Majka: ‘Kćer su mi istjerali iz crkve i odbili je pričestiti. Gušila se od plača...‘

Desetogodišnjoj se Lani u subotu srušio svijet. Mirno je u ženskom redu čekala pred ispovjedaonicom Kapucinske crkve u Varaždinu, kad joj je prišao župnik, izvukao je iz reda i poslao iz crkve.

U ruku joj je tutnuo 50 kuna. Stotinjak djece nijemo je zurilo u Lanu. Ona je čula njihovo došaptavanje. Ili joj se to, onako posramljenoj, učinilo? Najradije bi u zemlju propala. I nikad više ne ušla u crkvu. A, sutradan se, u nedjelju, nadala pričestiti.

U ponedjeljak od srama nije željela u školu.

Što je bio Lanin grijeh da je zbog njega istjerana iz crkve? Curica, prema tvrdnji njezine vjeroučiteljice Ozane Lauš, nije dolazila na vjeronauk i nije spremna primiti sakrament. Lanina majka, pak, kaže da je njezina kći redovito pohađala vjeronauk, kako u školi tako i u župnom uredu.

Rasplakala se

Lana nije pravo ime desetogodišnjakinje, čiji su podaci poznati redakciji Jutarnjeg. Majka je za anonimnost zamolila zbog zaštite sramežljive curice od daljnjeg upiranja prstom u nju, a i sama radi u PU varaždinskoj pa ne želi publicitet.

Ispričala nam je:

- Živimo u Međimurju, ali Lana ide u školu u Varaždin. Iz Varaždina smo se odselili prije dvije godine, ali nismo je željeli izložiti stresu mijenjanja škole i razdvajanja od prijatelja. Na vjeronauk je išla u školu i u župni ured u Kapucinskoj crkvi.

Izostala je, kao i svi, u vrijeme pandemije, možda ponekad i zbog školskih obaveza, ali sve u svemu je na vjeronauk dolazila. No, cijelo vrijeme djeca imaju i vjeronauk u školi koji ih, pretpostavljam kao laik, jednako uči i priprema za vjeru.

Kad smo u petak starija kći i ja došle pred crkvu po nju, sjela je u auto i počela ridati. Gušila se od plača i rekla: “Ja ne budem išla na pričest”. Rekla joj je to, kaže, vjeroučiteljica Ozana. Vratile smo se i pitala sam u čemu je problem. Gospođa Ozana je rekla da nije dolazila, da nije bila “ni jučer, u četvrtak”.

Bez pitanja

Inzistirala sam na razgovoru sa župnikom. Pitala sam da li je bilo što vrijedno stresa koji dijete proživljava? Je li to kršćanstvo? Očekuju li da ona danas-sutra bude vjernik kad ju je crkva tako istjerala? Odgovorio je: “Radite ražanj, a zec je još u šumi”. Rodbina je redom odlazila u crkvu i pokušala razgovarati, uzalud. Rekli su da “ne zna čemu pristupa i nije spremna”. Dijete od deset godina? Koji je desetogodišnjak, neovisno o vjeronauku, svjestan vjere? Bivši suprug potom je predložio da ipak u subotu ode na prvu ispovijed. Nije željela, počela je gristi nokte, no ipak je ušla. Da bi bila istjerana - kaže majka.

Budući da joj nije bilo jasno zašto vjeroučiteljica tvrdi da Lana nije dolazila na vjeronauk kad jest, pitala je kćer jesu li ih prozivali. - Rekla mi je da jesu, ali nju nisu ni jednom. Uz to što je sramežljiva pa nije ništa pitala, nije se, rekla je, ni usudila jer im je rečeno “da ne smiju dići ruku ni ispitivati”. Ako je i došlo do zabune, kako će je dijete otkloniti ako ne smije zucnuti - pita se majka.

“Žalite se biskupiji”

Vjeroučiteljica Ozana Lauš tvrdi da Lana na vjeronauk nije dolazila:

- Ja djevojčicu nemam upisanu, majka laže. Curica je dolazila samo zadnji tjedan, pred pričest. Da je majka bilo kad došla k meni, dogovorili bismo način na koji će curica pristupiti pričesti - tvrdi.

Čija je odluka bila izvući djevojčicu iz reda za ispovijed i desetogodišnjakinji priuštiti veliki stres izbacivanja iz crkve?

- Ne znam, u crkvi nisam bila - rekla je za Jutarnji vjeroučiteljica. Majka tvrdi suprotno, da je Ozana Lauš u crkvi bila, a potvrdila nam je to i sama Lana.

Nakon ispovijedi razočarane majke, župnik župe Sv. Vida, fra Mirko Kemiveš, rekao je za Jutarnji list da Lana nije dolazila na vjeronauk, a da je crkva reagirala “nakon što su nam djeca rekla da nisu oni budale koji su svaki tjedan od rujna lani redovito pohađali župni vjeronauk i nisu mogli tolerirati ovakve pametnjakoviće, koji misle da se silom može postići ono što su si oni zaželjeli”.

Kaže da je majku uputio da se ode žaliti na biskupiju, “ali sam je upozorio da će svaku njezinu tvrdnju iz biskupije provjeravati u našoj župi”.

Za kraj nam je župnik Kemiveš napisao: “Sada ste čuli i ‘drugu stranu’, a vi napišite štogod želite - ni prvi ni zadnji put da se o Crkvi pišu koještarije!”