KAKO USPJETI U HRVATSKOJ 'Kad nas pitaju što ćete u životu s matematikom, odgovor je: Sve što poželimo!’

Samo da potpišem još jednu preporuku za MIT i dolazim, dobaci Josip Harcet, novi ravnatelj zagrebačkog MIOC-a. Kako mislite još jednu, upitamo zbunjeni koincidencijom. Večer prije susreta s ravnateljem jedne od najboljih škola u Hrvatskoj objavljen je novi QS Word University Rankings, po kojem je MIT (Massachusetts Institute of Technology) proglašen najboljim sveučilištem na svijetu.

- Vidite grupu ispred onih vrata? To su naši učenici koji čekaju preporuke za MIT - objasni ravnatelj kao da je riječ o posve uobičajenoj školskoj praksi.

Svake godine, naime, dvadesetak se učenika prijavljuje, a više od četvrtine ih se i upisuje na najbolja svjetska sveučilista, poput MIT-a, Stanforda, Harvarda, Cambridgea, Oxforda, UCLA-e. Većina ih ipak diplomira u Hrvatskoj, a onda dio u inozemstvu upisuje doktorske studije. I opet biraju najbolje univerzitete, iz jednostavnog razloga jer predstavljaju sam vrh matematike u Hrvatskoj, koja se po posljednjem međunarodnom rangiranju znanja i vještina učenika iz 65 zemalja svijeta spustila na 40 mjesto. Pozicionirali smo se time među one zemlje koje nisu u stanju napraviti iskorak u obrazovanju i znanosti, području na kojemu bi se morao temeljiti nacionalni oporavak. Dobar dio gimnazijalaca koje producira MIOC u budućnosti ne bi trebao imati problem s napretkom. Dapače, cilj im je skupiti što više znanja i vještina, po mogućnosti u svjetskim centrima izvrsnosti.

Iskustvo iz Norveške

- Takvi smo vam mi matematičari, svuda nas ima - smije se Head of School, bivši MIOC-ovac, koji se odlučio vratiti u Hrvatsku nakon osam godina provedenih u najboljim internacionalnim školama u Norveškoj, Austriji i Njemačkoj, među kojima su Red Cross Nordic United World College i Munich International School.

- Moram priznati da te škole jesu bolje opremljene i položaj nastavnika je priznatiji. Vani je sustav posložen tako da i sa slabijim učenicima možete postići bolje rezultate, što se i vidi prema rezultatima PISA testova - kaže Josip Harcet. No, MIOC je ipak oduvijek bila njegova škola. Tu je dobra atmosfera, prevladava timski duh, a to je neizmjerno važno, obrazlaže dok se rukujemo s Matijom Bucićem, bivšim učenikom MIOC-a ili, službeno, zagrebačke XV. prirodoslovno-matematičke gimnazije.

Matija je ovih dana na zimskim praznicima, koje zasluženo, kad je već dogurao na drugu godinu studija na Cambridgeu, provodi u Zagrebu. Pitam ga što mu se ne sviđa na trećem najboljem svjetskom univerzitetu?

Državni prvak

- To što je tamo u studij matematike uključena i teorijska fizika, a teorijska fizika me toliko ne interesira - objasni mladić koji je sve četiri godine školovanja na MIOC-u bio državni prvak iz matematike, a usput je pobrao dva srebra i broncu na međunarodnim olimpijadama. Iako jako hvali sustav profesorskih supervizija na Cambridgeu, nije zadovoljan vlastitim plasmanom nakon prve godine. “Tek” je 18 na listi od njih 250.

Matija Bucić nije samo navratio u MIOC pozdraviti svoje profesore. Tu ga, naime, zovu “vanjski” i jedan je iz skupine bivših olimpijaca koji pripremaju sadašnje učenike za buduća natjecanja u znanju prenoseći im vlastito iskustvo s olimpijada.

Bivši je maturant MIOC-a, a danas također “vanjski” - i Borna Vukorepa. Nakon što je osvojio zlato na međunarodnoj matematičkoj olimpijadi u Kolumbiji u konkurenciji 528 natjecatelja iz stotinu zemalja, na kojoj standardno pobjeđuju Kinezi i Amerikanci, Borna je upisao Prirodoslovno-matematički fakultet u Zagrebu. - Mogao sam bez problema ići van, no ovdje mi je zasad sasvim dobro - kaže.

Sjedimo, naime, u školi s prosjekom ocjena učenika 4,3 i jedinoj u Hrvatskoj koja svoje darovite učenike testira pomoću Ravenovih progresivnih matrica ili Ravenovim testom u kombinaciji s preporukama predmetnih profesora te interesima samih učenika. U školi su dosad detektirali 200-tinjak darovitih, a u ovoj ih je generaciji 60-ak. Isto toliko učenika u prošle tri godine nastupilo je na svjetskim olimpijadama znanja, na kojima su osvojili dvije zlatne, 14 srebrnih i 22 brončane medalje. Prošle su godine donijeli jedno zlato, četiri srebra i pet bronci, a popis ovogodišnjih natjecanja teško se ugurao na jedan gusto ispisani A4 format.

Posebna funkcija

U svibnju su sudjelovali na International Research Projects Competetition u Istanbulu, gdje su prezentirali svoj projekt digitalne holografije, dobro su se proveli i pobrali pohvale i medalju na Međunarodnoj fizičkoj olimpijadi u srpnju u Kopenhagenu, a isti mjesec održana je u Moskvi Međunarodna kemijska olimpijada, na kojoj su dobili srebrnu i bronačnu medalju. Natjecali su se i u nizozemskom Middelburgu, mađarskom Vezspremu, grčkom Volosu i Santa Marti u Kolumbiji, jedino nisu imali predstavnika na međunarodnoj informatičkoj olimpijadi u australskom Brisbaneu. Da bi sve to uspjeli organizirati, u školi imaju i - za naš školski sustav nepostojeću funkciju - koordinatora za natjecanja, Nikolu Dmitrovića, inače profesora matematike i informatike.

Olimpijske pripreme

- U pripremu za natjecanja naših sadašnjih učenika uključeni su svi bivši olimpijci. Ako su preživjeli olimpijadu, onda znaju kako uspjeti - kaže Dmitrović, uvjeren da upravo u tom modelu pripreme leži odgovor na pitanje kako to da učenici ove škole predstavljaju vrh matematike u Hrvatskoj, predmetu iz kojega je nepismeno čak 30 posto generacije petnaestogodišnjaka. No, dok većina njihovih kolega o matematici razmišlja kao o nizu nepovezivih formula, ovi su gimnazijalci naučili matematiku svladavati na drukčiji način. Za to imaju vremena, jer matematiku, ovisno o razredu, slušaju od četiri do sedam sati tjedno, s time da je obrađuju i na dodatnoj nastavi, u slobodnim aktivnostima u grupi matematičara, fizičara, astrologa, biologa...

Antonio Matošević, učenik trećeg razreda XV. gimnazije, sudjelovao je u međunarodnom istraživanju PISA i zadatke koje ne zna riješiti četvrtina hrvatskih učenika, smatra vrlo jednostavnima. - Pitanja u PISA testiranju baziraju se na primjeni matematike i ne treba pamtiti formule. Traži se naprosto primjena najosnovnijih matematičkih postulata u realnim životnim situacijama. Za njihovo je rješavanje potrebna samo koncentracija - objašnjava Antonio, nadareni matematičar i viceprvak Hrvatske iz - hrvatskoga jezika.

Ako od profesora matematike iz XV. gimnazije zatražite da na konkretnom primjeru predoči kako poučava učenike, dobit ćete jednostavan odgovor: - Damo im da proučavaju zagrijavanje klica u mikrovalnoj pećnici. Kad od toga naprave projekt, prezentiraju ga. Dok su nedavno rezultat zagrijavanja klica u mikrovalnoj pokazivali generalnom direktoru izraelskog centra izvrsnosti Arnonu Ikanu, koji je svoj novac odlučio ulagati u znanost, prvo što je prokomentirao bilo je: Imate li već dogovorenu primjenu? Drugom prilikom se škola priključila Hrvatskom matematičkom društvu. Osamdesetak učenika i nastavnika provelo je u školi do kasno u noć razglabajući o primjeni matematike. Jedan od učenika kasnije je prokomentirao da nikada dosad nije osjetio toliku slobodu.

Premda MIOC, kao jedna od najboljih škola u državi, slovi i kao jedna od zahtjevnijih, profesori se slažu: učenicima treba sloboda.

- Kao profesor morate znati kada ih trebate pustiti. Kolegama teško možemo objasniti kako se to radi, no mi to doista radimo - kaže Nikola Dmitrović.

- Za naše se učenike ne bojim, no činjenica je da u učeničkoj populaciji imamo problem jer većina djece ne zna matematiku - smatra Aneta Copić, jedna od 15 profesorica matematike u MIOC-u. Problem vidi u šablonskom pristupu pri predavanju matematike i premalo primjene na životne situacije. A bez interdisciplinarnosti u školskom sustavu, vrlo je teško svladati matematiku.

Zabrinuti ravnatelji

Tvrdnje profesora MIOC-a podsjećaju na niz zanimljivih podataka koje je pokazala PISA. Naime, ravnatelje testiranih škola ispitivalo se gdje vide problem s općentio vrlo lošim znanjem i vještinama hrvatskih učenika iz matematike. Svaki drugi smatra kako se nastavnici matematike radije drže poznatih nastavnih metoda i postupaka, a 20 posto ravnatelja tvrdi kako nastavnici matematike uopće ne žele isprobati nove nastavne metode! Više od 20 posto ravnatelja škola kao problem je istaknulo to da učitelji ne potiču učenika na ostvarivanje punog potencijala, a čak čevrtina smatra da nastavnici imaju preniska očekivanja od učenika. S druge strane, 20-ak posto ravnatelja smatra kako je problem drukčije prirode te da se radi o prevelikoj strogoći nastavnika. Samo 11 posto ravnatelja smatra da nastavnici ne obavljaju svoj posao entuzijastično.

- Pomaka neće biti bez promjene programa i ulaganja u stručna usavršavanja nastavnika - zaključila je i PISA menedžerica Michelle Braš Roth, navodeći primjere kako su se druge zemlje s niskog ranga PISA-ine ljestvice uspele na viši. Većina ih je odlučila intenzivno poboljšati vještine predavanja svojim nastavnicima.

Specijalizirane učionice

Uz drukčiji pristup učenju, dobar nastavni kolektiv i model superviziranja učenika, bitna stavka za kvalitetu škole je i oprema. Naša škola primjer, MIOC, peta je po veličini u Hrvatskoj i druga u Zagrebu. Za 1200 učenika ima 40-ak specijaliziranih učionica, laboratorije biologije, kemije i fizike i, unatoč velikom broju učenika, radi u jednoj smjeni u 40 razreda. Učenici u ponudi imaju dva programa - nacionalni i međunarodni. Međunarodnu maturu trenutačno polazi 158 učenika. Dolaze iz različitih dijelova svijeta - Egipta, Južnoafričke Republike, SAD-a, Kine, Rumunjske, Albanije, Srbije...

Tu je i debatni klub

- Volim ovu školu jer mi daje dosta opcija za razvoj - kaže Dinko Sokol Kvesić, polaznik drugog razreda internacionalnog programa, kojega obučenog u elegantni crni sako u školskom hodniku zaustavljamo pri skupljanju novca u škrabicu. To je, objašnjava, akcija za pomoć u školovanju djece u Ruandi. Već imamo dovoljno za školovanje jednog i po učenika, rekao je ponosno.

Ako učenicima MIOC-a postavite pitanje što će s matematikom raditi u životu, nasmijat će se.

- Sve što god poželim! - odgovara, pak, Vlatka Vazdar, još jedna matematička olimpijka. Njih desetak od drugog do četvrtog razreda pred sobom imaju široku paletu mogućnosti pa razmišljaju o studiju matematike, fizike, farmacije, medicine, a nakon toga dio ih se zamišlja doktorantima na poznatim svjetskim sveučilištima. Uključeni u školski debatni klub, poput Dinka Sokola Kvesića, birat će - pravo.

- Podržavam ih u takvom razmišljanju jer mislim da era matematike tek dolazi. Matmatika nije samo ono što učimo u školi, to je osnovni način razmišljanja koji nam pomaže da budemo bolji u čemu god poželimo - kaže Josip Harcet.

Skupina optimističnih

Gimnazijalcima u MIOC-u zajedničko je da se, kad skupe znanje u svijetu, planiraju vratiti u Hrvatsku. O njoj ne razmišljaju kao zemlji propalih mogućnosti. Dapače, izuzetno su optimistični.

- Bio sam nedavno u Danskoj i na sjeveru Njemačke i smetalo mi je što imaju nerealna očekivanja. Mi smo prizemniji jer vidimo da ništa nećemo postići ako se jako, ali stvarno jako ne potrudimo. Vodi me to da od sebe dam najviše što mogu - kaže šesnaestogodišnjak u sakou s punom škrabicom novčića.