Od inauguracije u veljači 2015. pa do veljače 2019. godine predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović u službenim je posjetima stranim državama bila ukupno 96 puta. U prosjeku 24 puta godišnje ili dva puta mjesečno. Ukupno je na samim putovanjima i u službenim boravcima u stranim zemljama provela skoro svaki četvrti dan svog mandata - na inozemna putovanja “potrošila” je 325 dana mandata.
Grabar-Kitarović i njezina pratnja, uglavnom dužnosnici iz Ureda predsjednice, na tih su 96 službenih putovanja za smještaj, putne troškove i reprezentaciju potrošili ukupno 3,765.143 kune. U taj su iznos uračunati, poručili su nam iz Ureda predsjednice, i troškovi korištenja državnog zrakoplova na nekim od službenih putovanja u strane zemlje. A državni zrakoplov je predsjednica koristila ukupno u 36 prilika.
Iz službenog odgovora Ureda predsjednice na upit Jutarnjeg lista o detaljnom troškovniku svih predsjedničinih putovanja od početka mandata vidljivo je da ukupni troškovi na mnogim inozemnim turama iznose samo nekoliko stotina ili tisuća kuna, a na nekima - ništa.
Bez dnevnica
Nula kuna troškova prikazali su i, primjerice, za petodnevni službeni put u Bosnu i Hercegovinu u kolovozu 2016. godine ili, pak, za jednodnevne službene posjete Njemačkoj u ožujku 2018. ili Mađarskoj u travnju 2015. godine.
Iz Ureda predsjednice poručili su nam kako je računica takva jer ponekad domaćin pokrije sve troškove predsjednice i osoba u njezinoj pratnji.
Troškovi za sam Ured predsjednice, kažu na Pantovčaku, ponekad iznose nula kuna i zato što su se svi dužnosnici njezina Ureda dobrovoljno odrekli dnevnica.
Troškovi koji nastaju na konto njezina osiguranja, kao i samog prijevoza službenim automobilima ne idu na trošak Pantovčaka, pa nam u odgovoru na naše upite ti troškovi nisu niti bili prikazani. Predsjednica je štićena osoba koju čuvaju i voze pripadnici posebne policijske jedinice za zaštitu, a svi troškovi koji pritom nastaju padaju na teret proračuna Ministarstva unutarnjih poslova.
Zaključno, stvarni troškovi za državni proračun koji su nastali na svim tim službenim putovanjima Kolinde Grabar-Kitarović u strane zemlje stoga su ipak nešto veći od prikazanih 3,765 milijuna kuna - taj se iznos odnosi samo na isplate iz proračuna Ureda predsjednice RH.
Ujedno najdulje i najskuplje inozemno putovanje u prve četiri godine mandata predsjednice Grabar-Kitarović bio je dvotjedni službeni posjet Australiji i Novom Zelandu u kolovozu 2017. godine. Predsjednica i njezina osmeročlana pratnja potrošili su na put, smještaj i reprezentaciju ukupno 496.928 kuna.
S obzirom na tu silnu vanjskopolitičku aktivnost predsjednice koja je skoro svaki četvrti dan mandata provela na putu, iskusnog hrvatskog diplomata Hidu Biščevića pitali smo jesu li i konkretni rezultati proporcionalni broju njezinih inozemnih putovanja.
- Mogu vam reći samo jednu stvar: vanjska politika uvijek košta. A dalje je na državnim institucijama, na Ministarstvu vanjskih poslova, a na kraju krajeva i na biračima da procijene uspješnost takvih diplomatskih putovanja. To je ono što vam načelno mogu reći - izjavio je za Magazin Hido Biščević.
Za generalnu ocjenu djelovanja predsjednice RH na vanjskopolitičkom planu u prve četiri godine mandata zamolili smo i vanjskopolitičkog eksperta Branka Caratana, predavača na Visokoj školi međunarodnih odnosa i diplomacije Dag Hammarskjöld.
- Sagledavajući mandat predsjednice na vanjskopolitičkom polju, mislim da bismo mogli reći da ne možemo prepoznati nikakvu koherentnu politiku, izuzev vrlo jasne pozicije da Hrvatska djeluje u sklopu dva velika saveza, NATO-a i Europske unije, i da je predsjednica prvih godina mandata izrazito nastojala slijediti smjernice vanjske politike Washingtona. Sva ostala vanjskopolitička djelovanja bila su više ili manje improvizacije na dnevnoj bazi.
Mislim da Hrvatska ima potencijal za puno sadržajnije djelovanje na vanjskopolitičkom planu zbog svoga geopolitičkog položaja gdje se preklapaju različiti regionalni, europski i globalni interesi. Taj bi položaj Hrvatska mogla puno bolje iskoristiti. Da ne govorimo o tome da bismo trebali imati puno aktivniju i jasno definiranu ulogu u rješavanju otvorenih problema na cijelom području bivše države - smatra Caratan.
S obzirom na brojna inozemna putovanja predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović koja je u četiri godine mandata 96 puta bila u službenim posjetima stranim državama, Caratana smo pitali kako ocjenjuje svrsishodnost tih putovanja, koji su rezultati predsjedničinih vanjskopolitičkih aktivnosti i može li se u tom smislu prepoznati njezin autentičan diplomatski potpis.
Nema napretka
- Osnovna je pozicija ta da je predsjednica RH po Ustavu sukreator hrvatske vanjske politike. Tu se pojavljuje sljedeće pitanje: postoji li hrvatska vanjska politika s jasno definiranim ciljevima i interesima? Kada smo željeli ući u euroatlantske integracije, ti su ciljevi bili veoma jasni. Danas se pretpostavlja da su nam neke stvari unaprijed zadane upravo zbog tih asocijacija čiji smo član. Gotovo sve zemlje članice NATO-a i Europske unije unutar tih okvira imaju neke svoje specifične i definirane vanjske politike koje odgovaraju njihovim specifičnim interesima. Kada se pitamo koja je to vanjska politika Hrvatske, ima li ona jasno naznačene ciljeve, jako teško dolazimo do odgovora.
Mogli bismo reći da je višestruko naglašavano da je Hrvatska zainteresirana za zbivanja u Bosni i Hercegovini te da Hrvatska ima interes za sređivanje odnosa u svojoj bližoj okolini. Ali, i u tim odnosima sa susjedima bilo je oscilacija i izbjegavanja da se inzistira na rješavanju otvorenih problema. Moglo bi se reći da u tom pogledu nema nekog posebno vidljivog napretka posljednjih godina - komentirao je Branko Caratan.
Na pitanje koje inozemno putovanje predsjednice RH smatra najsvrsishodnijim, a koje najkontroverznijim, Caratan je odgovorio: - To je jako teško pitanje jer ta putovanja, generalno gledajući, nisu ostavila neki jasniji trag.
Za prvo inozemno službeno putovanje predsjednica je u ožujku 2015. godine izabrala Bosnu i Hercegovinu, koju je dosad posjetila ukupno 11 puta. Najviše od svih država. Na drugome je mjestu Slovenija gdje je službeno bila deset puta, a slijede Sjedinjene Američke Države s osam posjeta. Pet puta dosad predsjednica je posjetila Njemačku i Poljsku, dok je u Mađarskoj bila u četiri navrata.
U prvoj godini mandata Kolinda Grabar-Kitarović četiri je puta službeno posjetila susjedne zemlje BiH i Sloveniju, tri puta SAD, a dva puta Mađarsku i Poljsku. U prvoj godini mandata bila je i u Afganistanu i Izraelu. Iz toga se jasno oslikava njezin vanjskopolitički fokus na početku mandata - susjedstvo (BiH i Slovenija), čvrsto prilagođavanje ili vezanje hrvatske vanjske politike uz američku vanjsku politiku (SAD, američki glavni strateški saveznik na Bliskom istoku - Izrael, te Afganistan - zemlja u kojoj je značajan broj naših vojnika u mirovnoj misiji, ali ujedno i geostrateški teritorij od posebnog američkog interesa).
Početak mandata
Vrlo iskusnog diplomata i hrvatskog veleposlanika u nekoliko zemalja Ivicu Maštruka pitali smo kako komentira fokus predsjednice Grabar-Kitarović na blisko vezanje svojega vanjskopolitičkog djelovanja uz američku vanjsku politiku, posebno na početku njezina mandata, te koji su ukupni rezultati predsjedničine politike u odnosu na SAD.
- Ne radi se tu ni o kakvoj posebnoj politici predsjednice Grabar-Kitarović prema SAD-u. Niti ona ima mogućnosti, niti može utjecati na poboljšanje ili pogoršanje odnosa Hrvatske i SAD-a. Što se tiče razloga njezinih čestih putovanja u SAD, mislim da je tu u prvom redu u pitanju njezin osobni afinitet prema Sjedinjenim Američkim Državama. Emotivni i osobni afiniteti prema američkoj državi i naciji. Njezina putovanja u SAD treba dijeliti na privatna, poluprivatna i službena, a tu su i službeni posjeti Ujedinjenim narodima koji imaju sjedište u New Yorku pa i ti posjeti ulaze u kvotu službenih putovanja u SAD. Zaključno, njezina putovanja u SAD nisu rezultirala nikakvim značajnijim pomacima, osim izjava deklarativne naravi i karaktera. Ali, da bi ona utjecala na nekakav bitan postupak ili vidljiviji uspjeh, od toga nije bilo ništa - rekao je u razgovoru za Magazin diplomat Ivica Maštruko.
Česta putovanja predsjednice u SAD i njezinu politiku prema jedinoj svjetskoj supersili za Magazin je komentirao i Branko Caratan.
- Na početku mandata bilo je veoma jasno da se predsjednica trudi hrvatsku vanjsku politiku povezati s politikom američkog Ministarstva vanjskih poslova. To se očitovalo i u njezinoj inicijativi o takozvanoj uspravnici (Baltik - Jadran), odnosno njezinoj promociji Inicijative triju mora. U biti su to inicijative koju je američka politika lansirala kako bi zatvorila europski bok u odnosu na Rusiju. Što se nas tiče, to su inicijative od kojih, prema svemu sudeći, neće biti ništa jer ne postoje dovoljno jake političke i gospodarske poveznice između Hrvatske i ostalih država uspravnice koje su uključene u taj projekt.
Štoviše, s jednom od tih država, Mađarskom, imamo dva velika otvorena pitanja: jedno je njihova politika podizanja žica na granici, a drugo sudski spor oko Ine - kaže Caratan. Dodaje, međutim, da predsjednica RH u odnosu prema SAD-u u posljednje vrijeme nije niti mogla puno napraviti nakon što je Donald Trump postao američki predsjednik.
- Trump je svojom hirovitom spontanošću u vanjskoj politici svim svojim potencijalnim saveznicima stvorio problem. Budući da nitko ne može znati što će predsjednik Trump sutra napraviti, svim je državama saveznicama, pa tako i Hrvatskoj, gotovo nemoguće svoju vanjsku politiku koordinirati s politikom SAD-a. U tom smislu predsjednica vjerojatno niti nije mogla dalje naglašavati potrebu razvijanja vanjskopolitičkih odnosa sa SAD-om. Osim načelno - smatra Caratan.
Što se tiče razvijanja odnosa s najvećim svjetskim igračima, treba spomenuti da je predsjednica Grabar-Kitarović Rusiju službeno posjetila tri puta. Dva puta je Rusiju posjetila lani u srpnju dok se u toj državi igralo Svjetsko nogometno prvenstvo. Osim tijekom SP-a, predsjednica je samo jednom bila u službenom posjetu Ruskoj Federaciji - u listopadu 2017. kada je s peteročlanom pratnjom u najvećoj zemlji svijeta boravila pet dana.
- Hrvatska politika ima problem jer je odnose s Rusijom potisnula u stranu zbog priključivanja euroatlantskim integracijama, kao da se tu radi o međusobno isključivim relacijama. Šteta jer smo time izgubili tržišne pozicije koje je Hrvatska imala u vrijeme bivše federacije i SSSR-a. Zapravo smo zauzeli poziciju kao da i dalje postoji blokovska politika iz razdoblja hladnog rata i politički izbor: ili Zapad ili Rusija. Ignorirali smo činjenicu da je Rusija veliko i zanimljivo tržište. Hrvatska politika je tako serijski odbacivala i nekoliko ruskih prijedloga (oko gradnje plinovoda ili naftovoda, primjerice).
Druge države članice EU i NATO-a, primjerice Njemačka, nemaju taj problem u odnosima s Rusijom. Mi tu kasnimo. Predsjednica Grabar-Kitarović u odnosima s Rusijom nije ništa pokvarila, ali niti popravila. I dalje propuštamo mogućnost poboljšanja ekonomskih odnosa s Rusijom, bez obzira na to što činjenica članstva u euroatlantskim asocijacijama ne nameće u principu redukcije na planu slobodne trgovine, izuzev nekih konkretnih odluka kao što su sankcije - zaključio je Branko Caratan.
Veliki problem
Vanjskopolitička ekspertica Senada Šelo Šabić s Instituta za razvoj i međunarodne odnose, u kontekstu prosuđivanja vanjskopolitičkih rezultata predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, upozorila je na veliki problem koji svoje uzroke ima u ustavnim ovlastima predsjednika Republike. Tvrdi kako bi trebalo razmisliti o promjeni Ustava i “reduciranju i to malo ovlasti predsjednika RH u sukreiranju vanjske politike”.
- U načelnom smislu, ne ulazeći u konkretne aktivnosti predsjednice Grabar-Kitarović tijekom mandata, smatram da ćemo prije ili poslije morati otvoriti pitanje ustavne pozicije predsjednika Republike i problema na koji nailazimo u provođenju državne vanjske politike zbog te dualnosti (predsjednice i premijera, nap. a.) u kreiranju vanjske politike. Ta dualnost neizbježno oba aktera stavlja u sukob jer u ovakvoj situaciji i predsjednica i premijer žele sebe prikazati kao glavnog generatora neke ideje, inicijative ili promjene u hrvatskoj vanjskoj politici. Pritom su im ruke zapravo vezane, pogotovo predsjedniku RH s obzirom na to da nema izvršnu vlast.
Stoga mislim da bi i u kontekstu vašeg pitanja o ocjeni dosadašnjeg vanjskopolitičkog djelovanja predsjednice bilo fer da otvorimo pitanje ustavnih promjena i redefinicije uloge predsjednika ili u ovom slučaju predsjednice RH - zaključila je Senada Šelo Šabić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....