KUŠČEVIĆ U POLA CIJENE KUPIO PROSTOR SVOJE BIVŠE TVRTKE Firma otplatila gotovo pola od 210.000 eura kredita, a onda mu sve prodala i otišla u stečaj

Kupovina poslovnih prostora u Supetru bila je Lovri Kuščeviću najbolji poslovni potez, kazao je za medije ministrov otac komentirajući pitanja oko ministrovih transakcija.

Ako se uzme u obzir samo matematika transakcija kojima je Kuščević postao vlasnik nekretnina, riječ je o zaista izvrsnom poslu. Nekretnina je plaćena 210.000 eura, Lovro Kuščević ju je od firme, kako stoji u kupoprodajnom ugovoru koji smo iskopali u zemljišniku u Supetru, platio 130.000 eura, da bi sve to kasnije prodao Svpetrvs hotelima za 301.000 eura. No, ako se uroni malo dublje u pravne strane ovih transakcija, više je detalja sporno.

Bez traga

Naime, nakon što je njegova tvrtka banci otplatila gotovo polovicu kredita za kupnju poslovnog prostora u Supetru, u iznosu od 210.000 eura, tu je nekretninu Lovro Kuščević 2010. godine od svoje bivše tvrtke dobio jednostavno preuzevši preostali iznos kredita od 117.000 eura te doplativši tvrtki svojih 13.000 eura.

Dakle, famozna prodaja nekretnine tvrtke Kuščević d.o.o. Lovri Kuščeviću, koji je mjesec dana ranije napustio tvrtku, obavljena je zapravo u pretežnom dijelu samo preuzimanjem potraživanja banke, a fizički je Kuščević svojoj bivšoj tvrtki na žiroračun platio samo 13.000 eura. No, važno je da su ta potraživanja banke za istu nekretninu od 2005. do 2010. godine spala gotovo napola - s 210.000 eura, koliko se tvrtka zadužila 2005. za kupnju nekretnine, na 117.000 eura. Ostatak je otplatila tvrtka kojoj je Kuščević faktički do prodaje bio vlasnik, a koju je zatim prepustio svome bratu dok je od 2005. do bankrota tvrtke 2011. direktor bio Kuščevićev punac, sada pokojni Ante Žuvić. Tvrtka je 2012. otišla u stečaj ostavivši iza sebe 1,3 milijuna kuna nepodmirenih dugovanja.

To proizlazi iz ugovora sklopljenog između tvrtke Kuščević d.o.o. i Lovre Kuščevića iz 2010. godine, a do kojega su došli novinari Slobodne Dalmacije i Jutarnjeg lista. Naime, prema kupoprodajnom ugovoru koji su 1. srpnja 2010. sklopili Lovro Kuščević u svoje ime te njegov punac Ante Žuvić u ime tvrtke Kuščević d.o.o., Lovro Kuščević stječe u cijelosti poslovni prostor, dok je način plaćanja tvrtki razdijeljen u dvije stavke.

1. “Kupac preuzima obvezu otplate preostaloga dijela kredita koji prodavatelj ima kod Erste banke, u iznosu od 117.000 eura”. 2. “Ostatak cijene od 13.000 eura isplatit će na žiroračun tvrtke”.

Premda je Kuščević u svojoj imovinskoj kartici iz 2010. naveo da je poslovne prostore stekao dijelom prodajom tvrtke svome bratu (koja mu je onda prodala te iste poslovne prostore) i dijelom iz kredita od 850.000 kuna, te nam je te navode jučer potvrdio i pismenim putem, nikakav trag o prodaji udjela nije naveden u ugovoru.

Procjena udjela

“Kao što je vidljivo iz imovinske kartice, predmetni poslovni prostor kupio sam sredstvima od prodaje poslovnog udjela u tvrtki Kuščević d.o.o. te preuzimanjem otplate kredita”, odgovorio nam je Kuščević.

No, ono što je u jednoj rečenici spomenuto u ugovoru, a jako je važno, jest da je cijena kupljenih nekretnina zapravo određena dogovorom između Kuščevića i tvrtke Kuščević d.o.o., odnosno njegova punca i brata. “Kupac i prodavatelj sporazumno ugovaraju kupoprodajnu cijenu za predmetne poslovne prostore u iznosu od 130.000 eura”, navodi se u članku 5 ugovora. Kada smo Kuščevića upitali na koji su način formirane cijene i nekretnina i vrijednosti njegova 100-postotnog poslovnog udjela između njega i njegove bivše tvrtke, dao nam je vrlo općenit odgovor. “Cijena navedene nekretnine je određena prema knjigovodstvenoj vrijednosti u bilanci tvrtke koja je identična i u poreznom rješenju”. Premda smo postavili i pitanje o procjeni vrijednosti udjela tvrtke koju je prodao ili prepustio bratu, odgovor na to nismo dobili.

Naravno, problem otkupa nekretnina od tvrtke na ovakav način prije svega treba sagledati kroz tri aspekta. Prvi je činjenica da je Kuščevićeva vlastita tvrtka otplatila gotovo pola vrijednosti nekretnine zapravo na svoju štetu budući da je onda Kuščeviću omogućen otkup vrijednosti nekretnine zapravo u pola cijene. Drugi je aspekt činjenica da je nekretnina koju su Kuščević i njegov punac 2010. godine procijenili na 130.000 eura, u dvije različite procjene prije i poslije procijenjena na znatno veći iznos. Pet godina ranije, 2005. kada ju je kupila tvrtka Kuščević d.o.o., banka ju je procijenila na 210.000 eura, a tri godine kasnije, 2013. kada ju je Kuščević prodao Svpetrvs hotelima, plaćena je 301.000 eura pa se postavlja pitanje je li cijena prodaje Kuščeviću 2010. bila povlaštena. Treći je aspekt činjenica da je tvrtka Kuščević d.o.o. krajem 2012. godine otišla u stečaj te iza sebe ostavila nepodmirena dugovanja od 1,3 milijuna kuna, od čega je 0,3 milijuna kuna dug državi. Toga možda ne bi bilo da je nekretnina prodana po višoj cijeni te bi se iz toga mogli namiriti vjerovnici.

Punčeva pozajmica

No, osim svega toga, postoji i pozajmica od 120.000 eura koju je Kuščeviću dao njegov punac Ante Žuvić, direktor Kuščevića d.o.o., samo nekoliko mjeseci nakon što je tvrtka koju je vodio, a koja je Kuščeviću gotovo za identičnu cijenu prodala nekretnine, likvidirana.

Kuščević nam je jučer u pisanom odgovoru pojasnio kako je pozajmicu od 120.000 eura svome puncu vratio iste godine te da je to razlog zbog kojega je i nije evidentirao u imovinskoj kartici iz 2013. godine. “Po pitanju pozajmice od mog punca Ante Žuvića, posuđeni iznos je vraćen u godini kada je i posuđen te stoga nije evidentiran u mojoj imovinskoj kartici. Sve sam napravio sukladno obvezama Zakona o sprečavanju sukoba interesa”, odgovorio nam je Lovro Kuščević.

Ulaskom u politiku Kuščevićevoj obitelji naglo narasla vrijednost imovine: Dok je vodio općinu, vrijednost kuće narasla sa dva na sedam milijuna kuna

“Obiteljska kuća od 350 četvornih metara vrijedna dva milijuna kuna i poljoprivredno zemljište od 3000 četvornih metara vrijedno 30 tisuća kuna te stan u Splitu od 60 četvornih metara vrijedan 700 tisuća kuna”, nekretnine su koje je u imovinskoj kartici 2005. godine naveo tadašnji načelnik Općine Nerežišća, danas ministar uprave Lovro Kuščević.

Imovinska kartica Lovre Kuščevića iz 2005. godine

Iako je dosad bila javno dostupna imovinska kartica ministra Lovre Kuščevića iz 2009., Povjerenstvo za sprečavanje sukoba interesa u arhivi je našlo prvu karticu tadašnjeg načelnika Općine Nerežišća. Iz nje je vidljivo da je Kuščević u politiku ušao s manje vrijednom imovinom nego što je prijavio četiri godine kasnije u imovinskoj kartici iz 2009.

Imovinska kartica Lovre Kuščevića iz 2009. godine

Prema Kuščevićevim navodima o vrijednosti tih nekretnina, bračni par uspio je jednim kreditom od 500 tisuća kuna (koji je supruga podigla 2006.) povećati vrijednost vlastitih nekretnina sa 2,730 milijuna kuna na 8,350 milijuna kuna. I to s plaćama od 7050 u neto iznosu, koliko je prijavio Lovro Kuščević u kartici iz 2005. godine, dok je njegova supruga primala plaću od 3000 kuna te ostvarivala prihod od najma stana (vjerojatno onog u Splitu) u visini od 2500 kuna. Ukupno su im primanja mjesečno iznosila 12.550 kuna. Međutim, Kuševićeva tvrtka te godine još uvijek posluje te je na financijskim servisima vidljivo da je prijavila prihod od 5,4 milijuna kuna, no te iste godine tvrtka kreditom kupuje poslovni prostor u Supetru za 210 tisuća eura.

U kartici iz 2009. godine vidljivo je da je Kuščevićeva supruga 2006. godine podigla kredit od 500.000 kuna na rok od 15 godina, a 2010. godine Kuščević u kartici navodi: “Supruga više nije vlasnica stana - prodan je. Supruga više nije kreditno zadužena, kredit je vraćen od novca od prodaje stana”. Međutim, u svega četiri godine na čelu Općine Nerežišće supružnici Kuščević uspjeli su samo vrijednost svoje obiteljske kuće povećati s dva milijuna kuna na sedam milijuna kuna, koliko je navedeno u imovinskoj kartici iz 2009. godine.

“Obiteljska kuća od 350 četvornih metara” postala je u kartici “kuća s okućnicom od tisuću četvornih metara”, potom se u toj kartici pojavljuje građevinsko zemljište od 4000 četvornih metara vrijedno 200.000 kuna, te oranica-šuma od 1500 četvornih metara vrijedna 150 tisuća kuna. U toj kartici iz 2005. godine Kuščević spominje i vlasništvo nad tvrtkom Kuščević d.o.o. te navodi da je njezina nominalna vrijednost tri milijuna kuna, u toj kartici ne spominje da je ta tvrtka te godine kupila poslovni prostor u Supetru. (Vanja Nezirović)