MASKENBAL U OPATIJI 'Provela sam ludu noć sa Posejdonom. Kad su maske pale, shvatila sam da je zaveo i moju prijateljicu'

Što se mene tiče, maškare su završile i prije nego što su počele. Svake godine jedva čekam da prođe to vrijeme ludila, maskiranja, plesova pod maskama. Sve me to podsjeća na ono što želim izbrisati iz svoje glave. Zato što me prošle godine stajalo previše živaca i suza, a sve zbog jedne jedine noći ljubavi.

Ali, naučila sam nešto: kad muškarac napusti hotelsku sobu, ništa ne nosi sa sobom, nikakav osjećaj, ni sjećanje. A kad žena ode iz te sobe, ona sa sobom nosi sve, sve što se dogodilo i sebe u tome svemu, pa čak i ono što se moglo dogoditi, a nije. Je li bila dovoljno lijepa, dovoljno ili previše raspoložena, je li on vidio što je na njoj loše, a što dobro?

I nakon toga još danima razmišlja što bi se moglo zbiti kao posljedica ljubavne noći. Naime, samo ona misli da je to bila ljubav. On se više ne javi, ona je sve lošije, dok je nešto ne prene da nastavi živjeti.

Moje samopouzdanje, po kojem smo mi na arhitekturi poznati, istopilo se na nulu u samo tri opatijska dana.

Trebala mi je cijela godina da se vratim u normalu. Kad mi se lani dogodilo to poznanstvo i ta noć, pa sljedeća dva dana provedena u sanjarenju, naglo sam poželjela vratiti se kući, u sigurnost. Odlučila sam sama vući kovčeg, kotači su ružili, čekala sam autobus, a on nije htio stati, zatim je počela kiša... Dok me prala hladna kiša, tekle su mi suze.

To je otprilike moja kratka opatijska priča, vezana uz ples pod maskama. Tko mi je kriv, kako sam uopće mogla pomisliti da će nešto takvo kao slučajni susret u hotelu potrajati.

Ali ipak sam ga pronašla, i to u Zagrebu, na studiju, s mojom najboljom prijateljicom...

VIŠE PROČITAJTE U MOJOJ TAJNI OD VELJAČE

Na kioscima je novi broj Moje tajne