Mrika Nikqi, djevojka iz Peći na Kosovu, najmlađa je osoba koja se popela na sedam najviših vrhova svih sedam kontinenata.
Prije koji dan proslavila je 18. rođendan, maturantica Mrika na ljeto se sprema upisati pravo. Rasla je u kosovskoj Peći, gradu okruženom Prokletijama, brda su joj u krvi. Iz centra Peći najviše udaljeno brdo nije dalje od pet kilometara, a mnoga su i puno bliže. Mrika se počela penjati već kao djevojčica. U to je doba trenirala i karate.S 15 je već bila na Mont Blancu.
Može to i brže
Ideja za uspon na sedam vrhova bila je spontana. Njezina. Bio je siječanj 2018., tada 16-godišnjakinja s ocem je Arianitom Nikqijem, koji ju je i zarazio alpinizmom, stajala na vrhu Kilimandžara. Spuštajući se s 5895 metara visoke najviše točke Afrike, upitala ga je: “Što misliš da se popnemo na svih sedam vrhova sedam kontinenata?”
Otac je bio zatečen. Mrika je nedugo prije toga pročitala članak u kojem je stajalo da je najmlađa osoba koja se popela na svih sedam vrhova svijeta imala 18 godina. Palo joj je na pamet da bi baš ona mogla oboriti taj rekord. Arianit je pomislio da je kći samo pogođena naletom adrenalina zbog upravo osvojenog Kilimandžara, nesvjestan da je to zapravo početak projekta koji će im obilježiti sljedećih godinu i pol, a možda i čitav život.
2018. je bila godina intenzivnih priprema. Ustajali su svako jutro u pet, i ljeti i zimi, bez obzira na temperature, oborine.
Penjali bi se po Prokletijama svaki dan tri sata, pritom noseći ruksake težine 30 kilograma. U rance bi stavili palete za potpalu, obično dvije vreće od po 15 kilograma.
Otac opisuje kćer kao “silno skromnu djevojku, jaku fizički i psihički i vrlo trpeljivu. Ona je jednostavna, voli se smijati, šaliti, ne voli ljude koji kompliciraju. Oduvijek je takva. Za tih uspona na sedam vrhova bili smo u više teških situacija, ali ona je jaka osoba”.
U prosincu 2018. popeli su se na Mount Vision, 4892 m, najviši vrh Antarktike. Na ekspedicije su išli s američkom agencijom CTSS koju vodi iskusni Mike Hamill.
čuvaj nos Na sam vrh stigli su za oluje. Mrika kaže da nije mogla vidjeti ništa oko sebe, čak ni oca. Temperatura je bila -40 Celizijevih stupnjeva. Kad su se spustili do baznog logora, jedna od alpinistica je plakala, u strahu da je izgubila prste koji su bili smrznuti. “Otišla sam joj pomoći, pritom posve zaboravila pobrinuti se za sebe. U tom me trenutku ugledao Mike, vođa ekspedicije, zgrabio, ugurao u šator i viknuo: ‘Imaš smrzotine na nosu, ulazi u šator i pobrini se za nos’. Tad sam se prepala da ću izgubiti nos.”
Nije je iskustvo Mount Visiona pokolebalo, već u veljači 2019. stajala je na vrhu južnoameričke Aconcague, na 6962 metra.
Vratila se potom na Kosovo, u Peći su čekali zabrinuta majka i desetogodišnji Mrikin brat. Majka je za svih tih pohoda, u godinu dana, brinući kod kuće za kćer i supruga, izgubila puno kilograma. Teško podnosi kćerinu ljubav za ekstremne visine, ali ipak je ne sprečava da nastavi.
Taj put ispred nje bio je putovanje na tri kontinenta, osvajanje tri vrha, tek poslije toga bilo je u planu ponovno doći kući, nakon najmanje četiri mjeseca ekspedicija. Vratila se u Peć u srpnju s velikim rezultatom - u 41 dan popela se na tri vrha: Mount Everest u svibnju, ni mjesec dana poslije bila je na vrhu Mount McKinleyja, Denaliju, na 6194 m, a 17 dana poslije na Elbrusu, na 5642 m.
Osvajanje Everesta
U kolovozu je otišla na posljednje putovanje u nizu Sedam vrhova, na Carstensz Pyramid. Puncak Jaya, poznata i kao Carstensz Piramid (4884 m), u planinama Sudirman najviši je vrh Australije i Oceanije te ujedno najniži od sedam svjetskih vrhova.
Pričaju iskustva s Mount Everesta, za koji Mrika kaže da joj je bio najzahtjevniji.
sve za kćer Pripremajući se za uspon, u baznom logoru otac nije mogao usnuti, čuo je lavine, a oni su se baš tu noć, za par sati trebali otputiti na uspon. “Mislio sam da Mrika spava u svojoj vreći. Gledao sam nekakav film, san mi nije išao na oči, na tako velikim visinama teško spavam. U jednom trenutku Mrika se javi: ‘Imam jedno pitanje, tata. Ako ja sutra padnem, propadnem u pukotine leda, što ćeš ti napraviti?’
Odvratim: ‘Spavaj. To se neće dogoditi’, a ona će: ‘Ozbiljno te pitam. Što ćeš napraviti?’ Kažem: ‘Skočit ću za tobom’. ‘Tata, to je posve glupo. Ti se trebaš vratiti kući, mami i bratu. Baš kao i ja ako se tebi nešto dogodi’, rekla mi je tada kći.”
Prepričava dinamiku kojom se osvaja Everest, pripovijeda o danima aklimatizacije koje su proveli između baznog logora, kampa 1, kampa 2, kampa 3 i naposljetku kampa 4. “U kampu 4 se ne spava, tamo se odmorite jer se na uspon za vrh, na Mount Everest, kreće u 21 sat. To znači da ćete na vrhu biti oko 6 ujutro. Od kampa 4 do vrha ima samo dva kilometra, ali da bi ih se prevalilo potrebno je devet sati. Ove godine je gore umrlo 12 ljudi. Prošli smo pokraj tijela. Pri vrhu je tijelo jedne Indijke. Trebalo je prijeći preko nje, doslovce se pridržati za njezinu ruku da prođeš dalje gore, jer je ona pala na žici na koju se kačiš. Bilo je Amerikanaca koji su se okrenuli, nisu mogli tuda proći, tako sam čuo. Sam sam vidio jednog kojeg su deset minuta nagovarali da prijeđe preko te žene.”
Mrtva alpinistica
Kako je to podnijela Mrika, pitam. “Moja kći je psihički silno jaka. Prešla je preko nje gledajući je. Na trenutak je zastala. Znam da sam viknuo na nju: ‘Što radiš? Kreni dalje!’ A ona, gledajući me ispod maske, kaže: ‘Ona je umrla, tu ne možemo ništa pomoći. Ali, gledala sam je li bila žena ili muškarac, imala je ružičaste narukvice...’
Psihološka priprema silno je bitna. Otac i kći puno su toga prošli, imali zahtjevne razgovore. Pamti da mu je jednom, među ostalim, kazala:
“Dogodili li se tebi što, cijeli život brat me može optuživati da raste bez oca jer si ti išao sa mnom, pomoći mi ostvariti moj cilj.” Pitam Mriku kako se nosi s majčinom brigom. “Njoj je bilo silno teško. No, uza sve poštovanje prema njezinoj brizi, ja sam to morala napraviti. Tako sam osjećala. Danas je mama jako ponosna na mene.”
Otac kaže: “Nitko nije vjerovao da ćemo mi to napraviti, no meni je bilo bitno da nas dvoje vjerujemo jedno drugome. Znao sam koliko je dobro fizički i psihički pripremljena, da je spremna. Mi smo to završili za osam mjeseci, ljudima obično za takav projekt trebaju godine. Tih osam mjeseci stalno smo bili u avionu i u planinama.”
Kako se osjećala kad je završila i posljednji, sedmi uspon?
“Stajala sam gore i pitala se je li to sad istina, jesam li ja to stvarno postigla, jesam li se doista popela na sve te vrhove. U tom trenutku nestao je pritisak. Samo sam stajala i gledala okolo. Pitala sam se kako sam uspjela, kako mi je to uopće pošlo za rukom”, kaže Mrika.
O čemu sad sanja? “Završavam školu. Želim upisati fakultet. Bude li sve prema planu, 2020. voljeli bismo otac i ja otići na Sjeverni i Južni pol.”
Zatim se 2021. priželjkuju popeti na K2. Stigne li do tamo te godine, i tu bi mogla biti najmlađa - zasad je to Japanac koji je K2 osvojio s 23 godine.
Pitam tko su joj uzori. Zanimljivo je da spominje troje slavenskih alpinista:
Poljake Wandu Rutkiewicz i Józefa Jerzyja Kukuczku te Stipu Božića. Rutkiewicz i Kukuczka, nakon velikih podviga, umrli su na Himalaji.
- Józef Jerzy Kukuczka je vjerovao i pokazao da možeš učiniti bilo što, sve, ako si odlučan, posvećen. Stipe Božić mi je puno pomogao dok sam se spremala na Sedam vrhova. Dao mi je sve savjete koje sam trebala.”
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....