PREDSTEČAJNI POSTUPAK POD NADZOROM MINISTRA

LINIĆEVA OPERACIJA Državne će kompanije spasiti Ježićev Dioki!

Predstečajna nagodba važi ako na nju pristanu vjerovnici s više od 50 posto potraživanja. HEP će pristati jer to traži država, a Hypo jer bi stečaj otvorio niz neugodnih pitanja. Probleme bi mogla stvarati Ina zbog Ježićeva svjedočenja na suđenju Sanaderu

Dina-Petrokemija predala je prošli tjedan prijedlog za predstečajnu nagodbu koja će se voditi pod nadzorom ministra financija Slavka Linića , dobrog prijatelja Roberta Ježića koji, prema mišljenju mnogih, još vuče konce u toj tvrtki.

Prema informacijama iz Fine, iako je postupak hitan, a zahtjev je predan 30. studenoga, Nagodbeno vijeće još nije otvorilo postupak.

Fina je dosad primila 169 prijedloga za otvaranje predstečajnih nagodbi dužnika čije obveze iznose 7,42 milijarde kuna, a iako rade već dva mjeseca, još nisu otvorili niti jedan postupak koji je po svojoj naravi hitan.

Državi je naoko stalo samo da od turskog Çaliskana otkupi zemljište za gradnju LNG terminala, koje se nalazi u sklopu Dine.

Vlasnička struktura

Naizgled, jer država, odnosno Hrvatska elektroprivreda, za to bi zemljište trebala dati 29,5 milijuna eura koji će pripasti Hypo banci i radnicima za njihova potraživanja. To je velik novac za zemljište koje je trenutačno mrtvi kapital, no ako se sagradi LNG terminal, njime će se posredno stvoriti solidni preduvjeti za opstanak i razvoj Dine.

Turski “spasitelj” Çaliskan u Dioki je ušao bez provedenog dubinskog snimanja koje je napravio naknadno.

Čini se da je Çaliskan dobro znao što kupuje za dosad uloženih pet milijuna eura. A to baš i nije neki ozbiljan novac i velik rizik ako se zna da bi država trebala odraditi jako puno za spas upropaštene tvrtke.

Da bi predstečajna nagodba mogla biti potpisana, većina vjerovnika mora se složiti oko reprograma svojih potraživanja, banke bi trebale otpisati kamate, a velike tvrtke vjerovnici, poput Ine i HEP-a, trebale bi pristati ući u vlasničku strukturu posrnuloga Diokija.

Prodaja obveznica

Predstečajna nagodba smatra se sklopljenom ako na nju dobrovoljno pristanu dužnik i vjerovnici čije tražbine iznose više od polovice vrijednosti tražbina svih vjerovnika.

Uspjeh predstečajne nagodbe u Dini vezan je za uspjeh postupka u Diokiju jer je Dioki njezin vlasnik i veliki vjerovnik. Predstečajni postupak za Dioki tek treba biti otvoren. Ne uspije li predstečajni postupak u Zagrebu, automatski će propasti i onaj na Krku.

U slučaju Dine i Diokija riječ je o nekoliko stotina vjerovnika. HEP će učiniti što država od njega traži, a novac za kupnju LNG terminala već je osigurao prodajom obveznica.

Najveći vjerovnik među bankama, Hypo banka, neće blokirati postupak jer će država od nje kupiti zemljište za LNG terminal, a ode li tvrtka u stečaj, postavit će se cijeli niz neugodnih pitanja po kojem je ključu kreditiran Dioki.

Međutim, predstečajnu nagodbu u Diokiju možda bi mogla poželjeti blokirati Ina, kao osvetu za svjedočenje Roberta Ježića u procesu koji bi mogao snažno naštetiti interesima mađarskog MOL-a.

No, igrom slučaja, zakon je napisan tako da, ako se ostali vjerovnici slože - a to se čini vjerojatnim, Inin glas možda ipak neće biti presudan za uspješnost postupka.

Iako je već dulje vrijeme izgledno da Çaliskan uopće nema interesa zadržati proizvodnju u Zagrebu, on je na to sada primoran, barem privremeno, jer Dioki ne smije otići u stečaj. Ode li Dioki u stečaj, otići će i Dina, a to očito nije cilj.

Razlozi za opstanak

Da bi predstečajna nagodba u Diokiju uspjela, Çaliskan treba sklopiti ugovor za doradnu proizvodnju polistirena kako bi s radom nastavilo stotinu radnika, a njih 310 trebalo bi otići na burzu.

Broj od stotinu zaposlenih u Zagrebu je prevelik, a ekonomskih razloga za opstanak toga malog pogona baš i nema, pa se čini da je riječ o pronalasku alibija za kratkotrajni opstanak Diokija.

Nakon dovršetka predstečajnog postupka Dina je ta koja će nastaviti s proizvodnjom, a Dioki će vjerojatno otići u povijest.

Sve to događa se u trenutku kad ni država, ni strateški investitor nisu odradili ono što je bilo predviđeno rokovima dogovorenima još u srpnju.

Postrojenja na Krku novu zimu čekaju besposlena, iako bi se s radom moglo početi odmah čim stigne sirovina koju se Çaliskan obvezao isporučiti. Za to treba najmanje 15 milijuna eura, no čini se da strateški investitor ne želi uložiti ni eura više dok se sve kockice ne poslože.

Plin iz Katara

Zemljište za LNG terminal sigurna je karta na koju Çaliskan može zaigrati, potencijalna zlatna koka za Dinu.

Cijela priča s LNG terminalom na Krku i Katarcima postala je nužnost nakon hrvatskog ispadanja iz projekta Južni tok. To je prilika Hrvatskoj da se konačno ubilježi na europsku energetsku kartu, da se pozicionira kao tranzitna zemlja koja nudi alternativu za ruski plin.

Ne treba zaboraviti da je Kataru u interesu prodati svoj plin Europi, da traži plodno tlo za investicije i zato mu ne treba podilaziti preko svake mjere.

Dobavljaču kao što je Katar u interesu je potpisati dugoročni ugovor o opskrbi, bez preuzimanja rizika tranzitnog tržišta, a nije poznato zanima li ih vlasnički udio u terminalu i podjela rizika, što bi bilo poželjno.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
29. studeni 2024 05:37