Kada je uoči upisa u srednju školu za svojeg 16-godišnjeg sina s tjelesnim i intelektualnim teškoćama posložila u debeli registrator friške nalaze s mišljenjima neuropedijatra, psihologa, oftalmologa, genetičara, otorinolaringologa, endokrinologa, edukacijskog rehabilitatora, pulmologa i logopeda te nalaze školske medicine i novog vještačenja, Željka Blaževac nije sumnjala da će Martinu biti odobren nastavak prava na pomoćnika u nastavi.
Dječak s, među ostalim, smetnjama iz spektra autizma, sve je razrede osnovne škole pohađao uz prilagodbu nastavnih sadržaja i podršku asistentice te su prikupljena stručna mišljenja prema kojima tako treba biti i dalje. Zahtjev za odobrenje pomoćnika podnijela je njegova nova škola, strukovna srednja u Vinkovcima.
Ima teškoće, ali...
"Osigurati nastavak odgoja i obrazovanja po dosadašnjem modelu, uz podršku pomoćnika u nastavi te druge rehabilitacijske sadržaje", pisalo je u nalazu specijalista kliničke psihologije.
"Za nastavak srednjoškolskog obrazovanja preporučujem daljnje osiguravanje potpore pomoćnika u nastavi", napisao je logoped.
"Učenik zahtijeva nadzor i pažnju, potreban mu je asistent u nastavi", preporuka je učitelja matematike u osmom razredu.
Martinu je Zavod za vještačenje utvrdio više vrsta oštećenja (tjelesno, intelektualno i poremećaj iz autističnog spektra četvrtog, najvišeg stupnja); oštećenje funkcionalnih sposobnosti četvrtog stupnja te trajnu promjenu u zdravstvenom stanju i "trajnu prijeku potrebu pomoći i njege u punom opsegu", na temelju kojih je i korisnik prava na inkluzivni dodatak, a majci je odobren status roditelja njegovatelja. No, Upravni odjel za obrazovanje Vukovarsko-srijemske županije od ove školske godine, u kojoj je Martin upisao prvi razred srednje, nije mu odobrilo pravo na pomoćnika u nastavi. Njihovo obrazloženje glasi: "Kod učenika postoje teškoće, ali ne veće teškoće koje ga sprečavaju u samostalnom funkcioniranju".
Isti je odjel Martinu prethodno odobrio nastavak školovanja prilagodbom sadržaja i primjene individualiziranih postupaka iz svih nastavnih predmeta u srednjoj školi.
Sve dijagnoze
Škola je, zajedno s majkom, uputila žalbu, a ovog je tjedna stiglo konačno, drugostupanjsko rješenje povjerenstva Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih (čitav postupak trajao je više od tri mjeseca). U rješenju MZOM-a je odgovor identičan onome iz Vukovara: kod učenika postoje teškoće, ali ne veće teškoće u samostalnom funkcioniranju.
- Da, Martin je pokretan, no ima niz drugih utvrđenih teškoća. Provedite s mojim sinom samo dva sata. Onda mi recite koliko je samostalan - predlaže majka, aludirajući na to da oni koji donose rješenja niti ne vide djecu.
Peteročlana obitelj Blaževac (Martin ima dvije sestre) živi u općini Gradište pokraj Županje. Majka svako jutro vozi sina s teškoćama do 20 kilometara udaljene srednje škole, a kako se vraća po njega, dnevno napravi 80 kilometara.
- Dan nam počinje standardnim rutinama koje Martin mora obavljati pod nadzorom jer jutarnju higijenu, odijevanje i doručak ne može obaviti samostalno. Potrebna mu je pomoć, što zbog autizma, što zbog pareze desne ruke - navodi majka.
Njezina je priča sljedeća: zbog porođajne ozljede živaca vratne kralježnice Martin ima višestruka tjelesna oštećenja, parezu brahijalnog pleksusa desne ruke koja mu je afunkcionalna, potom diparezu desne strane tijela, Hornerov sindrom (oštećenje živaca lica), skoliozu, žarišno promijenjen EEG mozga (zasad bez epi-napada). Martin je dijete koje nedovoljno poznaje hrvatski jezik, a zbog senzornih smetnji vrlo je osjetljiv na sve vrste podražaja - buku, vremenske uvjete, svjetlost, mirise, okuse. Sve su to podražaji koji kod njega izazivaju različite reakcije.
U početku su planirali da Martin putuje autobusom uz pratnju vršnjaka, pri čemu bi ga pred školskom stanicom dočekao pomoćnik u nastavi i odveo do škole. Njemu treba pratnja jer je, između ostaloga, nepredvidiv iako je napredovao prošavši mnogobrojne terapije i rehabilitacije.
Pomoć u školi
No, Martin nije u stanju samostalno prijeći cestu, ući u pravi autobus, kupiti užinu u dućanu. Ne može zakopčati jaknu, zavezati vezice na tenisicama. Boji se kretati po mraku. U srednjoj školi u koju je upisan puni su razumijevanja, no stvari su, realno, neodržive bez pomoćnika, kaže majka. Pritom jedno dijete u razredu ima asistenticu koja, iako je plaćena za jedno dijete, pomaže i Martinu. Obitelj Blaževac joj je neizmjerno zahvalna.
Blaževci pritom ne razumiju razlog odbijenice i sada imaju dvije mogućnosti: ispisati dječaka iz škole i time ga ostaviti bez obrazovne kvalifikacije ili podići tužbu protiv odgovornih.
Upravo ovo drugo sugeriralo im je Ministarstvo nakon našeg upita.
"Predmetno rješenje sadrži uputu o pravnom lijeku te roditelj ima mogućnost pokrenuti upravni spor tužbom kod nadležnoga upravnog suda u roku od 30 dana od dana dostave rješenja", naveli su u odgovoru.
- Neću odustati nakon 16 godina mučenja sa sustavom, zakonima, pravilnicima, odjelima i odlukama - komentira majka.
Zahtjev za obrazloženjem odbijenice uputili smo Upravnom odjelu za obrazovanje Vukovarsko-srijemske županije. Kao i u slučaju Ministarstva, i u ovom odgovoru stoji ista rečenica: Kod učenika M. B. postoje teškoće, ali ne veće teškoće.
Slijedi tužba
Pomoćnica pročelnice Upravnog odjela Mara Bekavac u odgovoru navodi da "u slučaju potrebe za dodatnim informacijama stoje na raspolaganju roditeljima svaki radni dan od 7 do 15 sati".
Željka Blaževac je uvjerena da prema članku 17. stavak 2 Zakona o osobnoj asistenciji Martin ima pravo na pomoćnika. Planira podnijeti tužbu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....