KONAČNO PRESUDA ZA KOBNI SUDAR BRODA JNA IZ 1981. Hrvatska mora obitelji talijanskog izletnika platiti 10 mil. kn

SPLIT - Kad mu je 15. kolovoza 1981. godine u pomorskoj nesreći između otoka Zlarina i Obonjana, u sudaru izletničkog broda tadašnje Poljoprivredne zadruge Žirje i vojnog broda tadašnje JNA poginuo otac Bruno, Eugenio Bruno Gatto još je bio u trbuhu svoje majke Zore i svjetlo dana ugledao je dva mjeseca poslije, piše Slobodna Dalmacija.

Na brodu “Omladinac” dugom 12 metara, osim njegova oca, tada su bili još i njegova majka, brat, baka, strina i još jedan obiteljski prijatelj koji nisu ni slutili da će im se uživanje u odmoru pretvoriti u noćnu moru koja će trajati godinama.

Tek 34 godine poslije, Eugenio je napokon, doduše zasad nepravomoćno, dobio presudu Trgovačkog suda u Splitu po kojoj mu je država Hrvatska dužna isplatiti 90 tisuća kuna na osnovi pretrpljenih duševnih boli zbog smrti oca te još ukupno oko 76 tisuća eura na ime mjesečne rente, odnosno 300 eura mjesečno, i to za razdoblje od 1981. pa do 2003. godine, kada je završio školovanje.

Milijunske kamate

u kojoj je poginuo talijanski turist Bruno Gatto Prema istoj presudi, njegova majka Zora Gatto, danas Vujović, koja sad ima 70 godina, mora dobiti isti iznos za duševne boli zbog smrti supruga te 400 eura mjesečno, odnosno nešto manje od ukupno158 tisuća eura na ime rente koja teče od srpnja 1981. godine pa sve do njezine smrti.

Njezin stariji sin, a Eugeniov brat Stefano Gatto, koji je u trenutku nesreće imao šest godina, po presudi, dobiva isto 90 tisuća kuna za duševne boli zbog smrti oca, te mu država mora isplatiti 300 eura mjesečne rente za razdoblje od srpnja 1981. godine pa do studenoga 1997. godine, kada je završio školovanje, što ukupno iznosi oko 59 tisuća eura.

Država će, dakle, ako ova presuda postane pravomoćna, talijanskoj obitelji Gatto morati isplatiti oko 330 tisuća eura, odnosno oko dva i pol milijuna kuna. Uz to, naravno, treba uračunati i kamate koje se, kako nam je objasnio Božo Vrkić, zadarski odvjetnik obitelji Gatto, obračunavaju po stopi od 15 posto mjesečno na svaki pojedinačni iznos rente.

Iako nam nije znao odgovoriti koji će otprilike biti iznos koji će država, u slučaju pravomoćnosti, morati platiti talijanskoj obitelji, odvjetnik Vrkić nam je rekao da “kamate naveliko i višestruko premašuju iznos glavnice”. S obzirom da glavnica za duševne boli i mjesečnu rentu iznosi oko dva i pol milijuna kuna, nije nemoguće da iznos s kamatama dosegne najmanje 10 milijuna kuna.

Pomorska nesreća izletničkog broda na kojem su, uz troje gore navedenih članova talijanske obitelji, bili još i majka pokojnog Bruna, njegova sestra te obiteljski prijatelj, dogodila se krivnjom zapovjednika obaju brodova.

Vještak Pero Musladin je u vještvu od 20. svibnja 1986. godine pojasnio da se vojnom brodu oznake DTM-217 može prigovoriti što nije na vrijeme, brodskom sirenom i svjetlosnim signalima, upozorio izletnički čamac oznake 84-VD-3 na opasnost od sudara, te što se nije ranije zaustavio i preokrenuo pogonske strojeve.

S druge strane, vještak je naveo da izletnički čamac nije pokazivao bočna svjetla, što je moglo navesti zapovjednika vojnog broda na pomisao da je riječ o malom brodiću koji može u posljednji trenutak skrenuti i izbjeći sudar.

Nerad sudova

Tužba protiv SFRJ, odnosno poslije Hrvatske, s jedne strane, i PZ-a Žirje, s druge strane, podnesena je u srpnju 1984. godine. Kako je u međuvremenu Poljoprivredna zadruga Žirje isplatila svoj dio odštete, u postupku je ostala samo država Hrvatska kao tužena strana.

A cijeli tijek sudskog postupka vrlo zorno pokazuje koliko porezne obveznike skupo stoji nerad sudova i pojedinih sudaca i kako naposljetku mi kao građani snosimo posljedice.

– Država, odnosno porezni obveznici, ovdje će izvući najdeblji kraj i država će na kraju ispasti oštećena zbog nečijeg nerada. Naime, od podnošenja tužbe pa sve negdje do 2006. godine, dakle 22 godine, na predmetu se uopće nije radilo, ni jedna rasprava nije zakazana iako smo slali požurnice. Tek 2006. godine predmet preuzima sutkinja Marija Balić Jurišić (koja je i donijela ovu citiranu presudu, op.a.) i ona je dobro odradila posao jer otkad ga je ona preuzela donesene su dvije presude i sad, evo, treća. U prvoj je presudi odbila tužbu zbog zastare, no Visoki trgovački sud je tu presudu ukinuo i vratio na ponovni postupak da bi sad ponovno bila donesena presuda. Moram reći i da sudovi inače do krajnjih granica odugovlače postupke za naknadu štete kada je država kao tuženik s druge strane, valjda računaju da će postupci doći do zastare ili da će tužitelji odustati, ili tko zna što. U svakom slučaju, sve te godine gomilaju se kamate koje na kraju plate građani – pojašnjava nam odvjetnik Božo Vrkić.

– Sud je ocijenio da i sinu umrlog, tada još nerođenom tužitelju Eugeniju Brunu Gattu pripada isto tako naknada za njegove duševne bolove budući da je vještak utvrdio da, usprkos normalnom porodu, zbog lošeg zdravstvenog stanja majke, nije imao “stalnu majčinu brigu”. Dijete je bilo nemirno, imalo smetnje disanja, larinospazam i druge tegobe. Izvjesno je da će ovaj tužitelj ubuduće trpjeti duševne boli koje će osjećati zbog gubitka roditeljske pažnje oca, nježnosti i moralne potpore, odgoja i slično – stoji, među ostalim, u obrazloženju presude donesene u svibnju ove godine. Nema sumnje da će se ŽDO Split, koje zastupa državu, žaliti na ovu presudu, a isto je najavio i odvjetnik Vrkić, pa tek treba vidjeti kakva će biti konačna odluka višeg suda, piše Slobodna Dalmacija.