Znali smo da nećemo uspjeti, ali nismo mogli odustati. Jučerašnja presuda Međunarodnog suda pravde (ICJ), koji je odbacio hrvatsku tužbu protiv Srbije za genocid, a s njom i srpsku protutužbu, pravnicima je bila očekivana. Nitko od stručnjaka ni od političara nije uoči presude izjavljivao da očekuje pobjedu, niti je itko od odgovornih to tvrdio posljednjih 15 godina. Manje stručna javnost je zgrožena - što presudom, što dijelovima obrazloženja.
Pravnički hladan rječnik na trenutke je djelovao svirepo, recimo kad je predsjednik Međunarodnog suda pravde Peter Tomka mirno tumačio kako u Vukovaru nije počinjen genocid, jer je neusporedivo više Vukovaraca živo prošlo srpske logore nego što ih je ubijeno. Ili kad je izravno rekao da nije ubijeno dovoljno ljudi da bi se svi ti zločini mogli nazvati genocidom.
Loši temelji tužbe
Tužbu smo izgubili već u startu, u času kad je podignuta. Hrvatska je od početka imala vezane ruke: po međunarodnom pravu na koje smo se mogli pozvati nije kažnjivo napasti drugu zemlju i njezine gradove zasuti granatama. Ne postoji kazneno djelo agresije! A i da postoji, dvojbeno je bi li se mogli pozvati na njega u trenutku dok je Hrvatska formalno još bila sastavni dio Jugoslavije.
Kao što u svijetu koji je ponavljao “nikad više rata” nismo 1991. mogli dobiti efikasnu pomoć, tako nije postojao niti mehanizam međunarodne pravde makar za zakasnjelu pravnu satisfakciju.
Postojala je samo UN-ova konvencija o sprečavanju genocida, donesena 1948, neposredno nakon holokausta.
I za to smo tužili Srbiju, iako je jasno da uz sve tisuće poginulih, stotine tisuća prognanih i neizmjerne ljudske patnje na obje strane taj rat nije bio genocid i ne može se dovesti u istu razinu sa 6 milijuna ubijenih Židova u holokaustu. Zato je možda najvažniji element jučerašnje presude to što je 17 sudaca ICJ-a jednoglasno odbacilo srpsku protutužbu i potvrdilo žalbenu presudu ICTY-ja kojom je poništena presuda od 24 godine Anti Gotovini. Svjesni smo da je ta presuda izazvala brojne kontroverze, ali nismo dobili dokaze koji bi je poljuljali, rekao je Tomka.
Pitanje granatiranja
Njegovi suci ponovo su proučili i Brijunski transkript i dokaze o granatiranju i zaključili da nije bilo prekomjernog granatiranja Knina ni namjernog protjerivanja Srba, i da nemaju razloga ne prikloniti se konačnoj presudi ICTY-ja koja je s Oluje skinula oznaku zločina. S druge strane, brojni srpski zločini od Vukovara do Škabrnje pravomoćno su presuđeni u presudama Milanu Martiću i desetak drugih srpskih lidera.
1. Zašto je Hrvatska izgubila tužbu?
- Zbog usko shvaćene definicije genocida. Preglasavanjem je Međunarodni sud pravde (ICJ), s 11 glasova za naspram šest protiv, odbacio zahtjev Srbije da ospori nadležnost suda za sve zločine počinjene u vrijeme prije nego što je postala članica UN-a 27. travnja 1992. godine. Tek tada je postala obavezna poštivati UN-ove konvencije, pa tako i onu o genocidu, tvrde oni. Većina zločina počinjena je u jesen 1991., u vrijeme dok je Hrvatska formalno još bila u sastavu SFRJ, prije nego što je međunarodno priznata u siječnju 1992.
2. Kako ovaj sud definira genocid?
- Zločin genocida se po UN-ovoj konvenciji sastoji od dva elementa: takozvani actus rea i mens rea, činjeničnog djela i namjere. Bez obzira kakvi zločini bili počinjeni, ako nije utvrđeno da su oni počinjeni svjesno i s namjerom da se djelomično ili potpuno uništi neka nacionalna ili vjerska skupina, onda po međunarodnom pravu nema genocida. A za drugo Srbiju i nismo mogli tužiti.
3. Je li bilo genocida u Hrvatskoj?
- Suci su zauzeli stav da su “JNA i srpska strana” između 1991. i 1995. godine u Istočnoj i Zapadnoj Slavoniji, na Baniji i Kordunu, u Lici i Dalmaciji, počinili brojna ubojstva i zlostavljanja Hrvata, koji odgovaraju “actus reus”, odnosno činjeničnom opisu zločina genocida. Međutim, kako nije bilo dokaza da je počiniteljima bio cilj fizički uništiti sve Hrvate ili značajan dio naroda, tako je odbačena kompletna Hrvatska tužba protiv Srbije.
Cilj srpske strane bilo je etničko čišćenje a to nije genocid, zaključili su suci.
4. Je li presuda mogla biti drugačija?
- Jest, da su se suci priklonili široj definiciji genocida kao uništenja neke skupine s određenog prostora, kao što je na primjer u presudi po tužbi Bosne i Hercegovine zaključio da je u BiH bio genocid samo na izoliranom području Srebrenice, samo u srpnju 1995. kad su srpske snage ubile oko 8000 bošnjačkih muškaraca.
5. Tko je, ako ne Srbija, odgovoran za zločine u Hrvatskoj?
- Kao počinitelje imenuje se Jugoslavenska narodna armija i “srpska strana”. SFRJ ne može biti proglašena krivom, jer ta država danas više ne postoji, pa se ne može izjasniti o nadležnosti suda. Zbog toga je brazilski sudac Antonio Augusto Trinidade glasao protiv odbacivanja hrvatske tužbe, poručujući da je nedopustiv pravni vakuum i prebacivanje odgovornosti na državu koja više ne postoji.
6. Je li sud hrvatsku i srpsku stranu izjednačio u krivnji?
- ICJ je odbacio i hrvatsku tužbu i srpsku protutužbu. Utvrdio je da su i Hrvati prema Srbima počinili djela koja odgovaraju zločinu genocida - ubojstva Srba u bijegu iz Hrvatske i onih koji su nakon Oluje ostali u svojim kućama - ali da također nisu imali cilj uništenje čitavog naroda. Za razliku od srpskih zločina nad Hrvatima, za koje su naglasili da su dokazani i da im je cilj bio etničko čišćenje, odnosno zločin progona, kako je to utvrđeno u nizu presuda Haaškog suda, ICJ je zaključio da “čak i da je postojala politika da se protjeraju Srbi iz Krajine, nema dokaza da je imala za cilj uništenje skupine”, kako je to pročitao predsjednik suda Peter Tomka na izricanju preusde.
7. Je li za izgubljenu tužbu kriv hrvatski pravni tim?
- Nije. Tužba je ishitreno podignuta u srpnju 1999., četiri godine nakon završetka rata i nekoliko mjeseci prije smrti predsjednika Franje Tuđmana i dolaska na vlast koalicijske vlade Ivice Račana. Tek za vrijeme Račanove vlade ovlašno podignuta tužba od 20-ak stranica potkrijepljena je s 2700 stranica dodatno prikupljenih dokaza. Ni u HDZ-u nije postojao jedinstveni stav treba li tužiti Beograd, jer bi inače tužba bila podignuta puno ranije. BiH je svoju podigla šest godina ranije, 1993., dok je još trajao rat. Nijedna se buduća vlada nije usudila povući tužbu iako su svi bili svjesni da su izgledi za uspjeh minimalni.
8. Ima li onda ikakve koristi od te tužbe?
- Ima, zato što je zahvaljujući tom procesu napravljen ogroman posao na prikupljanju i sistematiziranju podataka o stradanjima u Hrvatskoj od 1991. do 1995. godine Važno je to i zbog utvrđivanja povijesne istine i zbog davanja zadovoljštine žrtvama.
9. Kako je moguće da nisu genocid prepoznali u Vukovaru?
- Kako je Hrvatska posebno inzistirala na zločinima počinjenim u Vukovaru, smatrajući ih posebno teškim, sudac Tomka tome je jučer posvetio posebnu pažnju. Nakon pada Vukovara 19. studenoga 1991. protjerano je skoro cjelokupno stanovništvo, no Tomka je istaknuo da iseljenje ljudi nije dovoljan dokaz za genocid. Na tisuće ljudi je prošlo logore i većina ih je kasnije puštena, a broj ubijenih u Vukovaru u odnosu na one koji su pušteni ne ukazuje na to da je srpskoj strani cilj bio uništenje Hrvata, zaključili su suci ICJ-a.
10. Sud: Premali broj ubijenih u Hrvatskoj.
- Bitno je usporediti broj ubijenih s brojem pripadnika ciljane skupine, rekao je predsjednik suda. Hrvatska optužuje Srbiju za 12.500 žrtava, no to je relativno malo u odnosu na ukupnu grupu, poručio je sudac.
11. Presuda je važna jer je potvrdila onu oslobađajuću za Gotovinu i akciju Oluja.
- Suci su se u presudi pozivali na presude Haaškog suda, ali su i samostalno proučavali Brijunski transkript i druge dokaze. Predsjednik ICJ je rekao da je nakon drugostupanjske oslobađajuće presude hrvatskim generalima Gotovini, Čermaku i Markaču “nastalo dosta kontroverzi”, ali ICJ-u nisu poslani bitni novi dokazi koji bi ukazali da je ICTY tu pogriješio. Brijunski transkripti ne pokazuju očtitu namjeru hrvatskog vrha za uništenjem Srba, rekao je Tomka. Trankript pokazuje da su hrvatski lideri bili svjesni da će granatiranje dovesti do masovnog odlaska stanovništva, što se smatralo poželjnim. “Čak i da je postojala politika da se protjeraju Srbi iz Krajine, nema dokaza da je ta politika imala za cilj uništenje skupine”, pročitao je sudac.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....