LAŽI, OPSJENE I ODLUKE IZ SPAVAĆE SOBE Dok se Palfi bori za stranku, Pernar javlja da joj je upravo pokupio sina iz vrtića. To je priča o Živom zidu

Srijeda, 5. lipnja. Živi zid pred očima javnosti izvodi reality show vlastite propasti: pljušti kiša optužbi. Potpredsjednicu Živog zida Vladimiru Palfi, dojučerašnju suborkinju i prijateljicu, javno prokazuju kao diktatoricu, manipulatoricu i lažljivicu koja se bavi samo blagajnom i odstrelom nepoćudnih. Hrvatskom verzijom Elene Ceaușescu! Stranka koje se predstavljala kao neustrašivi borac za prava osiromašenih građana, moderna inačica Robina Hooda, multiplicirana u domaćoj inačici u tri lika Sinčića-Pernara-Palfi i 2016. godine uspjela dozvati 117.000 građana da im daju osam saborskih mandata, odlazi u povijest. Robin Hood pretvara se u Santa Barbaru - javnost jedva hvata dah tko je kome što rekao, tko odlazi, a tko ostaje.

Pet je sati popodne. Vladimira Palfi okružena s nekolicinom mladih žena i muškaraca, grupom podrške koja će poslije sjesti u dva automobila, među kojima je i njezin favorit Tihomir Lukanić, nesuđeni briselski zastupnik, odlazi na N1. To je njezin prvi javni nastup nakon dugo vremena. Pokušat će sprati mrlje za čije joj ispiranje sljedećih dana ne bi dostajala ni veličina Jadranskog mora. Na N1 je pribrana: kaže da Pernaru, koji se žali kako mu se ne javlja ni na poruke, ništa ne zamjera i trudi se relativizirati stranački rat kao prevladivu krizu. Svoju ulogu minorizira: kaže da ona samo uskače kao ispomoć svom suprugu jer želi biti kućanica i majka, a politika je ne zanima. No, priznaje kako joj smetaju optužbe da je samo Sinčićeva žena, a bila je na brojnim deložacijama, 20 puta završila u pritvoru i imala blokiran račun. U maniri iskusnijih političarki vješto baca udicu: napadaju me zato što sam žena. Da je politika zanima, sjedila bi u Saboru, a ne bi prepustila mandat Branimiru Bunjcu. Ne objašnjava zašto ne želi napustiti Glavni odbor, glavni trn u oku kritičara jer Odbor o svemu odlučuje (ona, Sinčić i Lukanić). Pika Pernara gdje je najtanji: “Pernar često nastupa u afektu i iracionalno pa se predomisli. Prije dva dana mi je napisao koliko me voli i ljubi, a onda dan poslije me izvrijeđa. On je jedan od osnivača Živog zida, ali stranka nije jedna osoba i vjerujem da može nadrasti ove dječje igre”.

Stranački novac razdora

Ivana Vilibora Sinčića, optuženog da je marioneta bez prava glasa u rukama vlastite supruge, nema nigdje. Ne pušta glas. Vladimira Palfi brani stranku. I predsjednika - svog muža. I potpredsjednicu - samu sebe.

Nakon nastupa sjeda u kafić. Zvoni joj mobitel. “Ovo je sigurno Ivan. Trebao je otići po Ksavera, valjda je...”

“Da, pokupio sam malog”, kaže joj druga strana. Palfi uključuje mikrofon i društvo razmjenjuje nježnosti s malenim Ksaverom.

Ivan, saznaje se, dijete vozi kući. A Palfi dodaje da joj dolazi na večeru, ne zna još što će mu skuhati.

Ivan je Pernar, otkrit će u šoku jedan slučajni sudionik tog sastanka - ovo je shizofreno. I večeru kuha za njega.

No, ta je večera Pernaru, čini se, bila posljednja večera. Palfi ga je izbacila iz kuće. Dogovor nije postignut.

Borba za bolju Hrvatsku, protiv financijske okupacije Hrvatske i marionetskih, pokvarenih vlada okončana je zaključkom da ju je uništila diktatorica zbog vlastitog koristoljublja. Supružnici Sinčić nisu pristali na Pernarov ultimatum da Palfi podnese ostavku u Glavnom odboru pa on službeno proglašava kraj svog članstva. “Sinčić je zapečatio sudbinu stranke i svoju sudbinu. Stavio je interes svoje žene iznad interesa stranke”, poručio je Pernar i otišao stvoriti stranku koju će nazvati po samome sebi, Stranka Ivana Pernara. Idući dan Pernar će srušiti i posljednju nit. “Lagala je kad je rekla da želi biti samo kućanica, da ne želi u Sabor, lagala je o onome što vi svi znate iz medija, o čemu je lagala i Sinčiću, ne želim je javno sramotiti...”, nizao je novinarima koji su to shvatili kao potvrdu iz prve ruke da se Palfi kitila lažnom diplomom inženjerke građevine, a ovaj put nije demantirao ni žute kuverte koje je sam raznosio u danima ponosa i slave Živog zida. Branimir Bunjac će još malo dosoliti dramu: “Palfi ni mrtva neće dozvoliti nove izbore, njoj je bitno da raspolaže sa 150 tisuća kuna koje stranka dobiva”.

Ta nadrealna slika - da se supredsjednica jedne stranke na vrhuncu krize bori protiv njezina izumiranja, a po dijete u vrtić joj u tom trenutku odlazi njezin najveći kritičar - mogla bi biti amblematska za priču o Živom zidu.

Povijest Živog zida stat će jednom u nekoliko riječi: propali su zato što nikad nisu niti postali stranka, nego su ostali OPG, obiteljsko-političko gospodarstvo, politički obrt za privatne ambicije para Sinčić, ljudi gotovo bez dana radnog staža, umrtvili su sve županijske organizacije, niti jedno tijelo stranke nije postojalo, postojao je samo trojac Palfi-Sinčić-Pernar s nekoliko satelita i vojskom na Facebooku koja im daje virtualnu podršku. Stranka je uništena jer “nisu izašli dalje od spavaće i dnevne sobe, sve krucijalne odluke su se tamo donosile”, kako je još u rujnu 2016. upozorio bivši supredsjednik Hrvoje Runtić. On će se pridružiti frakcijama koje su te godine napustile redove Živog zida “spašavajući se od samovolje trojke” i tvrdeći da se njihova vlast temeljila na obmanama, falsifikatima i neutaživoj gladi Vladimire Palfi za moći. Te su optužbe iznijeli i pred institucijama. Još uvijek čekaju pravni epilog.

Trash borba za jednu fotelju

Izgrađeni kao opsjena, na populizmu, na leđima stotina unesrećenih građana kojima je prijetila deložacija iz domova, skončali su u trash borbi za fotelju u Europskom parlamentu - koji preziru toliko da su svojedobno najavljivali raspisivanje referenduma za izlazak Hrvatske iz EU. Ili, kako je to malo prizemnije detektirao Runtić: doći će ih glave pohlepa. A njegova tadašnja procjena zašto je Palfi prepustila saborski mandat Bunjcu sada zvuči proročanski: “To nije dokaz da Vladimiri Palfi nije stalo do funkcija. Bunjac u Međimurju ima ulogu kao Vaso u HDZ-u, smiruje bunt, on se znao pobrinuti da ljudi odu u tišini, bez muke i medija. No, mislim da je pravi razlog to što nju Sabor ne zanima, puno je puta rekla da joj je ambicija Bruxelles”.

Runtići su detaljno opisali što ih je otjeralo. “Vladimirina riječ je Bog, a kada zaurla, Sinčić ne smije ni zucnuti”, govorila je Mihaela, a Hrvoje Runtić dodao: “Šokirao sam se kad sam čuo kako Vladimira urla na koga god stigne, najčešće bez ikakvog razumnog povoda. To su prave filmske scene - zidovi se tresu, a ljudi pokunjeno saginju glavu. Kad joj se netko suprotstavi, ona počne urlati i ucjenjivati, napravi strašan cirkus, svima nam je neugodno, al’ njoj publika uopće ne smeta. Puno puta smo svjedočili kako Vilija, kako zovemo Sinčića, vrijeđa da je debil, a on šuti. Stalno joj je tražio opravdanja - to se žene bune jer je ona u vrhu stranke. Ona vodi glavnu riječ, ne da vodi nego se, osim nje, nitko drugi i ne čuje, a Sinčić je lutak. Opravdanje nakon unutarstranačkih cirkusa uvijek isto: ‘Pusti, to su luđaci’. Međutim, zadnjih godinu dana galerija tih navodnih luđaka postala je tako brojna da su mi se upalile sve lampice - jer ovih savršenih nikad više od njih troje”.

Nema sumnje: Vladimira Palfi bila je središnja figura Živog zida u tom trojstvu: Ivan Pernar spiritus movens, ideolog Živog zida, Palfi metafora volje za moć, a Sinčić zaštitno lice, talking head. Pernar sa svim svojim političkim projektima, koji su službeno počeli u veljači 2011. godine prosvjedom na Markovu trgu protiv premijerke Jadranke Kosor i nastavili se osnivanjem stranke Savez za promjene, nije mogao daleko dogurati: ekscentričan, radikalan i ekscesan, brzo bi se posvađao, članovi bi ga izbacili ili napustili. Na svim je izborima doživio samo debakl, nije dometnuo dalje od jedan posto. Nije poznato kako su se Pernar i Palfi upoznali. No, poznato je da su njih dvoje, sve dok se nije pojavio Sinčić i uspio kao predsjednički kandidat osvojiti gotovo 300.000 glasova, bili osuđeni na margine.

“Pernar je Vladimiru, baš u vrijeme kad se spremao na pohod na Markov trg protiv Jadranke Kosor, doveo u stan i predstavio je kao svoju curu. Mislim da je to bilo 2011. To među njima je trajalo godinu, godinu i pol. Teško je reći da je to bila prava veza, teško je s nepouzdanim Pernarom imati pravu vezu. Vladimira je i Pernara tretirala kao što će poslije Sinčića: majčinski, tutorski. Govorila bi da je Pernar veliko dijete koje se ne da ukrotiti. Sinčića je, kad smo išli u Mostar na Mediteran film festival gdje je prikazan dokumentarac “Moja kuća” u kojem je Sinčić dobio značajno mjesto, pred društvom zvala ‘moj mali medo’”, otkriva nam jedan od prvoboraca i financijera Živog zida. Prisjeća se prvih uspjeha, odgode deložacije u Zadru kada je trojac “shvatio da trebaju ići na opasne deložacije na kojima će biti puno policije i veliko osiguranje da se o tome piše”. Sve troje je tada u Zadru uhićeno. To je ono što im je baš trebalo: dokaz da su na pravoj strani.

Legenda kaže da su se njih troje upoznali kad su imali neke demonstracije u Vrapču, nastavlja bivši živozidaš:

“Sinčić je izgledao kao miran i tih, pristojan. I djelovao je skroz iskreno. Nije tajio da je od prve sekunde zaljubljen u Vladimiru - bio je njome potpuno očaran. Govorio je da je ona žestoka lavica koja se nikoga ne boji, da je prava revolucionarka, jedina koja može donijeti promjene u zemlji. Ona isprva nije reagirala na Sinčića. Znala bi me pitati: ‘Što ću ja s njim, mlađi je od mene osam godina?’ Žalila se da joj stalno šalje poruke, da je toliko uporan da ga je morala blokirati”.

Gandijevsko-aktivistički stil

Poslije teškog kraha Saveza za promjene na izborima 2014. u stranci su raspravljali što dalje, hoće li uopće ići u predsjedničku kampanju. “Odlučili smo promijeniti ime - na jednoj smo deložaciji vikali ‘ajmo napraviti živi zid za policiju’. Pernar je odmah rekao ‘to super zvuči, ajmo tako nazvati stranku’. Shvatili smo da Pernar ne može biti lider, da je previše konfliktan. Pernar je pitao tko bi htio biti kandidat. Nitko nije htio. A onda je Sinčić digao ruku - tada smo ga prvi put čuli da govori. Imao je zdravstvenih problema zbog kojih je jako teško govorio i zbog kojih je uglavnom samo šutio, morao je na operaciju koja je očito bila uspješna... Podržali smo ga. Krenuo je u kampanju u nekom poluraspadnutom Jaguaru. On je naprosto imao tu mješavinu gandijevskog i aktivističkog stila koji je pao na plodno tlo.”

Pokret sljedeću godinu pušta korijenje. Uoči parlamentarnih izbora 2016. stižu ozbiljne političke nevolje jer trojac ne želi reći kako je potrošeno 1,1 milijun kuna od predsjedničke kampanje. Stranka iznutra drhti: pučisti pokreću istragu protiv Sinčića, Pernara i Palfi - optužuju ih da su privatizirali stranku, a nedugo potom otkrivaju da su nezakonito održali skupštinu, izbacili iz stranke glavne kritičare i krivotvorili potpise.

“Vladimira je stalno posuđivala novac uz opravdanje da treba za stranku, a nikad ne bi vraćala. Prve ozbiljne sumnje u pošteno vođenje pojavile su se kad je tražila novac za plakate, a imali smo čovjeka koji je imao tiskaru i tiskao plakate besplatno”, svjedoči jedan od tadašnjih pobunjenika kako su posumnjali u rukom pisani financijski izvještaj te podsjeća kako su Palfi i Sinčić u zatvorenoj grupi na Facebooku tražili od članova da šalju R1 račune kako bi mogli pravdati troškove kampanje. Vidjeli smo da su oni sve preuzeli i rade što hoće. Ona ima veliki kompleks neimaštine...”

Ispadi, prijetnje, fantaziranje

Vladimira Palfi rodila se i odrasla u međimurskom mjestu Belica u skromnoj četveročlanoj obitelji. Obitelj je živjela od jedne plaće oca zidara, majka Gordana nikad službeno nije radila. Kad su novinari došli u Belicu, susjedi se nisu niti trudili naći lijepe riječi za svoju sumještanku. Opisali su je kao osobu koja je od malih nogu upadala iz nevolje u nevolju. Opisivali su da je bila sklona ispadima i prijetnjama, fantaziranju, životu iznad realnih mogućnosti. Nakon osnovne škole upisala je gimnaziju u Čakovcu, ali nije u njoj dugo ostala. Njezina bivša školska kolegica novinarima je ispričala: “Gimnazija nije bila za nju. Nije znala na povijesnoj karti pokazati ni gdje je Hrvatska. Jednom dečku s kojim je hodala u prvom razredu napričala je da je iz jako bogate obitelji, da se sele u Zagreb. Ali, mora se priznati - znala je biti jako zabavna i šašava. Uvijek je morala imati novu majicu i stvari koje joj njezini nisu mogli priuštiti. Frentala je s nastave, ispričavala se da ide na natjecanja iz karatea. No, na kraju drugog razreda više se nije mogla izvući, imala je četiri jedinice i gomilu izostanaka pa se morala prebaciti u građevinsku školu.”

Htjela je studirati. Otac Vladimir, po kojemu je dobila ime, digao je u Međimurskoj banci šest tisuća eura kredita za njezin studij. Vinko Škvorc, bratić Vladimirina pokojnog oca, nije mogao reći “ne” bratiću te je pristao biti jamac za kredit. Drugog jamstva nije bilo; kuća u kojoj su živjeli nije bila njihova. “Ocu je bilo stalo da se Vladimira školuje, iako je umro vjerojatno ne znajući da ona nije završila studij. Kad je umro, ostalo je neisplaćeno 3780 eura duga koji Vladimira i majka više nisu htjele plaćati, zbog čega je banka aktivirala ovrhu na sudu”, svjedočila je obitelj Škvorc. Došlo im je da puknu kad su čuli Vladimiru na televiziji kako govori “moj Ivan će se odreći dijela plaće u korist sirotinje, a i ja kad aktiviram saborski mandat”. “Bori se za tuđe dugove, a svoje je ostavila nama”, rekla je Ljubica Škvorc i požalila se kako je “jednom pokušala razgovarati s njezinom majkom, a ona mi je počela prijetiti smrću: ‘Zgazila bum te ko crva na cesti’”.

U lokalnim je novinama zabilježena crtica o iskustvu drugih susjeda u Belici s obitelji Palfi, koji su nakon kolinja u njihovu dvorištu otkrili svoju svinju.

Ivanova prva cura u životu

Susjede je Palfi uvjeravala da uredno polaže ispite. Nije dogurala dalje od prve godine. Godine u Osijeku završile su bez diplome i povratkom kući. Zaručila se za dečka po imenu Miro. Prijateljicama se hvalila kako će se “vjenčati na pješčanoj plaži, a gostima će služiti pečene golubove”. No, ta je veza naprasno prekinuta. Preko zaručnika je dobila posao trgovačke putnice u tada novootvorenom prodajnom centru Bat i službeni automobil na raspolaganje. Ubrzo je dobila otkaz zbog prijave da je automobil s parkinga lokalnog šoping-centra otišao pun neplaćene robe. Pukla je bruka. A s brukom i zaruke. Vladimira Palfi napustila je Belicu u Golfu svoga bivšeg zaručnika - vratila ga je tek kad je automobilu istekla registracija.

Utočište je pronašla u Gorskom kotaru gdje je, kako je tvrdila u Gloriji, radila u marketingu građevinske tvrtke i to je ujedno njezina jedina prava veza s građevinom. Kad se ponovno vratila u Belicu, već je s njom bio Ivan Pernar. A nedugo potom i Sinčić. S njegovim političkim uspjehom došao je i život za kojim je žudjela od djetinjstva. Ljetovanja u dubrovačkom luksuznom resortu Tri sestrice kod Vicenca Blagaića kojeg je Sinčić podržavao u njegovu sporu s Erste bankom. Prijateljima je slala slike muža u društvu s Blagaićem i Igorom Štimcem, muža s malenim Ksaverom na gliseru... Objašnjavala im je da Blagaić gradi resort “velik kao dva Monaca”, hvalila se da im je Blagaić doveo “kuhara koji zna napraviti pravi japanski sushi a ne kao onaj plastični iz Lidla”. Pet godina nakon početka veze kupili su i kuću u prestižnoj podsljemenskoj zoni Markuševcu. Sinčić je novinarima Glorije ispričao kako mu je Vladimira prva cura u životu i da je sretan što je odmah upoznao onu pravu: “Prije nego što smo se prvi put vidjeli, razmijenili smo 20 tisuća poruka na Facebooku. Bio sam fasciniran kad sam je vidio uživo. Shvatio sam da je Vladimira posebnija od svih drugih žena”.

Tko je tko u Živom zidu?