Ja sam iz Argentine, a moj otac je rođen tu, iza ugla, u Trstu - objašnjava porijeklo svog prezimena Daniel Rizzotti, 47-godišnji kapetan Greenpeaceova ledenjaka Arctic Sunrise dok stoji na palubi broda vezanog uz riječku rivu.
Legendardni brod koji je sudjelovao u brojnim opasnim akcijama protiv lovaca na kitove, jedan od tri iz flote najpoznatije svjetske ekološke organizacije, uz Rainbow Warrior i Esperanzu, na Gat Karoline Riječke nije, naravno, došao zbog bespoštednih kitolovaca koji ugrožavaju populaciju najvećih morskih sisavaca u Jadranu, već zbog europske kampanje kojom pružaju podršku održivom ribolovu. Povod za to su pregovori o reformi europske Zajedničke ribarske politike koji (CFP) ulaze u završnu fazu. Naime, ekološki aktivisti upozoravaju da je CFP već desetljećima naklonjen industrijskom ribarstvu koje ugrožava budućnost ribe i mora, zbog čega posljedice trpe priobalne zajednice.
Rizzotti za Greenpeace radi već 17 godina, a kapetan na njihovu brodu je već 11.
- Zašto sam se prijavio? Jer sam zabrinut za okoliš, a kako sam prije toga plovio na komercijalnim brodovima, ovo je bila dobra prilika da spojim aktivizam i profesiju - kaže.
Zabrinut za okoliš
Uz njega, posada uključuje još 15 ljudi iz svih dijelova svijeta, a radi se o profesionalnim zaposlenicima, s time da se brojka, ovisno o kampanji, zna popeti do 40. Kao i u svakom drugom poslu, i ovdje zaposlenici imaju normalne plaće koje su, kaže Rizzotti, nešto niže ili iste kao kod komercijalnih brodara.
- Disciplina i hijerarhija slične su kao na svim ostalim brodovima. Jedino što ovdje znam tko mi posprema kabinu i pere moje posuđe. Ja to radim. Po tom pitanju ovdje vlada demokracija - kroz smijeh kaže kapetan.
Rizzotti je s Greenpeacom prošao Arktik i Antartiku, Grenland, Amazoniju, Pacifik i Karibe, a ove se godine planiraju probiti do Sjevernog pola. Pomagao je u Indoneziji nakon tsunamija, u Japanu nakon potresa, tsunamija i nuklearne katastrofe....
- Ne bih rekao da je ovo opasan posao, barem ništa opasniji od nekih drugih oblika pomorstva. Držimo do sigurnosti i radimo u kontroliranim uvjetima. Ali, uglavnom druga strana ugrožava našu sigurnost. Recimo, kada se kitolovac pokušava zabiti u nas ili kada nas vlasti neke zemlje ne smatraju dobrodošlima - kaže Rizzotti.
Valovi i vremenski uvjeti
Najveći incident brod je preživio 2006., no Rizzotti tada nije upravljao njime. Tijekom protesta protiv ilegalnog lova na kitove u njih se namjerno zabio mnogo veći japanski kitolovac Nisshin Maru i umalo ih prevrnuo, no sve je, srećom, prošlo bez veće materijalne štete i ozlijeđenih na obje strane.
- Iako to ljudima možda tako izgleda, naša svakodnevica nije samo akcija. Još su najveća opasnost u koju ulazimo veliki valovi i loši vremenski uvjeti - kaže.
Kod kuće u Argentini, veli, ima obitelj koja pruža potpunu podršku onome što radi.
- Bez toga ne bi išlo - kaže Rizzotti.
Slična je priča i Julke Brandt, druge časnice palube. Mlada Njemica iz Frankfurta Greenpeaceu se pridružila prije dvije i pol godine.
- Prije toga sam radila na brodu za prijevoz kontejnera. Iako je plaća bila puno bolja, posao je bio dosadan, nije me ispunjavao. Dala sam otkaz i na novom poslu pronašla sve što mi je trebalo. Tri mjeseca sam na brodu, tri na kopnu - kaže Julke.
I ona tvrdi da posao na Greenpeaceovu brodu nije posebno opasan.
- Sigurno je koliko može biti sigurno na bilo kojem drugom brodu. Ne upuštamo se u nepotrebne rizike - kaže.
Pedesetmetarski ledolomac Arctic Sunrise izgrađen je 1975. pod originalnim imenom Polarbjorn (Polarni medvjed) kao brod za lov na tuljane, a pod upravljanje Greenpeacea došao je 1995. Uz to što je sudjelovao u brojnim protestima, od kojih su najpoznatiji oni protiv kitolovaca i naftnih kompanija, uključivao se i u humanitarne akcije, a 2009. je radio na dokumentiranju efekata klimatskih promjena na Grenlandu i Arktiku. Registriran je kao motorna jahta, dizajn mu omogućava plov kroz zaleđena mora, postiže brzinu do 13 čvorova, a na palubi ima i helidrom. U Rijeci će boraviti svega tri dana, do danas, i velika je atrakcija među građanima koji su dobili priliku razgledati ga i nakratko zaviriti u svakodnevni život aktivista Greenpeacea. Ta organizacija sve više računa i na Hrvatsku koja će uskoro, kao članica EU, biti uključena i u donošenje važnih europskih odluka, pa od prošle godine imaju i prvog hrvatskog zaposlenika, Zorana Tomića, inače bivšeg savjetnika američkog ambasadora.
Pravila za kupnju ribe
Održivi ribolov je, upozoravaju, vrlo bitan kotačić u globalnom mehanizmu očuvanja mora i oceana, jer industrijski ribolov nepovratno uništava riblji fond, kao i male ribarske zajednice koje od njega žive.
Sami građani, prema Greenpeaceovim savjetima, mogu na mnoge načine pomoći opstanku održivog ribarstva i spašavanju ribljeg fonda. Recimo, treba izbjegavati kupnju ribe u vrijeme razmnožavanja (primjerice, brancina od kraja siječnja do početka travnja), izbjegavati ribu iz uzgoja i smrznute filete, izbjegavati ženke ljuskara kada nose jajašca, ne kupovati mladu ribu (brancin manji od 36 cm, skuša i ovčica manje od 20 cm, orada manja od 25 cm), kupovati sezonsko i ulovljeno lokalno... Naravno, cinici će prigovoriti da je savjetovana varijanta bitno skuplja od one koju bi trebalo izbjegavati, ali cinizam nas je, uostalom, i doveo do toga da su naša mora, i hrvatska i svjetska, počela oskudijevati ribom i da je ugrožen opstanak sve većeg broja vrsta.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....