Ljudi koji su svjesni svojeg zločina, ali ga umanjuju ili negiraju

Jedan od najtežih zločina koji je posljednjih godina počinila osoba s teškim narcističkim poremećajem ličnosti je onaj koji se dogodio u Splitu. Počinio ga je 25-godišnji Filip Zavadlav 11. siječnja 2020. godine, koji je s 37 metaka iz automatske puške ubio Marina Bobana (25), Juricu Torlaka (37) i Marina Ožića Paića (25) koji su u vrijeme ubojstva bili na motorima na Šperunu i u Varošu.

Filip Zavadlav drugi je put osuđen na 40 godina zatvora, a suđenje je bilo obilježeno time što je uvijek nastojao ispadima biti u središtu pozornosti medija. Tijekom izricanja presude 24. listopada prošle godine smijao se, a njegov je brat napravio incident ispred suda. Tijekom suđenja sudskom vijeću i strankama obraćao se talijanskim jezikom, nastojao privući pozornost nakitom, odjećom, gestama. Nakon zločina zbog psihičkih je smetnji bio smješten u Bolnicu za osobe lišene slobode, a nad njim su provedena čak dva psihijatrijska vještačenja.

Javnost je bila zaprepaštena i činjenicom da je Zavadlav u vrijeme boravka u kaznionici u Gospiću dobivao i brojna pisma, uz ostalo i djevojaka s bračnim ponudama, ali i ljudi koji su opravdavali njegov čin i smatrali ga herojem, što je izazvalo i žestoke reakcije obitelji žrtava ubijenih.

- Filip Zavadlav jasno razumije zašto ga se tereti, on razumije svoj položaj, položaj drugih sudionika u sudskom postupku i shvaća koje su pravne posljedice postupka. On je sposoban dogovarati se o obrani sa svojim odvjetnikom - naveli su u svom nalazu i mišljenju.

On je osoba koja je odrasla u nepovoljnim obiteljskim i životnim okolnostima. Pokazuje simptome miješanog poremećaja ličnosti s antisocijalnim, narcističkim i histrioničnim elementima. Ne boluje od prave duševne bolesti, psihotičnog poremećaja.

Prije trostrukog ubojstva bio je u stanju reakcije na stres jer je više tjedana bio pod povećanom emocionalnom tenzijom i zabrinutosti do razine suicidnih promišljanja, naveli su u nalazu i mišljenju.

Bio je u strahu, izgubio je na težini i nije mogao spavati, napisali su, zbog čega nije bio sposoban potpuno shvatiti značenje svog postupanja i upravljati svojom voljom. Stoga su procijenili da je tijekom trostrukog ubojstva bio bitno smanjeno ubrojiv, što znači da je raspravno sposoban - ustanovili su psihijatri koji su ga dvaput vještačili. Uz ostalo su napisali i da je Zavadlav nakon zločina razvio disocijativni poremećaj.

Riječ je o vrsti poremećaja s potpunim ili djelomičnim rascjepom svijesti o sebi i promjenama sjećanja na neke dijelove događaja. Osoba se svjesno ili nesvjesno emocionalno isključuje i odvaja od situacije ili događaja u kojoj se nalazi. Postaje potpuno odvojena od stvarnosti u kojoj se nalazi jer, iako na razini svijesti može vidjeti što se događa, sve životne situacije promatra i doživljava potpuno pasivno, bilo je navedeno u psihijatrijskom mišljenju za Filipa Zavadlava.

Odvjetnik Branko Šerić bio je branitelj Filipa Zavadlava, ali mu je u jednom trenutku otkazao punomoć. Poznati odvjetnik u svojoj je karijeri branio osobe s narcističkim poremećajem ličnosti i sudio im, pa je o tom svom iskustvu rekao, ne spominjući izrijekom Filipa Zavadlava:

- U karijeri sam rijetko imao problema s osobama s narcističkim poremećajem ličnosti. Činjenica je da je jedan takav optuženik bio egocentričan i imao narcistički poremećaj, ali ne da bi se isključila ubrojivost, ali on je tvrdio suprotno. Nije bio neubrojiv. Dinko Šakić, na primjer, koji bio osuđen za ratne zločine u Jasenovcu, a koji je također bio jako egocentričan, pristao je da ga branim kako je to jedino moguće, te da obranu treba voditi stručna osoba. On je uspio zatomiti tu svoju egocentričnost i i narcizam. Sada to mogu reći, nakon više od 20 godina povijesne distance - kaže Šerić.

Sjeća se i jednog od posljednjih slučajeva koje je vodio kao sudac, a riječ je o suđenju za dvostruko ubojstvo na području Samobora.

- Taj je čovjek bio dovoljno kritičan prema sebi tijekom postupka i bio je svjestan onoga što je napravio jer je ubio dvije sebi bliske osobe, brata i šogoricu, a imao je, uz ostalo, i narcistički poremećaj osobnosti. Nakon dugo godina sreo me u Palači pravde i rekao da sam mu spasio život - sjetio se Šerić nekih od slučajeva koje je imao kao sudac i odvjetnik.

Tekst je objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti