Leonard Mlinarić, novi hrvatski kviz milijunaš: 'Ne bih mijenjao svoj posao, niti ću emigrirati!'

Dan nakon što je Hrvatska dobila svog drugog kviz milijunaša, u Šećerani, prigradskom naselju Belog Manastira gdje živi obitelj Leonarda Mlinarića (28), koji je u nedjelju navečer oduševio Hrvatsku ogromnim znanjem i velikom hrabrošću, dočekao nas je uobičajeni dnevni ritam ovog, nekada živog radničkog naselja , u kojem se danas, nakon propasti obližnje Šećerane, teško živi. Naselje je malo, tako da su svi već znali zašto smo stigli. I svi su ponosni na svoga susjeda, iz radničke obitelji, koja dijeli sudbinu većine stanovnika ovog naselja, kojemu je nezaposlenost zaštitni znak.

- On je tako pristojan i normalan dečko, kojemu se sve to moralo jednog dana vratiti. Kao i njegovim roditeljima Stevi i Ljubici, koji su, unatoč teškoj situaciji ustrajavali na školovanju Leonarda i njegove sestre Marčele - priča nam jedna susjeda, dok čekamo Leonarda, koji je, zbunjen zbog svega što mu se događa od nedjelje navečer, jedva pristao ispričati svoju priču.

- Nisam očekivao ovakav interes i malo me sve to zbunjuje. Nadam se da se ne ljutite na mene - obratio nam se čovjek koji je zaslužio milijun kuna. Kako bi se ljutili, odgovaramo mu, na nekoga tko je svoju trenutak slave zaslužio i svoj milijun pošteno zaradio. Iako je već tri tjedna svjestan svega, još uvijek ne može opisati kako se osjeća.

- Ne znam što bih odgovorio na to pitanje. Nemam pojma kako mi je. Ozbiljno kažem, nije mala stvar imati milijun kuna, svjestan jesam, ali ne znam što bih rekao o tome kako se osjećam - priča nam mladi profesor latinskog jezika, koji nije mogao suspregnuti emocije kada je Tarik Filipović, nakon što je prethodno „cijelu vječnost“ pekao njega i sve gledatelje na laganoj vatri, uskliknuo: „Točan odgovorrrrr!“ Suze su same potekle niz nice 28-godišnjeg profesora. Potekle se iz očiju sve godine upornosti, učenja, odricanja njegovih roditelja, koji su, unatoč neimaštini, učinili sve da Leonard i njegova dvije godine starija sestra Marčela završe fakultete.

Iako su mu na raspolaganju bili svi jokeri, Leonard je na posljednje pitanje: „Koji je glavni grad najveće države s čijeg kopna ne možete umočiti prst u jedan od oceana?“ odlučio riskirati i svih milijun kuna staviti na glavni grad Kazahstana Astanu. Dvojio je između nje i Ulan Batora i na kraju točno odgovorio. Nećemo napisati pogodio, jer tako nešto teško je pogoditi. To jednostavno morate znati.

- Uz klasičnu književnost, zemljopis je područje koje me oduvijek zanimalo tako da sam bio prilično siguran da je Astana točan odgovor. Zašto sam odlučio odgovarati, a ne preskakati i uzeti pola milijuna? To sam rekao i tamo. Došao sam bez ičega i najgore što mi se može dogoditi je da odem kako sam došao. Nitko mi nije mogao ništa uzeti i išao sam riskirati, a na kraju mi se isplatilo, iako je to takva situacija da kada sjedite tamo u tom trenutku i uz svo svoje znanje da vas netko pita kako se zovete možda ne biste sto posto odgovorili točno - prenio nam je Leonard ono što se događalo prije odgovora kojim je samo potvrdio da uzima sav novac koji mu je bio na raspolaganju od početka kviza.

- Sedmo pitanje nije ništa teže niti presudnije od prvoga. Gradirao sam si pitanja gledajući ostale natjecatelje i slušajući savjete ljudi s HTV-a da idem nekim svojim redoslijedom. Odlučio sam za početak uzeti teža pitanja, kada je manji broj ponuđenih odgovora. Za kraj sam ostavio sebi najlakšu temu od ponuđenih - pojasnio je svoju taktiku mladić kojemu je ovo bio prvi nastup u kvizu. Zanimljivo, prije njega kviz milijunašica postala je Virovitičanka Mira Bićanić, pa eto istočna Hrvatska može biti ponosna da je Hrvatskoj dala jedina dva kviz milijunaša. Štoviše, oboje su profesori, pa na njih može biti ponosna i kompletna obrazovna i akademska zajednica, koja je posljednjih dana zanimljiva po nekim drugim pitanjima. Ni naš novi milijunaš nije imun na sve što se događa posljednjih mjeseci s obrazovanjem. I on dijeli sudbinu svojih brojnih kolega, pa tako svoju plaću zarađuje predajući latinski u četiri srednje škole u Slavoniji i Baranji, a iako ima stalni posao, za puno radno vrijeme nedostaje mu jedan sat. Mislio je ići i na prosvjed, ali sada od toga mora odustati, jer ne želi da se to pogrešno protumači. No, svoje kolege podržava.

- Svi se moramo boriti za sebe, kao što se i političari bore za sebe. Realno, situacija u državi je takva kakva je i ne može se previše očekivati, ali barem da se zadrži minimum dostojanstva - kaže Leonard, koji je studirao u Zadru i Puli, gdje je i diplomirao, s obzirom da je s roditeljima i sestrom (diplomirala povijest i hrvatski, op.a.) od progonstva iz Baranje 1991. sve do 2008. živio u Umagu. Nakon što su im djeca završila fakultete, a kako za njih u Istri nije bilo posla, roditelji Stevo i Ljubica, odlučuju se s njima vratiti kući. Danas je samo Leonard zaposlen, a sestra radi honorarno.

- Ovo je nagrada i za njih, ali i njihova velika zasluga, s obzirom na sve odricanja koja su imali dok su nas školovali. Nisu znali da sam osvojio milijun sve do nedjelje navečer. Dobro sam čuvao tajnu i zapravo bih bio sretan da sam je mogao što duže skrivati s obzirom na cijelu ovu strku sada. Naravno da su bili sretni, ali nisu skakali po lusterima. Podijelili smo tu sreću u našem obiteljskom okruženju - kaže profesor milijunaš, koji je od nedjelje navečer pod pravom paljbom poziva, čestitki...A već u utorak se treba vratiti u školu i djecu učiti latinski.

- A što drugo? To je moj posao i ne bih ga mijenjao, niti razmišljam o tome da emigriram, što mi neki po forumima savjetuju. Da nemam posao i perspektivu, razmislio bih o tome, iako kada tih milijun kuna pretvorite u neku stranu valutu baš i nije neka količina novca kojom se u recimo jednoj Švedskoj možete busati. Najgore od svega bilo bi imati taj milijun i onda u roku od šest mjeseci ga nemati jer sam primjerice kupio kuću od 990.000 kuna. Ne znam još što ću s novcem, ali imam vremena o tome dobro razmisliti - istaknuo je leonard, a nas zanima kako mu je s djecom u školama u kojima radi.

- Meni je dobro, a kako je njima morat ćete njih pitati. Svjestan sam da sa djecom treba izgraditi nekakav odnos, međutim ja imam svoj posao, voljeli oni mene ili ne, voljeli moj predmet ili ne, moje je da to odradim profesionalno. Djeca u manjim sredinama su drugačija nego u većim gradovima, ne iskazuju neki otvoreni bunt ili revolt. Da li je to iskaz njihovog poštovanja prema meni ili kućnog odgoja ne znam, ali s njima imam dobar odnos i ne vidim razlog da se to sada promijeni.

Veći će mu problem sada vjerojatno biti kako se obraniti od ljubavnih ponuda i kako prepoznati da je neka buduća djevojka zaljubljena u njega, a ne u njegov milijun. Da, Leonard je slobodan, a kada ne radi u školi i ne čita, slobodno vrijeme provodi u teretani ili druženju s prijateljima. Kako sam kaže, živi jednim uobičajenim načinom života i ne kani ga mijenjati.