Krunislav Olujić o slučaju Kongo: ‘Ovdje je puno toga u sivoj zoni, a hrvatski sudovi olako su postupali‘

Odvjetnika i nekadašnjeg Glavnog državnog odvjetnika te predsjednika Vrhovnog suda, Krunislava Olujića, koji je stručnjak za obiteljsko pravo i na tome je području doktorirao, zamoli smo da nam prokomentira situaciju s posvojenjem djece iz Demokratske Republike Kongo zbog koje se osmero hrvatskih državljana već mjesec dana nalazi u zatvoru u Zambiji.

Kako objašnjavate da su hrvatski sudovi potvrdili sudske odluke Demokratske Republike Kongo kojima je hrvatskim parovima odobreno posvojenje kongoanske djece, iako dva od četiri para nisu niti u registru posvojitelja, dakle nisu prošli proceduru procjene prikladnosti za posvojenje djece?

- Očito je da se ovdje radi o postupku za kojeg ne bih rekao da je kontra zakona već je mimo zakona jer u cijelom postupku postoje pravne nejasnoće koje stvaraju sivu zonu. One proizlaze iz toga što DR Kongo nije ratificirala Konvenciju o pravima djeteta, pa proces međunarodnog posvajanja potpada pod režim nacionalnog zakonodavstva države iz koje djeca dolaze. Ta siva zona, dakle, pokriva se činjenicom da je za postupke posvojenja u Kongu nadležan sud, a zatim se sva statusna pitanja vezuju uz presude koje donosi nacionalni sud. U Hrvatskoj se u slučaju te djece ne provodi postupak posvajanja nego samo postupak potvrde i izvršenja strane presude.

Zar naši sudovi prije nego potvrde presudu kongoanskog suda o posvojenju nisu dužni propitati njezinu vjerodostojnost, i provjeriti nalaze li se posvojitelji u domaćem registru posvojitelja?

- Ključno za razumijevanje cijele stvari je to da se u Hrvatskoj odluka o posvojenju djeteta donosi u upravnom postupku. Donosi je upravno tijelo - Centar za socijalnu skrb. Za razliku od Hrvatske u DR Kongo odluka o posvojenju donosi se u sudskom postupku. Kad tamošnji sud donese presudu o posvojenju naši je sudovi više ne propituju nego je temeljem Zakona o međunarodnom privatnom pravu - potvrđuju. DR Kongo uz svoju sudsku odluku o posvojenju nije dužan našem sudu priložiti nikakve dodatne potvrde. Kad hrvatski sud prizna presudu inozemnog suda, ona ima snagu kao i svaka druga domaća izvršna je. Temeljem potvrđene presude o posvojenju rješavaju se statusna pitanja - dijete iz Konga upisuje se u maticu državljana. Takva je sudska praksa, ako mene pitate - riječ je o olakom postupanju sudova. Hrvatski suci koji potvrđuju odluke kongoanskih sudova idu linijom manjeg otpora - nostrificirajui stranu presudu i pilatovski operu ruke, iako je riječ o vrlo ozbiljnom pitanju. Trebalo se dogoditi da četiri hrvatska para zaglave u zatvoru u Zambiji pa da domaći sudovi izvuku pouke. Sve je to skupa dovelo do toga da nas sad zambijske vlasti uče kako se treba ponašati. Rekao bih da je ovdje riječ o klasičnoj trgovini djecom koja se odvija u sivoj zoni nastaloj zbog pravnih nejasnoća.

Što bi po Vama trebalo učiniti da se pravno razbistri siva zona i dokinu pravne nejasnoće oko posvojenja iz država poput DR Kongo?

- Privremeno rješenje bi bilo da Vrhovni sud donese upute koje bi u ovakvim postupcima bile obvezujuće za niže sudove, a dugoročno da se zakonskim izmjenama i dopunama razriješe prijeporna pitanja koja u praksi postoje već godinama, a za koja nam je slučaj osmero zatočenih hrvatskih državljana otvorio oči. Tragično je da ni jedna institucija u Hrvatskoj ne vodi računa o tome što se događa s tom djecom nakon posvojenja.

Što kao pravnik mislite o posvojiteljima koji se upuštaju u avanturu posvojenja djece iz DR Konga?

- Ne želim unaprijed dovoditi u pitanje dobre namjere tih ljudi. Ali otići na posvojenje u Afriku, a da nisi prošao pošao proceduru u kojoj se ocjenjuje tvoja prikladnost za posvojitelja, da nisu to dijete ni jednom vidio, a kamoli s njim komunicirao je u najmanju ruku neobično. Ne možeš a da se ne zapitaš - o čemu se tu zapravo radi?