KAKO SE KANDIDAT ODBAČENE DESNICE ZAMOTAO U 'ANTISISTEMCA' Nije Škoro tu da rasturi sistem niti da dade vlast narodu, nego da spasi stari HDZ

Dosad su se tobožnji antisistemski kandidati ipak javljali barem naizgled izvan krugova sistema.

Sjetimo se Pernara ili Sinčića; ili Borisa Mikšića, želimo li još malo dalje u prošlost. Pa čak i Petrova sve dok mu se na platformu lokalnog Mosta nije prikačio netko tko je ustvari bio zainteresiran samo za posredovanje u HDZ-u.

Ovo je zapravo prvi put da se kao "antisistemski" kandidat javlja netko koga su u natjecanje uputili, i iza njega čvrsto stoje, tek nedavno odbačeni ili marginalizirani dijelovi - sistema. I to najozbiljnijeg sistema u državi, onog koji je već proizveo dva hrvatska predsjednika (s bivšim HDZ-ovcem Mesićem zapravo tri), ukupno jedanaest vlada i blizu 200 ministara.

Pjevača Miroslava Škoru lansira skupina koja je dugo i dobro živjela od sistema, koja je momentalno izbačena iz tog sistema i koja ima tri osnovna motiva, a nijedan nema veze s onim o čemu kandidat Škoro govori. Prvi je motiv osveta Kolindi Grabar Kitarović koja se, tek na inzistiranje Plenkovićeva vodstva HDZ-a, pristala odreći pomoći tog dijela sistema. Drugi je, logično povezan s prvim, dodatno slabljenje Plenkovića u HDZ-u i na desnom političkom spektru. I treće, najvažnije, restauriranje sistema na onakav kakav je bio prije Plenkovića i u kojemu su "disidenti" koji danas isturaju Škoru, imali utjecaj i privilegije.

Pa i za Škoru osobno, zaista je potrebna silna mašta osnažena amnezijom, da bi ga se vizualiziralo kao antisistemskog kandidata. Škoro se, da budemo najbenevolentniji, također lijepo omrsio od sistema; toliko mu taj sistem nije bio mrzak da je zaigrao čak i kao član pomno biranog, pouzdanog i provjerenog hrvatskog diplomatskog zbora i orkestra.

Koliko je Škoro blizak sistemu, doduše onom dijelu sistema koji je sad nešto malo potisnut, najbolje govori s kolikim simpatijama i razumijevanjem o njegovoj kandidaturi govore pravi simboli i manekeni sistema, poput Stjepana Mesića ili Ive Josipovića. Škoru komentiraju kao ​jednog od njih i nema tu ni prezira ni podcjenjivanja kao prema stvarnim antisistemskim kandidatima.

Ta antisistemska izmišljotina u samoj tvorbi Škorine kandidature zapravo je i najslabija karika inače solidno osmišljene, u najvećoj mjeri obavještajno-političke operacije. Na paradoksu Škorine navodne nepripadnosti višedesetljetnom sistemu koji se formirao oko HDZ-a, bit će najlakše demistificirati stvarnu prirodu njegova uključivanja u visoku politiku.

Ideja, naravno, nije demontaža sistema, niti je Škoro tu da ga demontira. Ideja je obnova sistema prema slici koja više odgovara otpalima.

Što se tiče druge Škorine, putinovske parole - "vlast narodu preko mene s većim ovlastima" - ona se logično naslanja na prvu, a obje dolaze kao jedini mogući nadomjestak za stvarni sadržaj kojega su Škoro i organizatori jednostavno morali prikriti, žele li ikakav uspjeh svome projektu.

Ta prikrivena poruka jest da je Škoro prije svega kandidat desnice, i to onog dijela desnice koja se ostvaruje i izražava najviše preko Bujanca, najuspješnijeg propagandista s tog spektra. Logična je ideja da se Škoro, za potrebe širenja potencijalne glasačke baze, najednom emancipira i od Bujanca i od ostalih s rubne scene, i to uz njihovo puno razumijevanje. Svejedno, treba očekivati da će ga "sistem" kojega napada nonstop nastojati vraćati u taj prostor.

Bez obzira na to što je kod Škore prozirno kako je on ustvari kandidat dijela desnog HDZ-a i također dijela desnice te da se iza antisistemske zavjese skriva trivijalni plan novog čeprkanja po HDZ-u, bez obzira na tu potpunu prozirnost njegove kandidature, ovaj lukavi projekt ne bi trebalo podcjenjivati. Ovako postavljena kampanja u isto vrijeme udara na tri kandidata - aktualnu predsjednicu čijem se biračkom tijelu poručuje da će ovaj kandidat ostvariti sve što je ona obećavala, a nije ispunila, zatim na Milanovića kao dokazano neuspješnog "sistemca" s druge strane političkog spektra, ali i na Kolakušića koji je vjerovao kako će imati ekskluzivitet u tom antisistemskog obraćanju na predsjedničkim izborima.

​Škorin projekt nije sasvim bez izgleda, ali ne zato što bi bio iskren, kvalitetan, dobrohotan, domoljuban ili napredan. Nego isključivo zato što se rađa u vrijeme kad su veliki sistemi na koje se referira, a prije svega HDZ, ​na dnu.

Ne dirajte mi narod, pjevuši Škoro na ulasku u predsjedničku utrku. No prateći vokali nadglasavaju ga: Ne dirajte nam HDZ.