LORENCO ŠTIFANIĆ, FUNTANJANSKI KUHARSKI MAG 'Koga briga za recepte, to je za kuhare s TV-a. Ja kuham na nos, na okus i na ruku'

- Nisam ja Dalmatinac da vam otkrijem recept svojega brudeta - govori nam kroz smijeh Lorenco Štifanić, predsjednik Sportskog ribolovnog društva “Grma” iz Funtane, ribarskog i turističkog mjesta na zapadnoj obali Istre, između Vrsara i Poreča.

- Ne vjerujem ti ja u recepte, niti me zanimaju. To je za ove kuhare s televizije. Kod mene sve to ide osjećajno, kapiš. Na nos, na okus i na ruku - pojašnjava dok drvenom kuhačom miješa taj bogati brudet pun rakova, jastoga, velikih kozica i raznih začina. Funtanjanski brudet ima i svoj, kako obrazlaže Štifanić, najvažniji, ključni sastojak, bez kojega nema njihova brudeta.

Fini šug

- Grma! Bez njega nema ništa. Ne znam kako se to kaže na hrvatski, samo mi Funtanjani tog raka nazivamo grma, nitko drugi. Kapiš, bez njega nema ovog finog šuga, a osim u brudetu može se napraviti i u foliji pa na grilu. Lako ga je naći, skriva se u rupama u kamenu, a kod nas je stjenovito. Izlazi van kad je mjesečina, ponaša se kao jastog, iste su to navike života - govori pokazujući na raka u velikom loncu iz kojega se širi zanosni miris. Nalazimo se u prostorijama ŠRD-a “Grma”, smještenim odmah uz funtanjansku marinu. Lorenco Štifanić jednom rukom pravi brudet, drugom poha raže, a priprema usput i školjke na roštilju.

Zeljko Hajdinjak / CROPIX

Lorenzo Štifanić sprema brudet.

- To su naše kapešante, posebne istarske školjke - govori o “jakobovim kapicama”, najpoznatijim školjkama ovog kutka Istre. Posebne su po tome što rastu uokolo Novigrada, gdje se miješaju slatka voda rijeke Mirne i ona slana, morska, a mnogi govore kako ih je baš to učinilo jednima od najukusnijih na svijetu. Štifanić ih zalijeva bijelim vinom i začinjava, a potom stavlja na vrući gril.

- Ne treba njima puno, moraju biti pola ispečene, a pola sirove, kapiš. Čim ishlapi ovo vino moraš ih maknuti sa žara - pojašnjava omiljeni lokalni kuhar, ribar i predsjednik ribolovnog društva, koje je poznato po tome i da organizira veliku “big game fishing” manifestaciju pred kraj ljeta, kao i mnoga klupska takmičenja od kojih je najpoznatije i najvažnije ono u čast proslavljenom istarskom sportskom ribolovcu Arturu Štifaniću, Lorencovom rođaku. Memorijalni kup “Arturo Štifanić” u Funtani uvijek okupi znatan broj ribolovaca i na glasu je kao jedno od najbolje uređenih natjecanja te vrste u Hrvatskoj.

- On je bio svjetski važan čovjek, prvak Europe i svijeta u sportskom ribolovu i osnivač porečkog kluba. Inače je bio profesor talijanskog jezika u jednoj porečkoj školi - govori Štifanić o svome rođaku, važnom imenu ŠRD-a “Zubatac” iz Poreča, koji je pedesetih i šezdesetih godina proslavio svoj grad i ribolovno društvo u čitavom svijetu.

Japanci i tuna

- Evo ga na Sjevernom moru, gdje je išao na natjecanja u lovu bakalara, a ovo je u Reykjaviku, isto na nekom natjecanju - pokazuje fotografije Artura Štifanića pa se vraća na priču o “big game fishingu”.

- Dva dana ‘big gamea’ ćemo održati ove godine. Bude to velika međunarodna manifestacija koja okuplja mnoge ribare i kuhare. Već tri godine to organiziramo, a japanska ambasada uvijek pošalje svog kuhara koji ulovljene tune priprema na rivi na svoj način. Budu tu, naravno, i naši kuhari, a red za probati tunu bude ogroman. Iz Poreča se kreće u lov, a osim nas, pravo ‘big game’ natjecanje u Hrvatskoj organiziraju još jedino ribari na Murteru - pojašnjava Štifanić uz riječi kako se obvezno moramo vratiti u Funtanu u vrijeme “big gamea”.

Štifanićeva “kužina” nalazi se na samom ulazu u funtanjansku marinu, izgrađenu 2003. Marina je to sasvim ugodna, sa 200 vezova u moru za plovila od 5 do 30 metara. Svi imaju dvostruke muringe, vodu i struju, a nautičari se mogu poslužiti i praonicom rublja, servisom i marketom. Tu se može iznajmiti i čarter plovilo. Jedna od novosti u tom kraju jest i luksuzni Valamarov “Istra Premium Camping Resort”, kamp s pet zvjezdica.

Kakva je situacija s ribom i ribolovnim društvom, pitamo Lorenca na kraju ručka.

Zeljko Hajdinjak / CROPIX

Brudet kojeg je spremao Lorenzo Štifanić.

- Mi stariji smo i dalje konstantno na moru, ali djeca nekako nisu zainteresirana za to. Da bi ti ribolov bio zabavan, moraš u kontinuitetu ići na more, tako da naučiš gdje se riba kreće, koje je najbolje vrijeme za ulov i ostalo, kapiš. Djeca nemaju za to interesa, pažnje. Oni žele sve odmah i sad. Prije 30 godina sam si kupio Stojadina nakon mjesec dana svakodnevnog ribarenja, toliko je ribe bilo, završio je.