Kotromanović je prije Alke smirio ‘desničare’

ZAGREB - Ovogodišnja, 295. Sinjska alka ostat će upamćena upravo po tome što je, za razliku od onih koje su joj prethodile, nije pratio nijedan skandal. Ono što se donedavno činilo sasvim nemogućim, ostvarilo se: prvi SDP-ov predsjednik RH, Ivo Josipović, dočekan je prijateljski i bez ijednog zvižduka; novi alkarski vojvoda Ante Vučić dao je snažnu podršku premijerki da zajedno s Josipovićem uvede Hrvatsku u EU.

Desetljeće za promjenu

Što se sve dogodilo s Alkom u ovih desetak godina možda se najbolje očitava u jednako dramatičnoj mijeni Ante Kotromanovića, zastupnika SDP-a. Kao zamjenik friško uhićenog Mirka Norca, Kotromanović je održao vatreni antieuropski govor vruće 2001. godine, kad su se Hrvatskom smjenjivali prosvjedi za uhićene generale. Kotomanović je, po svemu, personifikacija rigidne desnice. Sklon onom radikalnom Ivi Sanaderu s mitinga na splitskoj Rivi, propagandist politike i pokreta koji je državu želio vratiti barem deset godina unatrag.

Iz vojske, jedinog posla koji je ikada imao, miče ga Mesić. Kotromanovićeva javna podrška pismu 11 generala, koje nije mogao potpisati jer nije držao taj čin, bila je presudna za takvu odluku. U mirovini se Kotromanović nije odmah odrekao svojih stajališta. Ta metamorfoza, iz javnog desničara u saborskog ljevičara, krenula je nešto kasnije.

Da se Ante “mijenja”, počelo se ocrtavati 2003., kada mu “njegovi” alkari oduzimaju naslov vojvode “zbog bliskosti s Uredom predsjednika” (veza s Mesićem bila mu je jednaka kao i ona s al-Q’aidom, a s nekim savjetnicima ipak toplija) i pomirljivog govora na Alki godinu prije.

Mudra šutnja

Još ranije iz Alke su, zbog protivljenja politizaciji, izbačeni Ognjen Preost, Ivica Perić i Stipe Breko, ali Kotromanović je o njima mudro šutio. Kad više nije imao kuda, javno se distancirao i od Norca i od vlastitog govora 2001. antologijskom rečenicom “da tada pojma nije imao o politici”, ali nikad nije priznao tko mu je napisao onaj famozni govor iz 2001: sinjski fratri i(li) Pašalićevi sljedbenici.

Ulazak u Sabor

Mišjim koracima, oprezno i obazrivo, priključio se Račanu. Starog pragmatičara nije baš bilo briga za Kotromanovića, ali mu je umirovljeni brigadir savršen maneken. Živi dokaz da “reformirani komunisti” nisu protiv branitelja. I Zoran Milanović imao je svoje prste u tome.

Rezultat: ušao je Kotroman, tako ga zovu, u Sabor na listi SDP-a, a prije toga postao predsjednik SDP-ova savjeta za branitelje.

Kotromanović je kroz te godine vidljivo retuširao svoj imidž, ali nije se odrekao prijateljstva s Antom Gotovinom niti mu je politika, barem ne zasad, oduzela nešto od aure ratnog zapovjednika bez mrlje.