Lički liječnici rade 30 dana više od svih u zemlji!

ZAGREB - Hrvatski liječnik ili socijalni radnik godišnje prosječno dva i pol mjeseca ne odradi, a za to dobije plaću: 38,5 radna dana provede na godišnjem odmoru ili kraćem bolovanju, a još 15,5 dana na dužem bolovanju ili porodiljnom dopustu.

Rekorderi bolovanja

Djelatnici u zdravstvu i socijalnoj skrbi, pokazala je publikacija Državnog zavoda za statistiku o zaposlenosti i plaćama u 2008. i 2009. godini, državni su rekorderi u korištenju godišnjih, bolovanja i porodiljnih dopusta. Upravo u tim djelatnostima najgori je omjer plaćenih i zaista odrađenih radnih sati: prosječni radnik u toj djelatnosti 2008. godine odradio je 444 sata manje od ukupno plaćenih sati.

Konkretno, odradili su 1636 sati tijekom godinu dana, što je najniža odrađena satnica u državi. Imaju manje odrađenih sati čak i od učitelja, iako dobivaju devet plaćenih radnih dana više nego zaposleni u obrazovanju.

I dok liječnici i socijalni radnici na državnoj razini, prema statističkim pokazateljima, najmanje rade, istodobno su u Lici, rodnoj županiji nadležnog ministra Darka Milinovića, zaposlenici te djelatnosti najproduktivniji u zemlji.

Rekordni broj sati

Naime, uspoređujući podatke prema djelatnostima i županijama, djelatnici zdravstva i socijalne skrbi u toj županiji pojedinačno su najproduktivniji u cijeloj zemlji, u konkurenciji svih djelatnosti u svim županijama: odradili su ukupno 1933 sata ili gotovo 242 radna dana. To je najveća satnica u zemlji, pa je svaki od tih zaposlenika odradio punih 30 dana više od prosječnog hrvatskog zaposlenika, i 38 dana više od prosječnog zaposlenika u svojoj djelatnosti!

Međutim, Ličko-senjska županija najmanje je naseljena županija te uspjeh neznatnog broja zdravstveno-socijalnog osoblja nije mogao značajnije utjecati na ukupne državne rezultate za tu djelatnost.

Statistički, hrvatski radnici u svim djelatnostima prosječno godišnje odrade 1696 sati ili 212 radnih dana. Međutim, poslodavci i država plate im još dodatna 393 sata ili 49 radnih dana koje provedu na godišnjem odmoru, bolovanjima ili ostalim neradnim danima. Tako, statistički, radnik svaki peti radni dan ne provede na svom radnom mjestu, a za to dobije plaću.

Poslodavci su u 2008. godini svojim radnicima prosječno platili 33 i pol radna dana koja su proveli na godišnjim odmorima, bolovanjima do 42 dana, stručnom obrazovanju, blagdanima i ostalim neradnim danima. Država je, pak, svakom zaposlenom statistički platila još 11 i pol radnih dana. Uz bolovanja preko 42 dana, u tu se stavku ubrajaju i dijele na sve zaposlenike i dani provedeni na porodiljnom ili roditeljskom dopustu.

Trgovci na dnu

Evidencija pokazuje i da svaki radnik odradi 32 prekovremena radna sata godišnje, iako u stvarnosti u značajnom broju privatnih tvrtki odrade znatno više, no taj rad nigdje nije zaveden pa za to ne dobiju plaću.

Suprotno očekivanom, tako najveći broj prekovremenih nemaju trgovci ili građevinari, nego zaposleni u administrativnim i pomoćnim uslužnim djelatnostima koji godišnje skupe 84 plaćena prekovremena radna sata.

Najmanje sati, njih sedam, bilježe financijske djelatnosti, slijede zaposleni u opskrbi električnom energijom i stručne i znanstvene djelatnosti te - trgovci s tek 12 prekovremenih sati.