S obzirom na to da ima mnogo onih koji to zaboravljaju, nije se zgorega sjetiti kako je još do nedavno izgledalo prosječno hrvatsko školsko djetinjstvo.
Jutarnja je škola za osmoškolce počinjala u osam sati. Počinjala je rano zato što je škola imala popodnevnu smjenu, a nerijetko i međusmjenu. Do svoje osnovne škole školarac bi uvijek išao sam, pješice. Mreža školskih zgrada bila je, naime, točkasto raspoređena po gradskim četvrtima i pratila njihovu ujednačenu demografiju. Mali bi osmoškolac u školi bio četiri ili pet školskih sati, što znači da bi sa školom bio gotov u jedanaest i pol ili dvanaest. Nakon toga zaputio bi se kući. Kući u kojoj ne bi bilo roditelja, jer su oni bili na poslu.
S obzirom na to da su roditelji bili na poslu, za...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....