‘Konobarica iz Ukrajine ne bi smjela imati manju plaću od one naše. A bilo bi dobro znati i tko udomljava izbjeglice‘

U Europskoj uniji je godišnje 14.000 ljudi koji su žrtve trgovine ljudima, a od toga su 92 posto žene koje završavaju u legalnim i ilegalnim bordelima. Otkriva to u Briefingu aktivistica za ljudska i osobito ženska prava Rada Borić, ujedno zastupnica u zagrebačkoj Gradskoj skupštini. Cijelu emisiju Briefing donosimo na samom kraju ovoga članka.

Govoreći o posljedicama rata u Ukrajini, ona naglašava kako u svim ratovima više od 80 posto izbjeglica čine žene, djeca i starije osobe.

„Te žena i djeca sa sobom nose svoje traume. Ostavili su iza sebe svoje najmilije, a već na samoj granici, čim dođu u novu zemlju, se pojavljuju različiti predatori. Europol je upozorio sve članice Europske unije kako se već razvila mreža trgovaca ljudima, osobito ženama i djecom iz Ukrajine, i to najviše na istočnim i jugoistočnim granicama Europe odakle ih se odvodi prema zapadu. Ženama u takvoj ranjivoj situaciji netko ponudi da će ih odvesti u Njemačku, Austriju ili Hrvatsku. A i prije ovoga rata su Ukrajinke često bile žrtve trgovine ljudima i prostitucije”, naglašava Borić koja smatra da države koje primaju izbjeglice o svemu tome ne vode dovoljno računa. U želji da pomognu izbjeglicama iz Ukrajine ne gledaju dovoljno tko su ljudi koji ih prihvaćaju.

„Bilo bi dobro znati tko su udomitelji. U Belgiji se pokazalo da su to uglavnom muškarci koji su dali svoje stanove u najam. U takvim situacijama su žene često ucijenjene od tzv. dobročinitelja koji im na primjer svake večeri dolaze u posjet, vidjeti kako su i što trebaju, a pitanje je kada će takvo druženje prerasti u nasilje. Mlade žene se uhvate u stupicu obećanjima da će biti modeli, nastupati u filmovima. Onda im oduzmu dokumente pa ih ucjenjuju da će se nešto dogoditi njihovim obiteljima. Upoznala sam neke od tih žena, poput jedne mlade Bugarke. I žene koje su silovane, često su bile ucijenjene, primjerice da će im netko ubiti oca i majku. Od početka 2000-ih se u Europi provode razni projekti kako bi se spriječilo trgovanje ženama, posebno u svrhu seksualne eksploatacije”, govori Borić ističući kako korisnici javnih kuća, legalnih i ilegalnih, ne znaju je li žena koja im pruža uslugu žrtva trgovine.

„Hrvatska ima iskustvo iz rata i žao mi je što naša vlada nije ženama iz Ukrajine za sada ponudila neke stvari na kojima su godinama radile naše udruge za ženska prava i koje razumiju izbjeglice i njihove traume i mogu ponuditi neka rješenja. Mnogi građani solidarno i empatično izbjeglicama nude smještaj, a neke udruge provjeravaju o kavom je smještaju riječ. Država će plaćati najam. Trebalo bi dodatno provoditi evaluacije ljudi koji nude prostore. Preko društvenih mreža se ženama iz Ukrajine nude i radna mjesta. Neke od njih, primjerice one koje su po struci frizerke, lakše će naći posao u Hrvatskoj, dok će na primjer neke profesorice kako bi preživjele raditi i poslove koje nisu u skladu s njihovim znanjem i obrazovanjem. Poznavala sam 90-ih odvjetnice i pravnice iz Sarajeva koje su po Zagrebu prale stubišta kako bi preživjele sa svojom djecom. Više me brine da će mnoge Ukrajinke ovo ljeto dobiti posao u turizmu gdje nedostaje radne snage i da će biti potplaćene za posao koji rade, sretne da imaju krov nad glavom i hranu. Tako će se smanjiti i cijena rada građanima Hrvatske koji traže posao. Mislim da bi naši sindikati trebali inzistirali da konobarica iz Ukrajine ne smije imati manju plaću od one iz Hrvatske”, naglašava Rada Borić koja vjeruje da će i kada završi rat neki Ukrajinci ostati u Hrvatskoj jer su kod nas ipak nešto veće plaće nego u njihovoj zemlji.

Slično kao što se ni nakon Domovinskoga rata mnogi ljudi nisu vratili iz mjesta iz kojih su izbjegli ili kao što naši ljudi za boljim životom odlaze u Njemačku ili u Irsku.

Za vrijeme i nakon Domovinskog rata Rada Borić je dosta radila sa ženama koje su u ratu bile silovane pa joj vijesti o velikom broju silovanih žena i djevojčica u Ukrajini bude bolne uspomene.

„Postoji sustavno, sistematsko silovanje u ratu koje ima za cilj osramotiti neku zajednicu, a s druge strane je priča o patrijahatu u kojem se žena zauzima kao teritorij. Kroz silovanje žena se indirektno siluje i cijela nacija. Postoji otrcana poslovica da je u ratu sve dopušteno. Nema zakonskih i drugih kočnica pa se događaju najgore moguće stvari kao što je silovanje žena, ali i muškaraca o čemu se, opet zbog patrijahata i stigmi, mnogo manje govori jer je to još veća sramota. I toga ima u Ukrajini. A u Ukrajini počinitelja silovanja ima i na ukrajinskoj strani, a žrtve su često pripadnice nekih manjina, na primjer Romkinje. U ratu, kada popuste kočnice, dolazi do silovanja i žena iz vlastitih etničkih skupina. Znamo iz primjera Bosne i Hercegovine gdje su žene iz vlastite etničke zajednice silovali muškarci zato što su bile udane za pripadnika druge zajednice”, kaže Borić dodajući kako se traume nastale silovanjem mogu iscijeliti kroz dugotrajnu psihoterapiju.

Pogledajte emisiju 'Briefing' u cijelosti