HRVATSKA ALEJA BOGATAŠA I HRVATSKI AFGANISTAN

Kako se živi u najbogatijoj, a kako u najsiromašnijoj općini

 Tea Cimaš/CROPIX

Općina Kostrena - Aleja bogataša

Imaju rafineriju, termoelektranu, elektranu i brodogradilište. Pomorska su ‘nacija’. Žive u blagostanju

KOSTRENA - Općina Kostrena, koja se prirodno nastavlja na Rijeku na istočnom dijelu, poprilično je profitirala administrativnom podjelom jedinica lokalne samouprave kojom je Rijeka puno toga izgubila i usput ostala najmanji grad u Primorsko-goranskoj županiji.

Naime, na samo osam i pol kilometara dužine, na koliko se Kostrena proteže uz more, smještena su tri važna industrijska subjekta - Inina rafinerija, HEP-ova termoelektrana i brodogradilište “Viktor Lenac”.

Zbog tolike koncentracije industrije na malom području Kostrena, “bez da je orala ili kopala”, nosi laskavu titulu najindustrijaliziranije općine u Hrvatskoj.

Upravo su te kompanije nositelji općinskog proračuna jer donose trećinu prihoda.

Bogati pomorci

Proračun Kostrene ove godine iznosi 63,6 milijuna kuna, što je prilično velik novac za općinu od 3987 stanovnika. Od toga, 18,1 milijun donosi Ina, koja na 300 hektara zauzima trećinu površine općine, a HEP i Lenac participiraju sa po 1,1 milijun.

Zahvaljujući industriji, Kostrenu recesija nije pogodila. Dapače, u najnovijem rebalansu proračuna povećali su ga za čak 420 tisuća kuna, jer je ostvaren višak planiranih prihoda.

Ostatak proračuna dobrim dijelom puni i naknada za korištenje prostora elektrane, koja se, ovisno o godini, zna popeti i na 10 milijuna kuna, a tu su, naravno, i porezi i prirezi, kao i prodaja zemljišta.

Kostrena je općina s dugom pomorskom tradicijom, pa je i načelnik Miroslav Uljan kapetan. Osim njega, tu živi čak 200 kapetana.

Naravno, ima i pristojan broj brodskih časnika i običnih pomoraca, a radi se o ljudima koji i više nego dobro zarađuju.

Upravo zbog toga Kostrena je naselje u kojem dominiraju velike lijepo uređene obiteljske kuće s okućnicama.

Podatke o broju nezaposlenih u općini nismo mogli dobiti jer ih Zavod za zapošljavanje ne obrađuje. No, te brojke ionako nisu odraz realnog stanja jer supruge mnogih pomoraca ne rade zato što njihovi muževi zarađuju sasvim dovoljno.

Paradoksalno je da je, unatoč tolikoj koncentraciji “zagađivača”, Kostrena i turistički vrlo atraktivna.

Krcate plaže

To može zahvaliti prekrasnom šetalištu uz more Žurkovo, uz koje se nalaze jako lijepe plaže. One su ljeti krcate i čini se da nikome ne smeta što s plaže, s jedne strane, gledaju na dimnjak termoelektrane, a s druge na dok i dizalice Viktora Lenca.

Iako donedavno nije imala urbanističkog plana, tržište nekretnina u Kostreni buja. Cijene zemljišta na najatraktivnijem području, u prvoj zoni uz more, kreću se od 200 do vrtoglavih 250 eura po kvadratu.

Na prvoj liniji iznad mora nalazi se nešto što se naziva “aleja bogataša”. Tu su svoje vile sagradili tajkuni, poput bivšeg direktora Riječke banke Ivana Štokića, bivšeg direktora Jadroagenta Borisa Brnelića ili Vladimira Brusića, bivšeg direktora Trećeg maja.

Tu je i kuća doktora Ognjena Šimića, osuđenog za primanje mita, trenutačno “u bijegu” u Sarajevu.

Raste broj stanovnika

- S pozicije općinskih prihoda zadovoljni smo što ovdje žive bogataši. Koja je osnova njihova bogatstva, to je drugi par rukava - kaže Miroslav Uljan.

U cijeloj priči o Kostreni najgore su prošli oni koji žive na Urinju. Tim se područjem svako toliko širi nesnosni smrad iz obližnje rafinerije i termoelektrane, a s obzirom na te okolnosti, zemljišta baš i nisu na cijeni.

Broj stanovnika u Kostreni raste svake godine.U školi je 300 učenika, no puno roditelja upisuju djecu u riječke škole jer im je tako lakše zbog posla. Sva ova “sreća” na samo je pet minuta autom od Rijeke.

Za svako dijete gotovo 5000 kuna

Na što se troši proračunski novac? Načelnik Miroslav Uljan zadovoljan je što može ponuditi odgovore koji su primjer uspješne samouprave - sagradili su veliku sportsku dvoranu, novu školu, novi vrtić, obnovili su zgradu stare škole, dvije čitaonice, dva groblja, napravili su 25 kilometara kanalizacijske mreže.

I to nije sve.

- Imamo dobar socijalni i zdravstveni program. Subvencioniramo vrtiće, tako da općina pokriva čak osamdeset posto cijene, a roditelji samo dvadeset posto. Obitelji s troje i više djece imaju besplatan vrtić i sve što je vezano za školovanje, rodilje dobivaju 2500 kuna plus godinu dana dojilačke potpore koaj iznosi 200 kuna mjesečno - nabraja ponosni načelnik Uljan.





Općina Ervenik - Naš Afganistan

Ervenik je teško razoren u ratu. Obnova ide slabo ili nikako. Telefon je stigao tek nedavno, tvrtki nema, ceste su katastrofalne...

ERVENIK - Općina Ervenik u Šibensko-kninskoj županiji, utemeljena nakon Oluje na području od posebne državne skrbi, s egzotikom surovog kamenjara, prostor od 212 četvornih kilometara oslikava kao svojevrsni hrvatski Afganistan.

Općina je nakon utemeljenja 12 godina u Kninu egzistirala kao podstanar i time je bila jedina čija je uprava djelovala 50 kilometara dislocirana od sjedišta.

Sve do nedavno nije imala telefonsku mrežu, a cestovna je infrastruktura i dalje izazov avanturistima i najboljim reli-vozačima uz nužno korištenje GPS navigacije.

Stravični zločini u ratu

Godinama nakon rata i stravičnih zločina, od kojih se najviše pamti pokolj hrvatske obitelji Čengić, u Erveniku danas općinska uprava stoluje u obnovljenom mjesnom uredu. Asfaltirano je pet kilometara mjesnih putova te uređen prostor ambulante.

Općina Ervenik s raštrkanim zaseocima ima pet naselja: Ervenik, Mokro Polje, Pađene, Oton, Radučić i prema popisu iz 2001. godine ima 998 stanovnika, a zapravo ih je znatno manje. Mještanima Ervenika “zadnja pošta” su Kistanje.

Gospodarskih subjekata nema jer je nekadašnja jedina tvornica odjevnih predmeta, Ponos, danas prostor klasične arheološke iskopine.

U Erveniku je 1940. godine postojala katolička župa sa 600 vjernika sa sjedištem u crkvi Svetoga Mihovila iz XV. stoljeća, a danas je broj Hrvata na tom području sveden na jedva 30. Mjesto je nakon operacije Oluja razoreno, a kao stratište se spominje još davne 1944. godine kada su partizanske vlasti na tom području obavile grupne egzekucije “kolaboracionista” dovezenih s područja Drniške krajine, Siverića i Miljevaca.

S lošega na gore

- Sve je ostalo isto, pa i teže - rekao nam je načelnik Miloš Samardžija.

- Općina na plaći ima načelnika, pročelnika Općeg odjela i komunalnog redara. Mučimo se, borimo, ali smo i dalje u zapećku, ponajviše zbog infrastrukturne izoliranosti, uvjeta života te smanjenja populacije.

Dno dna, ali u nečemu su prvi

Ako je na području županije zadnja u svemu, općina Ervenik ipak je u nečemu među prvima - kao skriveno carstvo gurmana iz svih krajeva Hrvatske koji hodočaste u mjesto Radučić i tamošnju gostionicu Kod Pere, nadaleko poznatu po pečenim delicijama s ražnja i jedinstvenom “bosanskom brudetu”.

- Što se tiče komparacije s ostalim općinama u Hrvatskoj, primjerice s Kostrenom, mi smo ovdje na ovim surovim prostorima ipak područje jedne druge galaksije. Stoga je Ervenik danas blasfemično komparirati s bilo čim u Hrvatskoj - tvrdi načelnik Miloš Samardžija, kojeg tijekom našeg posjeta Erveniku nije bilo na radnom mjestu. U zagrebačkoj je bolnici Sv. Duh, kamo je zbog teške bolesti hitno prevezao suprugu.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
29. studeni 2024 01:54