Kod koga je gostovao Milanović? Čuveni boksač borio se za svjetski naslov, krenuo u veliki biznis, a onda ga je dotukla kriza

Predsjednik Republike Zoran Milanović sjeo je pored ringa i razgovarao s bivšim profesionalnim boksačem Željkom Mavrovićem koji je i propali eko poljoprivrednik.

Mavrović je tijekom profesionalne boksačke karijere bio europski prvak, a 1998. borio se i za WBC naslov u teškoj kategoriji protiv legendarnog Lennoxa Lewisa te izdržao svih 12 rundi u meču koji je izgubio na bodove. Nakon toga je 2001. godine započeo s eko uzgojem žitarica na 100 hektara zemljišta kod Požege u što je uložio nešto manje od milijun eura i u pet godina utrostručio eko nasade te je bio vlasnik četiriju vezanih društava - poljoprivrednog, trgovačkog, pekarskih pogona u Rijeci i Zagrebu te edukacijskog - s 30 zaposlenih.

Posao je cvjetao, a 2005. godine dobit je iznosila oko 300.000 eura. Dnevno je prodavao 30.000 komada pekarskih proizvoda s mjesečnim prometom od oko 700.000 eura. Osim eko poljoprivrede proizvodnju je proširio i na uzgoj svinja koje su, kako je tvrdio, živjele u prirodnom okruženju na njegovoj farmi „Eko – Mavrović”. No, udruga Prijatelji životinja optužila ga je da svinje uzgaja po standardima koje nisu niti ekološki niti humani. Udruga je tvrdila da se prema svinjama odnosi u suprotnosti sa svim pravilima, da svinje žive u derutnoj prljavoj zgradi u vlastitom izmetu i mokraći, bez pristupa hrani i vodi te suhog prostora sa steljom za odmor.

- Samo netko iz grada tko nikada nije živio na selu i ne zna kako se uzgajaju svinje može slati takve optužbe, odgovarao je na optužbe Mavrović.

Sa statusom uspješnog poljoprivrednika rastao je i Mavrovićev status među poljoprivrednicima te je u konačnici došao na čelo Hrvatskog seljačkog saveza. No, cijeli projekt se počeo urušavati 2010. godine, a potpuno je krahirao godinu dana kasnije.

Iako je ranije tvrdio da nema brze zarade, ali da se isplati baviti ekološkom poljoprivredom, koja čini manje od dva posto domaće poljoprivrede u odnosu na konvencionalnu proizvodnju hrane, prodaja skupljeg eko kruha i peciva, što je bila okosnica Mavrovićeve proizvodnje, u krizi je doživjela drastičan pad, jer su se kupci okrenuli jeftinijim proizvodima.

- Recesija mi nije slomila krila u jednom trenu, ali me pomalo glodala i glodala na svim razinama te je dobar dio poslovnog projekta koji sam vodio urušila. Zatvaram nešto na čemu smo svih ovih godina živjeli, a to je proizvodnja kruha koja je bila finalizacija i kruna naše priče, pojašnjavao je tada Mavrović uzroke propasti svoje eko proizvodnje.

Uz to morao je prepoloviti i svoj stočni fond u Sloboštini kod Požege. U vrijeme bankrota obrađivao je 400 hektara zemljišta, od čega je 100 hektara bilo u zakupu, a 100 u koncesiji.

Mavrovićeve tvrtke su prije krize imale promet od 40 milijuna kuna, od čega se 25 milijuna kuna odnosi na pekarske proizvode. Iako je postao sinonim za domaću ekološku hranu i njezin zaštitni znak, te je ušao u najveće domaće trgovačke lance i dobio višegodišnji kredit Zagrebačke banke, Mavrović na policama nije imao gotov proizvod s ekomarkicom.

Naime, da bi je dobio, proizvod mora imati 95 posto čistih ekoloških sastojaka. Nakon propasti eko proizvodnje na svom poljoprivrednom imanju okrenuo se proizvodnji industrijske konoplje i sijena.