– Bila je to strašna scena, na mjestu havarije 1,5 milja južno od Splitskih vrata u mrkloj noći, u srijedu oko 22.40 sati, upalili smo reflektore na brodu Lučke kapetanije, i u gumenjaku koji je bio pod nama, plutao je bonacom po moru, ugledali smo ljude s ozljedama, s krvi po sebi.
Čuli smo ženu kako jauče, teško je disala, hvatala je zrak, točno se vidjelo kako se muči. Na hrvatskom je jeziku govorila da je ne mičemo, da je ne diramo, tužila se kako je jako boli kičma, pluća. Nije joj bilo dobro. Ljudi su bili u totalnom šoku, blijedi, čekali da im pomognemo, izvučemo ih vani iz gumenjaka – govori za Slobodnu Dalmaciju Nikola Brkuljić, lučki kapetan iz Milne, koji je s kolegom Juricom Markusovićem, voditeljem brodice, prvi došao do poprišta stravičnog sudara između desetmetarskoga gumenjaka i 13-metarskog motornjaka.
Moglo je biti i gore
Moglo je biti i puno gore, čujemo jučer u Milni koja bruji kako je neke od putnika s gumenjaka od sigurne smrti spasilo to što su prva sjedala na plovilu smještena četiri metra iza pramca. Da su bila bliže, kapetan Brkuljić i kolega mu naišli bi na tragediju. Njihov spasilac je hladan kao špricer, nagledao se puno tragičnih pomorskih nezgoda u 30 godina rada. U ovom zadnjem ne krije da ga je ipak dočekala mučna scena.
– Odmah smo izletjeli na poziv o havariji, za 15 minuta smo došli do mjesta nesreće, i ugledali prvo dvoje ljudi na motornom brodu koji su nam viknuli da su oni dobro. I usmjerili nas prema gumenjaku gdje je bilo ozlijeđenih. Produžili smo brzo 50-ak metara dalje, gliser je od siline sudara već lagano klizio bonacom. Osvijetlili smo ih, žena je bila na kokpitu, jedan muškarac je sjedio na bočnoj strani plovila, a ostali na sicevima. Na engleskom sam im rekao da odmah kažu tko je teško ozlijeđen. Ti imaju prioritet, oni su prvi u akciji spašavanja, te treba što prije odglisirati za Split. U Splitu je Hitna već bila na nogama. Nismo mogli uzeti sve u prvoj turi, jer bi nam to smanjilo brzinu, a nekima možda minute odlučuju o životu. S gumenjaka smo prihvatili njih sedam, pet stranaca i dvoje naših. Ostale putnike i članove posade s glisera i motornog broda izvukla je i prekrcala policija koja je došla pet minuta poslije – veli kapetan.
U tim trenucima, kaže kapetan Nikola, višestruko odlikovan u akcijama spašavanja, moraš brzo reagirati. Tada ne gledaš na sebe, na krv kojom je bio obliven po bijeloj majici i kratkim hlačama. Dolazila je od rana unesrećenih, ogrebotina, ozljeda, slila se po njemu kada ih je vukao u brod. Koliko se sjeća svatko je u siline sudara "zaradio" neku od ozljeda. Kaže nam i kako su ranjenoj ženi odmah po dolasku u Split na vrat stavili Schanzov ovratnik. Nakon što je prva tura ranjenih iskrcana u vozila Hitne, milnarska se ekipa vratila na poprište događaja.
Gumenjak je još bio tu, motornjak su taman pripremali za tegljenje put Splita. Za njega sreće nije bilo, potonuo je pred Splitskim vratima na 70 metara dubine. Gliser je trenutno u Milni u luci, ljudi ga gledaju, križaju se, s obzirom na to koliko se nagrišpao, koliko je rana i udubljenja dobio, čude se da u nesreći nije bilo mrtvih.
Prva vožnja
– Koliko čujem, ljudima je to bio transfer, navodno su iz Resnika išli na otok. To im je bila prva vožnja. Strašno – kažu nam u Milni.
Drugi se ljute, bogaju na tako olaka pribavljanja skiperskih dozvola, na takvu brojnost voditelja plovila koji nakon sedam dana od početka tečaja već rukovode plovilima, voze putnike. A da pritom nikakva iskustva nemaju. Je li to i ovdje bio uzrok?
– Teško je reći. No činjenica je da ovi što dobiju dozvolu nemaju ni prave prakse. Tu i tamo koji sat obilaska broda koji dolazi. Zato se ovo i događa. Jadni ljudi – vele nam Milnarani, koji svog lučkog kapetana na svakom koraku zaustavljaju, oslovljavaju ga zvijezdom, čestitaju mu, rukuju se s njim. Ponosni su i sretni što ovakvog čovjeka imaju u svojim redovima.
– Ma pustite to, nema tu zvijezde. Nisam vam ja zvijezda. Ja samo radim svoj posao. U 30 godina sam se nagledao puno nesreća, i jako teških i lakših. Postaneš miran, takav trebaš biti. Postaneš kao kirurg nakon 30 godina rada kojem su dovukli životno ugroženog čovjeka. To je moj posao – kaže kapetan Brkuljić za Slobodnu Dalmaciju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....