u konkretnom slučaju surađuju.

Banke prva brana

Prema Zakonu o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma, banka je obavezna Uredu prijaviti svaku gotovinsku uplatu i isplatu veću 200.000 kuna koja se odvija preko njezinih računa. "Banka je dužna prijaviti Uredu i manje transakcije koje joj se učini sumnjivima - recimo kad njezin dugogodišnji klijent čiji mjesečni prihodi godinama ne prelaze 10.000 kuna odjednom preko računa banke kupi skupi Lamborghini...

Banka je također obavezna obavijestiti Ured za sprječavanje pranja novca o identitetu svake transakcije veće od 105.000 kuna ako je preko njezinih računa provodi osoba koja nije njezin trajni klijent", rekao nam je jedna od bivših zaposlenika Ureda za sprječavanje pranja novca koji je želio ostati neimenovan. "U svakoj od banaka", dodaje," postoje po dvojica bankovnih službenika koji rade samo to - prate sumnjive transakcije i o tome obavještavaju Ured".

Uz banke, podatke o sumnjivim transakcijama Uredu su prema Zakonu o sprječavanju pranja novca obavezni prijavljivati i javni bilježnici, Porezna uprava, porezni savjetnici, odvjetnici... Sudeći po uhićenom predsjedniku HOK-a, Josipu Šurjaku, dio njih to ne čini već se i sami upuštaju u pranje novca.

"Međutim, banka je prva brana pranju novca jer ako banka ne prijavi sumnjivu transakciju, Ured ne može znati da takve transakcije postoje", kaže nam sugovornik.

Blokada transakcija

Ured za sprječavanje pranja novca raspolaže dvjema moćnim ovlastima - jedna je praćenje svih financijskih transakcija klijenta neke banke nakon što od banke dobije dojavu o sumnjivom prometu na njegovu računu. Druga je privremena, petodnevna blokada sumnjivih transakcija, kao što je, primjerice, pokušaj prebacivanja sumnjivog novca na račune u inozemstvu. Da bi blokada bila trajna, mora je potvrditi sud.

"Ne sjećam se ni jedne blokade računa koju je Ured naložio a da je sud nije potvrdio", kazao nam je bivši zaposlenik Ureda za sprječavanje pranja novca i pojasnio: "Ured je posrednik između financijskog, bankarskog sektora i tijela kaznenog progona - policije, DORH-a, USKOK-a. Uspješan je onoliko koliko su uspješne sve karike u tome lancu. To je kao orkestar - ako jedna violina odsvira falš - cijeli orkestar zvuči loše".