Lavrov kaže da Zapad podrškom Kijevu postaje ‘strana u sukobu‘. Isto tvrdi i Penava. Tko je tu koga plagirao?

Ukrajina je, eto, postala kolateralna žrtva hrvatske političke papazjanije, stranačkih natezanja i bizarnih odnosa predsjednika Milanovića i premijera Plenkovića. Kao da Ukrajinci nemaju dosta svoje muke pa im još treba ovaj hrvatski otužni igrokaz.

Sabor na kraju, nakon skandaloznog glasovanja, nije odobrio obuku ukrajinskih vojnika u Hrvatskoj. U zemlji koja je i sama osjetila ratna razaranja, koja zna što je to kada te ostave na cjedilu (prisjetimo se odluke o zabrani prodaje oružja Hrvatskoj), da bismo poslije ipak dobili političku, pa i logističku i obavještajnu pomoć izvana, bez koje Bljesak i Oluja ne bi bili mogući. Od Hrvatske bi pozitivna odluka bila etički ispravna i, na kraju balade, baš zbog naše nedavne prošlosti naprosto - pravedna. No, umjesto da tema rasprave bude kako pomoći Ukrajini jer smo mi sve to iskusili na svojim leđima, sve se pretvorilo u unutarnjopolitički nezreli i infantilni sukob u kojem su se predsjednik i premijer zapravo natjecali tko je tu veća faca, kako bi se pubertetski reklo - tko ima veći. I zapravo nitko nije na dobitku. Ukrajinci su tu bili tek sredstvo jalovog unutarhrvatskog nadmudrivanja i pametovanja. Kao da, ponovimo, Ukrajinci nemaju dosta svoje muke.

Da je HDZ stvarno htio da se izglasa, ne bi cijelu stvar postavio samo na priči izdaje i petokolonaštva te na tome da se netko svrstava uz njih. Osim toga, Plenković je, prije nego što je to izašlo u javnost, trebao pozvati stranke na razgovor, upoznati ih s tim i objasniti im o čemu se radi. Ovo nije smjela biti stranačka rasprava ni unutarnjepolitičko pitanje. A i SDP je trebao biti moralno odgovorniji i ne biti protiv samo zato što je to prijedlog HDZ-a te deklarirati svoje oslanjanje na Milanovića, opet samo zato što u njemu vide saveznika u borbi protiv Plenkovića, iako s Milanovićem zapravo imaju sve manje političkih i svjetonazorskih dodirnih točaka. Cijela je stvar bila vrlo nesretno postavljena, a sada će voda ići na mlin Plenkoviću kojem su omogućili da postane nekakav isforsirani moralni pobjednik.

No, nije stvar samo u tome jer na površinu su isplivale još neke intrigantne činjenice. Hrvatska je puno izgubila, u prvom redu zbog ponašanja "domoljubne" desnice. Glasovanje o obuci ukrajinskih vojnika nije propalo zbog ponašanja lijevo-liberalnog bloka kako se to, recimo, implicira u Dnevniku HTV-a. Ne, Socijaldemokrati i IDS kao deklarirano lijeve stranke glasovali su "za", a radikalno desni Domovinski pokret te konzervativno desni Most bili su protiv! Dakle, stranke koje tvrde da im je temelj na koji se oslanjaju Domovinski rat. Stranke koje ne puštaju da rat od prije 30 godina prestane, koje ga stalno potenciraju i, primjerice, od Vukovara, umjesto grada budućnosti i razvoja, rade grad vječne patnje i smrti, grad-groblje. I sada one ne žele pomoći Ukrajini govoreći da to Hrvatsku čini legitimnom metom u sukobu te da pomaže strani u ratu!

Treba samo reći da su ruski mediji zlurado i sladostrasno prenijeli vijest da je Hrvatska odustala od obuke ukrajinskih vojnika, stavljajući to u kontekst, kako stalno govore, neizbježnog razdora u Europskoj uniji i NATO-u upravo na pitanju pomoći Ukrajini. Možda DP, Most i Milanović nisu izravna "moskovska veza", ali svakako su razveselili starog Putina. Sergej Lavrov, prvi Putinov diplomat, rekao je da Zapad podrškom Kijevu postaje "strana u sukobu". Istu Lavrovljevu terminologiju - začudo, a možda i ne - koristi i Ivan Penava. Iste riječi. Penava i Lavrov. Tko je tu koga plagirao?

No, koliko su Domovinski pokret i ostala radikalna desnica u Hrvata uvjerljivi, pokazuje i to što su neki njezini članovi prvo rekli da će glasovati "za", a onda onako podmuklo povukli svoju odluku. Hrvatska radikalna desnica tako je još jednom potvrdila svoj povijesni politički kredo koji baštini iz prošlosti (mislim tu na priču oko NDH) koje se, zapravo, svi trebamo stidjeti. Most i Domovinski pokret ionako gledaju otvorenih usta u Viktora Orbána, koji nosi oko vrata šal s kartom koja obuhvaća pola Hrvatske, što njima očito ne smeta previše, i on im je ideološko-politički uzor, a tko je njemu uzor, ne treba sada dodatno elaborirati.

U svakom slučaju, ovo nije bilo dobro odigrano s Plenkovićeve strane, a pogotovo ne od naše bajne domoljubne desnice jer je Hrvatska ispala neuvjerljiva, a svojom odlukom razdragala je samo one koji su pokrenuli ovaj rat. Kao da Ukrajinci, recimo još jednom, nemaju dovoljno svojih muka.