Magazin objašnjava: Istok, zapad i covid - tko je bio uspješniji u nošenju s koronakrizom?

Hrvatska je pobijedila covid-19, ova Vlada je pobijedila covid-19, mi smo savladali epidemiju. Kakvo bi bilo ozračje u Hrvatskoj da smo imali 3000 mrtvih? A moglo se dogoditi. Uspjeli smo limitirati broj zaraženih i broj umrlih, a meni je žao za svaki život", izjavio je premijer Andrej Plenković 26. svibnja prilikom posjeta Splitsko-dalmatinskoj županiji. Istini za volju, Hrvatska je tada bilježila jedan ili nijedan slučaj zaraze koronavirusom i iz prvog pandemijskog vala izašla je kao jedna od najuspješnijih europskih zemalja.

Sličnu pobjedu proljetos je proglasio i češki premijer Andrej Babiš koji je svoju zemlju nazvao "Best in Covid". No, i ostale istočnoeuropske zemlje tijekom proljetnog vala zabilježile su mnogo manji broj zaraženih i umrlih nego zapadnoeuropske države. Mnogi su to dijelom pripisali i kulturološkim razlikama tvrdeći da je jedna od ostavština komunizma u istočnoj Europi mentalitet straha i poslušnosti zbog čega su ljudi striktno poštivali nametnute im stroge mjere.

Ali, tijekom jeseni sve se promijenilo pa su se neke od najuspješnijih zemalja proljetnog pandemijskog vala, primjerice, Hrvatska, Češka i Slovenija, suočile s rekordnim brojevima zaraženih i umrlih. Znanstvenici Tamara Popic i Alexandru D. Moise iz Europskog sveučilišnog instituta (EUI) na portalu Conversation objavili su zanimljivu analizu o tome zašto se Istočna Europa proteklih mjesecu daleko teže bori s koronavirusom nego Zapad.

Koristeći informacije baze Oxford COVID-19 Government Response Tracker (OxCGRT), koja raspolaže podacima o epidemiološkim mjerama iz 180 zemalja, Popic i Moise zaključili su da su i Istočna i Zapadna Europa proljetos uvele podjednako striktne epidemiološke mjere. Međutim, istočnoeuropske zemlje uvele su mjere kad su imale mali broj slučajeva zaraze dok se zapadoneuropske "čekale" da se situacija pogorša pa su onda nametnule lockdown.

Na jesen se situacija obrnula. Kada je u rujnu počeo jesenski pandemijski val, broj zaraženih rastao je diljem Starog kontinenta. No, za razliku od Zapadne Europe, cijela istočnoeuropska regija oklijevala je s uvođenjem strožih epidemioloških mjera te je već početkom listopada stopama smrtnosti nadmašila Zapad. "To pokazuje da je između dva vala Istok opustio mjere mnogo više od Zapada, a onda je bio manje spreman da ih ponovno nametne. Istočna Europa prokockala je proljetne dobitke, a zatim je ponovila pogreške koje je Zapad počinio u proljeće čekajući dok slučajevi zaraze i smrti ne izmaknu kontroli da bi onda uvela kontrolu", pišu znanstvenici.

Pokušali su objasniti istočnoeuropsku nesklonost ponovnom uvođenju epidemioloških mjera. "Jedno od objašnjenja moglo bi biti da su te zemlje žrtve vlastitog uspjeha. Istočna Europa zadržala je u proljeće virus tako uspješno pa nije doživjela stravične scene u bolnicama kakve su, primjerice, viđene u sjevernoj Italiji. To je moglo proizvesti skepticizam u pogledu ozbiljnosti pandemije. Umor od pandemije prisutan je na cijelom kontinentu, a možda je posebno prisutan na istoku, gdje su neki ljudi možda osjećali da su nepotrebno bili u lockdownu", ističu Popic i Moise. Na primjeru Češke i Rumunjske osvrću se i na politički kontekst oklijevanja s uvođenjem strogih epidemioloških mjera.

"Češka je održala regionalne izbore u listopadu, Rumunjska je glasala na lokalnim u rujnu, a uskoro će glasati na nacionalnim izborima u prosincu. Izborna politika mogla bi objasniti nespremnost dviju zemalja da uđu u još jednu blokadu - s time da političari to vide kao nepopularnu mjeru koja bi također odgodila izbore", ističu znanstvenici. Iako se nisu posebno bavili Hrvatskom, sličnosti naše zemlje i Češke u borbi s pandemijom više su nego očite.