Legitimno je pravo građana, pa i odvjetnika, da prigovore na rad suca

Hrvatska odvjetnička komora stala je u obranu odvjetnice koja je kažnjena za sramoćenje jer se požalila na rad sutkinje. Dopredsjednik Odvjetničke komore, odvjetnik Mladen Klasić, u razgovoru za Jutarnji govori zašto inkriminaciju odvjetnice Dulčić smatra opasnim presedanom.

Odvjetnica Jelena Dulčić s Hvara kažnjena je za djelo sramoćenja jer je podnijela predstavku protiv hvarske sutkinje. Je li to presedan?

Ovdje je suštinsko pitanje što kolegica nije inkriminirana za sadržaj koji bi nekoga mogao uvrijediti ili imao neko obilježje klevete, nego zato što je koristila svoje ustavno pravo i postupajući u zaštiti interesa svojih stranaka poslala predstavku nadležnim tijelima.

Ona predstavku nije poslala medijima ili nekom trećem, nego upravo onima kojima se podnosi - predsjedniku neposredno višeg suda, predsjedniku Vrhovnog suda i Ministarstvu pravosuđa. Uostalom, na stranicama Ministarstva pravosuđa postoji rubrika za predstavke i pritužbe na rad sudaca. Iz toga, kao i članka 46 Ustava, proizlazi da je legitimno pravo građana, pa i odvjetnika, da prigovore na rad suca.

U slučaju odvjetnice Dulčić ima još jedna stvar. Nakon što je sutkinja na čiji je rad uložila prigovor protiv nje podnijela kaznenu prijavu, nastavila je i dalje suditi u predmetima u kojima se odvjetnica Dulčić pojavljuje kao punomoćnica.

Je li do sada bilo slučajeva da je odvjetnik osuđen za kazneno djelo protiv časti i ugleda zato što je prigovorio na rad suca?

Trideset godina sam odvjetnik i ne pamtim da je netko osuđen zato što je poslao predstavku.

Županijski sud u Osijeku potvrdio je stav Općinskog suda u Šibeniku da je podnošenje predstavke protiv suca na više pravosudnih adresa kazneno djelo. Je li to nova politika sudstva prema odvjetnicima?

Ne znam je li to generalni stav sudstva, ali je opasan presedan. Ljudi moraju shvatiti da je inkriminiran onaj tko je posljednji na brani njihovih prava, a to je odvjetnik. I to zato što je reagirao na ponašanje suca koje smatra neprimjerenim. Trebalo je vidjeti je li predstavka osnovana ili nije i na nju odgovoriti. Sudac nije anonimni građanin, nego javna osoba koja mora imati poseban senzibilitet za to što se netko potužio protiv njegova rada.

Sudovi kažu da su u predstavci odvjetnice ispunjena bitna obilježja kaznenog djela sramoćenja jer je predstavka bila dostupna širem krugu ljudi. U taj širi krug stavljeni su službenici koji zaprimaju i evidentiraju poštu.

Mogu osnovano polemizirati s ovakvim stavom. Postoji nešto što se zove službena tajna, a postoje i norme ponašanja sudskih službenika. Ako se ovako interpretira dostupnost podataka sudskim službenicima, što je onda u situacijama kada se radi o utvrđivanju očinstva, razvodu braka i predmetima iz kojih je javnost izuzeta? I ti su predmeti dostupni sudskim službenicima. Meni ta argumentacija nije racionalna i vjerujem da ne može otrpjeti kontrolu višeg suda dođe li do nje.

Je li točno da je Općinski sud u Šibeniku, koji je odvjetnicu osudio u prvom stupnju, tražio da se protiv nje u Odvjetničkoj komori provede još i stegovni postupak?

Prije je podnesen takav zahtjev, a sada su na zahtjev našeg disciplinara dostavili preslike prvostupanjske i drugostupanjske sudske odluke. O prijavi protiv kolegice ne mogu govoriti, niti mogu prejudicirati što će se događati. Na prijavu se uvijek reagira, pa tako i ovaj put. Zatražili smo sudske presude jer one predstavljaju vrlo opasan presedan koji značajno unazađuje dostignuća pravne države, vladavine prava, prava stranaka koja proizlaze iz Ustava i prava odvjetnika koja proizlaze iz Zakona o odvjetništvu.

Mediji i novinari suočeni su s poplavom tužbi, pri čemu suci čine značajan dio tužitelja, te presuda kojima se na temelju upitnih kriterija dosuđuju ogromni iznosi za povredu časti i ugleda. Trpaju li se sada i odvjetnici u isti koš?

Odgovorit ću protupitanjem. Zamislite da u nekom od medijski eksponiranih predmeta jedna od stranaka podnese privatnu tužbu protiv suca. Bi li to suci smatrali pritiskom? Zasigurno bi. Dakle, posrijedi je korištenje alata na način i u svrhu za koju nisu propisani. Jasno je da smo svi odgovorni za izgovorenu riječ. No, kada govorimo o tome da se sustavno sudi novinarima, da se počelo suditi i odvjetnicima koji su po svojoj vokaciji u obrani ljudskih prava i reagiraju na te povrede, onda očigledno imamo problem.

Primjenjuju li sudovi ispravno zakon kada sude za djela protiv časti i ugleda, posebno za sramoćenje?

Ne mogu odgovoriti na to pitanje i suditi sudovima. Mogu reagirati u pojedinačnom predmetu u kojem nastupam kao odvjetnik ili uime Odvjetničke komore u slučajevima kao što je ovaj kolegice Dulčić. Nikada nije dobro generalizirati jer ima situacija u kojima je nužna ovakva pravna zaštita, ali i onih u kojima ona nije nužna, ali se dodjeljuje. Mogu samo reći da se daje prečesto.

Treba li preispitati Kazneni zakon i njegove odredbe kojima se štite čast i ugled?

Sasvim bi sigurno trebalo razmotriti Kazneni zakon u tom dijelu. Došli smo do crte nakon koje neke institute u Kaznenom zakonu, ali i procesnom zakonu, treba ozbiljno analizirati i ponuditi nova rješenja. Dio razloga leži u činjenici da društvo napreduje, da tehnologije napreduju i imamo nove pojavne oblike djela. No, naš temeljni problem je što olako komponiramo različite sustave i ugradili smo elemente anglosaksonskog pravnog sustava u naše kontinentalno pravo.

Koliko često predstavke odvjetnika protiv sudaca urode plodom u smislu da se ispravi anomaliju ili pokrene stegovni postupak protiv suca?

Vrlo rijetko.

A reagira li Odvjetnička komora na pritužbe protiv odvjetnika?

Reagiramo na svaku prijavu. Disciplinsko tužiteljstvo Hrvatske odvjetničke komore je u razdoblju od 2015. do 2018. godine donijelo meritornu odluku u 2007 disciplinskih predmeta. U 1494 predmeta bio je odbačaj, u 441 je podignuta optužnica, 52 predmeta spojena su s drugima, u 52 slučaja postupak je obustavljen, a u njih 11 je ustupljen Disciplinskom vijeću HOK-a jer se radi o lakoj povredi dužnosti i ugleda odvjetništva. Disciplinski sud je u spomenute tri godine riješio 412 predmeta, od kojih su u 275 presude osuđujuće.

U osuđujućim presudama izrečene su disciplinske mjere, i to 191 novčana kazna, 56 ukora, u 24 slučaja gubitak prava na obavljanje odvjetništva na određeno vrijeme, a u četiri slučaja trajni gubitak prava na obavljanje odvjetništva.