OTKRIVAMO

Luka Rajić rasprodaje imovinu: ‘300 m2 prodao Mateu Kovačiću, za vilu na Tuškancu traži milijune‘

Jedan od naših najpoznatijih poduzetnika rješava se vrijednih nekretnina u strogom centru Zagreba
Luka Rajić
 Ranko Šuvar/Cropix, Dragan Matić/cropix

Jedan od najpoznatijih domaćih poduzetnika, Luka Rajić sa švicarskom adresom, prodao je nedavno svoj atraktivan stan u zagrebačkom Ban centru u Ulici Augusta Cesarca poznatom nogometašu svjetske klase Mateu Kovačiću, igraču londonskog kluba Chelsea za, vjerojatno, oko dva milijuna eura. Peterosoban dvoetažni stan veličine 332 kvadrata sastoji se od niže u zgradi pozicioniranog stana površine 150 kvadrata s ulaznim prostorom, prostorom za odmor, dnevnim boravkom s blagovaonicom, kuhinjom, spavaćom sobom, kupaonicom, garderobom i prostorijom za gospodarstvo, balkonima te sunčalištem i bazenom, a na višoj etaži od 142 kvadrata ima ulazni dio, tri spavaće sobe, tri kupaonice i tri degažmana te balkone i terase. Ugovor o kupoprodaji te nekretnine sklopljen je na samom kraju 2019. godine dok je predbilježba, pravo vlasništva Matea Kovačića, zaprimljena u svibnju ove godine.

Međutim, Luka Rajić prodaje ovih dana i svoju vilu na Tuškancu u Ulici Ivana Gorana Kovačića za 2,75 milijuna eura. Iako razlog za tu prodaju zasad nije poznat, a bivši kralj mlijeka s adresom u Ženevi već godinama ne komunicira s medijima, iz njemu bliskih krugova ipak doznajemo da se ti potezi ne mogu tumačiti kao naznaku da Rajić povlači svoj kapital s hrvatskog tržišta na kojem posluje s nekoliko kompanija, među ostalima, PharmaS i Ralu Logistika.

Da će atraktivna nekretnina na parceli od 1700 kvadrata, koju je 55-godišnji Rajić kupio prije sedam godina za 1,5 milijuna eura, uskoro biti prodana, doznajemo nakon što je krajem svibnja, kao zaštićeno kulturno dobro, prvo prema zakonu ponuđena Gradu Zagrebu na otkup. Budući da Rajić od početka godine nije dolazio u Hrvatsku zbog situacije s koronavirusom, kako saznajemo, a prije je poslovno znao navratiti i nekoliko puta godišnje, u kupoprodajnim odnosima s Gradom zastupao ga je zagrebački odvjetnički ured Madirazza & partneri. Prije dva tjedna stigla je i konačna odluka Grada da neće koristiti svoje pravo prvokupa, nakon čega je nekretnina i službeno dostupna na tržištu. Kontaktirali smo odvjetnički ured Madirazza & partneri tražeći komentar, ali nismo dobili nikakav odgovor.

Održavao samo vrt

Riječ je, naime, o vili u Ulici Ivana Gorana Kovačića 17 sagrađenoj 1893. godine prema projektu arhitekta Kune Waidmanna. Ima 300 kvadrata stambenog prostora i oko 1500 kvadrata okućnice. Sagrađena je u staronjemačkom stilu (Altdeutsch) gdje su jedini ukrasni elementi drveni detalji. Tako ima drvene okvire oko prozora, drveni trijem i drvenu ograda na ulazu.

Kada ga je kupio, ljetnikovac je Rajić planirao obnoviti kao što je to prethodno učinio s Vilom Okrugljak na Mihaljevcu. Isprva se činilo da će radovi na obnovi krenuti svaki tren. Pojavila se na lokaciji građevinska tvrtka Zagorje-Tehnobeton, koja je radila i Okrugljak, a čak je napisan i detaljan projekt jer je obnova morala biti prema strogim smjernicama konzervatora. Ipak, kuća nije nikad obnovljena. U posljednjih sedam godina samo se vrt održavao u relativno pristojnom stanju.

Razlog zašto je Rajić na koncu nije uredio, prema nekim neslužbenim izvorima, bio je taj što je imao nekoliko atraktivnih nekretnina u Zagrebu, a posljednjih je godina preferirao život u stanu u središtu grada. Naime, osim vile Okrugljak, koja prema nekim podacima vrijedi oko pet milijuna eura, posjeduje i samoborsku kuriju vrijednu sedam milijuna eura te je imao i atraktivan stan u centru Zagreba u Ban centru. S bivšom suprugom Bornom ranije je živio u Bakačevoj ulici. Borni Rajić, danas Kotromanić, razvodom je pripalo oko 40 milijuna eura.

Kako bilo, tuškanskoj je vili, u međuvremenu, vrijednost samo rasla. usprkos tome što ništa nije uložio, kako je prvotno planirao, a kako stvari stoje, Rajić će prodajom zaraditi najmanje 1,5 milijuna eura. S obzirom na to da je riječ o zaštićenom kulturnom dobru, uvjet je Grada da konačna prodajna cijena ne smije biti manja od one koja je nuđena u prvokupu. Prema tome, iako točna tržišna cijena zasad nije poznata, zna se da novi vlasnik vilu neće platiti ispod 2,75 milijuna eura koliko je nuđenu Gradu Zagrebu.

image
Kuća poduzetnika Luke Rajića na Tuškancu
Ranko Suvar/Cropix

Kako nam kažu stručnjaci za nekretnine, to je danas i objektivna cijena za takvu atraktivnu vilu na top lokaciji. Štoviše, takve se kuće rijetko nađu u ponudi, govori Sergio Serdarušić, vlasnik agencije Eurovilla, kojeg smo kontaktirali jer je ta agencija specijalizirana za ekskluzivne nekretnine u Zagrebu.

- Tuškanac je općenito najskuplja ulica i najbolja za obiteljsko stanovanje u Zagrebu, s time da su prikrajci te ulice kao što su ulice Jabukovac, Krležin Gvozd, Paunovac i I. G. Kovačića još atraktivnije mikrolokacije jer su prometno mirnije. A unutar te podjele su posebnost ulice Krležin Gvozd i Kovačićeva jer su u centru grada i za tren se recimo dođe iz Kovačićeve pješice na Britanac, to su i slijepe ulice u kojima gotovo nema prometa. U Kovačićevoj su kuće na velikim parcelama, odmaknute od ulice... - objasnio je Serdarušić, dodajući da se u toj ulici kuće prodaju za minimalno 1,5 milijuna eura, a rijetko su na tržištu.
najkvalitetnija arhitektura

Cijenu od gotovo tri milijuna eura opravdava i podatak u knjizi “Arhitekt Kuno Weidmann” Đurđice Cvitanović, u kojoj stoji da je upravo ovaj ljetnikovac najkvalitetnija arhitektura 19. stoljeća u ovoj ulici. Naime, u to vrijeme na području Tuškanca nastaje prva zagrebačka planirana četvrt vila, tzv. cottage­ četvrt, Josipovac (Ulica Ivana Gorana Kovačića). Detaljnim propisnikom bio je određen tip gradnje vila na tom prostoru, nekadašnjem Josipovcu, gotovo i arhitekture.

Trebala je to biti kolonija ljetnikovaca u prostranim vrtovima, zamišljena kao refugij gdje bi se provodili ljetni mjeseci kad grad spopadnu omare i zapare. Tada je na tom području podignuto nekoliko prekrasnih ljetnikovaca. Primjerice, vila Ehrlich-Marić u kojoj je danas Muzej arhitekte, nekada je bila restoran s izletištem. Uglavnom, većinu parcela tada su pokupovali visoki vladini činovnici, liječnici, odvjetnici, industrijalci, bankari i trgovci, a kuće su im projektirali najugledniji zagrebački graditelji toga doba. I danas na ovom području stanuju bogati poduzetnici, stomatolozi, odvjetnici, a ovdje je i nekoliko rezidencija veleposlanstava.

Tako je, primjerice, baš preko puta Rajićeve vile smješteno švicarsko veleposlanstvo. Zgodna je to podudarnost kojom se objašnjavalo zašto je Rajić možda uopće kupio ljetnikovac na Tuškancu iako je već posjedovao, ponešto veću i skuplju, ali arhitektonski vrlo sličnu, vilu Okrugljak. Prikladna lokacija za njega, govorilo se, koji je, živeći u Ženevi već cijelo desetljeće, navikao da mu je prvi susjed Švicarac. Razlog kupnje objašnjavao se i svojevrsnim sentimentom. Vila je, naime, nekoć originalno pripadala Slavku Zimmermannu, jednom od prvih vlasnika ljekarni u Zagrebu. Osnovao je 1880. godine ljekarnu Sv. Duh u Ilici 12, a 1926. otvara Narodnu apoteku u Draškovićevoj.

Također, bio je i dioničar hrvatske farmaceutske industrije i veledrogerije ISIS koja je preteča tvornice Pliva. Možda se Rajić poistovjetio jer je, kada je kupio vilu, bio na počecima svoje farmaceutske karijere investicijom od 300 milijuna kuna u tvornicu za proizvodnju lijekova PharmaS u Popovači. No, isto tako se može reći i da je Rajić svojevrsni ljubitelj starih građevina jer je, osim dviju ladanjskih kuća u Zagrebu, kupio i staru tvornicu čokolade Favarger u Švicarskoj, direktno od obitelji Favarger u čijem je vlasništvu bila gotovo 200 godina.

Organizira tamo, kako doznajemo, i turističke posjete. Također, u Ženevi je i vlasnik spomenika kulture, nekadašnjeg biskupskog sjedišta, koji je također obnovio, a platio ga je navodno 17 milijuna švicarskih franaka. Zanimljivo je da je Rajić za razliku od mnogih drugih bogataša svoje vile u Hrvatskoj obnavljao vrlo kvalitetno, držeći se strogih konzervatorskih propozicija, kojima za razliku od nekih nije manipulirao pri uređenju, a tako je planirao obnoviti i kuću na Tuškancu.

image
Ban Centar
Tomislav Krišto/Cropix

Prekid veza

Kao što se 2013. godine spekuliralo zašto je Rajić kupio ljetnikovac na toj elitnoj zagrebačkoj lokaciji, tako se i danas spekulira o razlozima njegove prodaje. Zasad nisu poznati. Prema informacijama iz njegovih krugova, argument da rasprodaje sve što posjeduje u Hrvatskoj ne bi li prerezao sve konce s Hrvatskom i neopterećeno se umirovio u Švicarskoj ne drži vodu. Kao ni argument da se namjerio obogatiti na prodaji tuškanskog ljetnikovaca jer se iznos od 20 milijuna kuna, što će ostvariti prodajom, u okvirima njegova poslovnog carstva čini minornim.

Prije sedam godina, kada ga je švicarski financijski magazin Bilan uvrstio na listu 300 najbogatijih ljudi u Švicarskoj, njegov se imetak procjenjivao na 400 do 500 milijuna švicarskih franaka, što je između 332 i 415 milijuna eura. Danas je to vjerojatno i nešto više. Osim toga, prema riječima Rajiću bliskih ljudi, njegova grupacija koja posluje u Hrvatskoj, LURA Grupa, u ovoj bi godini trebala ostvariti oko 50 milijuna eura prihoda. Ipak, iz nekog razloga prodaje zagrebačke nekretnine, onu na Tuškancu, a stan u centru u kojem je stanovao već je prodao.

Poznata je priča da je Rajić većinu svog bogatstva okrenuo kada je 2007. prodao Dukat francuskom Lactalisu za 280 milijuna eura, uz bučno negodovanje onda moćnog Ivice Todorića. Spekuliralo se da je poslovno carstvo unovčio potaknut privatnim razlozima, prvenstveno razvodom od supruge Borne Rajić s kojom ima tri sina. Supružnici su se razdvojili u Ženevi, gdje su preselili nekoliko godina prije prodaje Dukata. Usprkos odlasku, Rajić se te 2007. godine zavjetovao da će svoj kapital ulagati u Hrvatskoj. I toga se uglavnom pridržavao.

Prema javno dostupnim financijskim podacima, Rajić je trenutno u Hrvatskoj vlasnik ukupno sedam tvrtki. Većina se, kao RALU Logistika, LURA Ulaganja, LURA Nekretnine i PharmaS, nalaze pod obručem spomenute LURA Grupe. No nisu sve njegove tvrtke jednako uspješne. Tvrtka Projekt Bakačeva, primjerice, koja bi se trebala baviti poslovanjem nekretninama, a vjerojatno se odnosi na stan u Bakačevoj koji je u vlasništvu Rajića, ostvarila je lani nezamjetnih 17.000 kuna prihoda. Također, Lura Nekretnine, još jedna tvrtka za nekretninski posao, lani je ostvarila 800.000 kuna prihoda, ali je godinu završila s 120.000 kuna u minusu. Iako su obje u vlasništvu Rajića, na čelu im je Mario Rogić.

Ozbiljnija tvrtka

No, puno veća i ozbiljnija tvrtka, ipak, RALU Logistika, koja pruža logističke usluge s hladnjačama, uz prihode od 170 milijuna kuna, sve vrijeme posluje s gubitkom između 10 i 15 milijuna kuna, prema dostupnim financijskim podacima. Nije pomogla ni investicija od 150 milijuna kuna u otvorenje najmodernijeg logističkog centra i skladišta površine 11.500 četvornih metara za skladištenje smrznutih i hladnih proizvoda u 2014. godini.

Od 2018., nakon nekoliko smjena u upravi, na čelo te kompanije dolazi Mato Zadro, stari Rajićev poznanik koji je karijeru započeo u Dukatu, a kasnije nastavio kao top menadžer i u Lactalisu. Budući da financijska izvješća za 2019. većinom još nisu stigla, nemamo uvid u to kako je kompanija poslovala lani. Inače, Zadro je trenutno i Rajićev zamjenik u nadzornom odboru PharmaS-a, te živi u Zagrebu.


Farmaceutska kompanija PharmaS, može se reći, kruna je Rajićeva poslovanja u Hrvatskoj. Osnovao ju je 2009. godine i u startu uložio oko 300 milijuna kuna. Iako je vukla gubitke u prvim godinama, 2018. je poslovala sa 160 milijuna kuna prihoda i 16 milijuna kuna dobiti. Lani je, također, preuzela i tvrtku Fidifarm Atlantic Grupe. Iako je iznos akvizicije nepoznat, doznajemo da je jedan dio podmiren iz Rajićevih privatnih sredstava, a drugi iz poslovanja.

S obzirom na to da je tvrtka Fidifarm, vlasnik brenda Dietpharm, ostvarivala više od 100 milijuna kuna prihoda, možemo pretpostaviti da akvizicija nije bila jeftina. Godinu prije, kupili su i hrvatsku podružnicu indijske tvrtke za proizvodnju lijekova na recept Ciple. PharmaS, u kojoj je Rajić predsjednik Nadzornog odbora, trenutno zapošljava oko 200 radnika, u dva pogona, jedan je u Popovači u Sisačko-moslavačkoj županiji, a drugi u Zrenjaninu u Srbiji.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
06. rujan 2024 03:31