KOMENTAR DAVORA BUTKOVIĆA: 'Sanader nije iznio ni jednu novu bitnu činjenicu koja bi mogla poboljšati njegov imidž'

Jedno od glavnih pravila PR-a, osobito političkog PR-a, svodi se na prebacivanje pažnje i na preokret percpecije javnosti.

Ivo Sanader godinama je najomraženiji političar u Hrvatskoj; velika većina građana smatra ga šefom državno-hadezeovske kriminalne hobotnice, koja je opljačkala ovu zemlju.

Nastupajući u “Nedjeljom u dva”, dakle u jednom od gledanijih termina državne televizije, Ivo Sanader nije učinio baš ništa da preokrene pažnju javnosti sa svog navodnog kriminalnog djelovanja, kao što nije iznio ni jednu novu bitnu činjenicu koja bi mogla poboljšati njegov imidž.

Argument pada

Sanader je, doduše, prilično snažno pokušao svesti sve razloge za pet optužnica koje su protiv njega podignute, kao i za još dvije istrage koje se protiv njega vode, na zahtjev što ga je prvih dana siječnja 2010. Jadranka Kosor navodno bila iznijela Mladenu Bajiću da se Sanadera pod svaku cijenu okrivi.

Taj Sanaderov argument, međutim, pada na dva bitna elementa.

Prvo, Državno odvjetništvo i USKOK počeli su istraživati Sanadera (što, međutim, tada nije bilo javno poznato) mjesecima prije siječnja 2010. godine. Dapače, početkom siječnja 2010. Bajić i Cvitan već su raspolagali iskazima svjedoka koji su teško teretili Sanadera. To je najbolji dokaz da se za dokazima protiv bivšeg premijera tragalo prije sastanka Mladena Bajića i Jadranke Kosor, na koji se Sanader poziva.

I otvoreno lagao

Drugo, sam je Ivo Sanader, prije nego što je tog siječnja odlučio izvršiti puč u HDZ-u, tražio od Jadranke Kosor da zaustavi istrage, koje su se već bile približavale stranačkom vrhu, pa tako i njemu.

Kako se istrage nisu zaustavljale, Sanader je pokušao preuzeti vlast u HDZ-u: jasno je da je to bilo nemoguće, jer se u ozbiljnoj, bar donekle legalnoj politici ničim ne može upravljati iz sjene. Sanaderova prevratnička akcija označila je, zapravo, početak njegove velike političko-javne deluzije, koja, sudeći prema jučerašnjoj “Nedjeljom u 2”, i dalje traje punom žestinom.

Sanader je jučer popodne i otvoreno lagao.

Primjerice, više je puta ustvrdio da su svi glavni svjedoci optužbe zapravo pokajnici koje je Mladen Bajić bio ucijenio i koji sada govore svašta protiv Sanadera da bi se izvukli s manjim kaznama.

Ta je tvrdnja, međutim, duboko netočna.

Krunski svjedok u slučaju Fimi-Media jest Damir Mihanović, bivši član Uprave Croatia osiguranja, koji ni u jednom trenutku nije bio ni zbog čega optužen i koji nema status pokajnika, nego, naprotiv, nekovrsni status zviždača.

Sanader je, čini se, ispravno procijenio da se voditelj neće sjetititi Mihanovićeva primjera, pa je zato inzistirao na netočnoj tvrdnji o ucijenjenim svjedocima.

Jučerašnji Sanaderov intervju vjerojatno nije pomagao poboljšanju njegova ugleda među hrvatskim građanima (premda se Sanaderu mora priznati visok stupanj energije i samouvjerenosti: on se, uistinu, nije držao kao slomljen čovjek, još manje kao krivac).

Što mu je bio cilj

No, možda to nije bio ni Sanaderov cilj.

Dapače, reklo bi se da je Sanader isplanirao iskoristiti gledani televizijski termin gotovo isključivo zato da bi kompromitirao državnog odvjetnika.

Što mu, također, nije uspjelo.

Stvarni motivi

Sanader nije bio kadar artikulirano odgovoriti niti na jedno voditeljevo pitanje (u tom je dijelu intervjua Stanković dobro reagirao), o Bajićevim stvarnim motivima da ga pod svaku cijenu pošalje u zatvor.

Sanaderova tvrdnja da mu je baš Bajić darovao dvije slike (a slike su, eto, predmet kaznenog spora) potpuno je nevažna, bila ona istinita ili ne.

Naime, ovdje se ne radi niti o slikama, niti o satovima, na čemu dio naših medija i dalje inzistira, kao da se mentalitetom nisu pomakli iz, recimo, srednjih devedesetih godina.

Ovdje se radi o izgradnji kriminalne organizacije unutar državnog vrha i unutar vrha vladajuće stranke.

Ivo Sanader jučer je pokušao zanijekati postojanje takve kriminalne organizacije dosta neuvjerljivim optužbama protiv državnog odvjetnika.

No, te optužbe ionako nisu bile namijenjene javnosti, nego sucima.

Sanader je, ustvari, sucima poslao sljedeću poruku: meni se sudi nepravedno, a Mladen Bajić stalno pritišće sud i javnost kako bi me poslao u zatvor.

Takva je poruka, premda se uistinu nije razgovaralo o meritumu Sanaderovih optužnica i premda je Sanader stalno naglašavao kako poštuje sud, najizravniji mogući oblik pritiska na suce.

Nije promijenio ništa

Ivo Sanader jučerašnjeg se popodneva, dakle, nije branio pred hrvatskom javnošću (što će, rekao bih, pokazati i nova istraživanja javnog mišljenja), nego je uznastojao poboljšati svoj status kod sudaca, računajući da će paušalne optužbe protiv Mladena Bajića relativizirati Bajićeve dokaze protiv Sanadera. Iskreno govoreći, teško je povjerovati da takva strategija ima bilo kakve šanse. Sanader, dakle, u “Nedjeljom u dva” nije učinio ništa da promijeni raspoloženje većine Hrvata, niti bi trebao uspjeti promijeniti odnose u sudnici.

Sve u svemu, bilo je to loše poslijepodne bivšeg premijera.