Iako je predsjednik HDZ-a Andrej Plenković uložio značajan trud da ga detronizira preko Marijana Kustića, saborskog zastupnika i jednog od direktora u Hrvatskom nogometnom savezu, Darka Milinovića, nekad potpredsjednika Sabora, potpredsjednika Vlade, ministra zdravstva i zamjenika predsjednice stranke politički neće eliminirati nijedan od dvojice, nego sam Darko Milinović - Dado, lički gubernator, tvrdoglavi i inatljivi gospićki moćnik, koji je godinama bio gospodar svega što hoda između Velebita, Male Kapele i Ličke Plješivice. U Zagreb je, praktički okupiravši središnjicu stranke zajedno sa svojih 200 podanika, došao po “minimum demokratičnosti i poštovanja”, po ono čega su Ličani, izuzev 200 njegovih podanika, toliko željni čitava dva desetljeća.
Odlučivao o svemu
Dado je odlučivao o svemu, tko će biti gradonačelnik kojega grada, tko će asfaltirati nerazvrstane ceste po kojoj općini, tko će ukrašavati trgove i čija će supruga mesti škole. Vrhunac političke karijere doživio je kao ministar i potpredsjednik Sanaderove Vlade, a baš tada, kada je bio na vrhu u Zagrebu, počeo je njegov pad u Lici. Zna se i točan datum - 29. lipnja 2011. Tada su održani prilično nebitni izbori po mjesnim odborima Gospića na kojima se dogodila dosta bitna stvar. U mjesnom odboru Donja Pazarišta nezavisni i kontroverzni pivar Karlo Starčević pobijedio je moćni HDZ-ov stroj, što do tada nikada nikome nije pošlo za rukom. Svaki sljedeći izbori nosili su nove udarce, političke posljedice danas su strašne. Profesor Ante Kovač uzeo je Milinoviću bogata Plitvička jezera, a od četiri grada (Gospić, Otočac, Novalja, Senj) ima samo Senj, čiji gradonačelnik Sanjin Rukavina pred aktualne izbore za županijskog predsjednika HDZ-a daje potporu Marijanu Kustiću i preko medija poručuje: “Milinović će u Senju doživjeti debakl!”.
Darko Milinović rođen je u Gospiću 1963. godine, diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu i specijalizirao ginekologiju te se oženio Blaženkom s kojom ima troje djece. Otac Drago čitavi radni vijek proveo je u Općoj bolnici Gospić gdje je radio kao rendgenski tehničar, zbog čega su ga zvali “Drago slikar”, sestra Mira Jakovljević referent je u gospićkom Domu zdravlja, a nećak Dragan postao je poznat javnosti po divljanju po hitnom prijemu gospićke bolnice gdje je radio u novogodišnjoj noći 2010. godine.
Kao župan mjesečno zaradi 18.300 kuna, a još 3000 od nesamostalnog rada u gospićkoj bolnici. Supruga mu radi u Hrvatskim šumama za 5800 kuna, ali od iznajmljivanja apartmana i drugih imovinskih prava godišnje zaradi oko 100.000 kuna. Otac Drago ima status bivšega političkog zatvorenika od 1999. godine, a s njime i mirovinu od 5420 kuna. Kao 18-godišnjak je uhvaćen u ilegalnom prelasku granice, no komisiju koje je o tome odlučivao uspio je uvjeriti da su ga progonili komunisti. Ima četverosoban stan u središtu Gospića koji je od Grada kupio za 50.000 kuna. Ispod cijene, pravdao se, jer je zgrada u ratu bila razorena bombom, no stanari su tvrdili da su samo bila popucala stakla. Ima i vilu preko puta bolnice. Prije gradnje kao ministar zdravstva 2010. godine imao je potrebu obavijestiti javnost da gradi kuću od 190 kvadrata koja će imati dnevni boravak u prizemlju i četiri sobe na katu, no godinu kasnije sagradio je vilu na četiri etaže i 2171 kvadrat vrijednu oko pet milijuna kuna. Ima apartman i vrijedno zemljište na Viru, Audija i moćni motocikl Suzuki GSX-R, te oko pola milijuna kuna ušteđevine.
Političku karijeru počeo je u Savezu komunista, poznato je njegovo pismo kojim brani politiku druga Ivice Račana od komunista iz Donjeg Lapca, za koje je kasnije tvrdio da je to pismo bilo izraz neslaganja s Miloševićevom politikom. Kao dragovoljac se uključio u obranu rodnog Gospića, a nakon rata postao je predsjednik udruge ličkih ratnih veterana. Nagrada za njegove zasluge došla je 1998., kada je postao ravnatelj Opće bolnice Gospić, a dvije godine kasnije već je bio u Predsjedništvu HDZ-a. Zbog uhićenja Mirka Norca, koji će kasnije biti osuđen za ratni i zločin počinjen na gospićkom području, protestirao je vezujući ruke lancima. Kasnije se opravdavao govoreći kako je na taj način smirivao gnjevne Gospićane da sami ne poduzmu radikalnije mjere prosvjedovanja.
Saborski zastupnik postao je 2003. godine, a ministar u mandatu poslije, odnosno drugom Sanaderove Vlade. Odlaskom Ive Sanadera nova premijerka Jadranka Kosor postavila ga je za svojeg zamjenika. Nakon gubitka vlasti od Kukuriku koalicije Milinović je pokazao najveću glad na unutarstranačkim izborima. Prvi je istaknuo kandidaturu, a kasnijeg pobjednika Tomislava Karamarka nije štedio u kampanji. Nije preferirao ni tadašnjeg premijera Tihomira Oreškovića, a nije mu sjeo ni Plenković čiju je kandidaturu na mjesto predsjednika stranke komentirao riječima da HDZ-u treba domoljub koji je 20 godina krvario za stranku. U aferi Fimi-Media optuživalo ga se da je uzimao novac iz crnog stranačkog fonda, no on se obranio riječima da je taj novac podizao za obnovu crkve u Bilaju.
Tko zna bi li diplomirani novinar Željko Jurković 2004. godine postao načelnik PU ličko-senjske i tamo ostao do 2011. godine (sve dok nije uhićen zbog pronevjere 600.000 državnih kuna), da čovjek s kojim je odrastao u istoj ulici, Darko Milinović, nije bio na vrhunsku političke moći. Bili su i kumovi, iako je Milinović to nevoljko priznao.
- Željko Jurković nije moj kum niti sam ja njegov. Ali sam prije 27 godina, zato što sam jedini imao sve sakramente, bio kum njegovoj starijoj kćeri - pravdao se novinarima Milinović.
U ozbiljan sukob sa središnjicom došao je u siječnju ove godine kada je demonstrativno dao ostavku na mjesto predsjednika županijskog HDZ-a nezadovoljan kadrovskim rješenjem Tomislava Kovačevića u NP-u Plitvička jezera. Nitko tako javno i otvoreno do tada nije opisao kako izgleda jedno stranačko uhljebljivanje u javnu ustanovu, ustvrdivši da se kod izbora kandidata mora konzultirati stranačka baza, iako se radilo o javnom natječaju.
'Dosta je bilo tvoje samovolje'
U kampanji za župana na posljednjim izborima forsirao je bivšega gradonačelnika, a onda i župana Milana Kolića. Usred kampanje ga je maknuo, a njegovo mjesto je zauzeo Milinović osobno. Taj potez objašnjen je lošim Kolićevim zdravljem koji je uhljebljen za savjetnika u Lika cestama, iako je stvarni razlog bio strah od gubitka izbora. Potpuno neočekivano i nelogično, Milinović godinu kasnije vraća na scenu Kolića kao protukandidata Plenkovićevoj opciji Ivici Radoševiću za mjesto predsjednika gospićkog HDZ-a, a sam se grčevito bori za županijskog predsjednika, za mjesto koje je sam napustio demonstrirajući neslaganje sa stranačkim vrhom. Koliko, ilustrira medijsko priopćenje u kojem se navodi da su mu na stranačkim izborima glasove dali gospićki ugostitelji, vlasnici kafića u koje zalaze mladi.
Rekao je početkom godine da ima 10.000 HDZ-ovaca koji su, zajedno s njim, spremni ići bosonogi na Velebit. Nije izgledalo kao metafora. Međutim, štošta se u tih nekoliko mjeseci promijenilo. Vrh stranke očito ga je otpisao, no otpisao ga je i velik broj “bosonogih”. Uostalom, od onih 10.000 u Zagreb je krenulo samo njih 200. Ljudi od njegova najvećeg povjerenja okrenuli su mu leđa. Branislav Šutić, šef HDZ-a u Otočcu, jedan je do onih s kojim nije krio prijateljstvo. No i ono je puklo pod teretom predstojećih izbora. Šutić, koji bez Milinovića ne bi bio ravnatelj lokalne škole, ravnatelj NP-a Plitvička jezera, dekan Veleučilišta “Nikola Tesla”, ravnatelj Doma zdravlja, danas ga naziva Titovim omladincem, poručujući mu: “Dosta je bilo tvoje samovolje”.
Koliko teško podnosi novinarsku kritiku, toliko voli kada se njegovo ime nađe u lijepim rečenicama. Osigurao je za to dvama ličkim portalima stalne mjesečne prihode. Vrlo je zahvalan sugovornik i za političke i revijalne teme. Pred objektivima fotoreportera voli pozirati dok diže utege i dok juri svojim Suzukijem, a za novinarske potrebe bez problema je paradirao u kostimu kauboja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....