Medicinske sestre su kao tovari: taman ga je Dalmatinac naučio da ne jede, a tovar mu krepao

Zagrebačka XIII gimnazija morala je prijeći na online rad jer im fali čistačica. Ne zbog profesora fizike i matematike, koje je teško naći, nego zbog čistačica.

Zbilja, ne možete naći čistačice koje bi radile u školi i za to primale plaću?

U koroni se ispostavilo da najvažnije poslove obavljaju žene. Poslove od kojih vam neposredno ovisi kvaliteta života ili doslovno život. Medicinske sestre, učiteljice, tete u vrtićima, blagajnice, čistačice: sve su to žene, slabo plaćene. I to vam se podrazumijevalo: pa nije to baš neki težak posao, mislite, biti učiteljica ili blagajnica.

Baš vas briga koliko je plaćena čistačica u vrtiću, neš ti posla - dok zbog njenog odlaska u samoizolaciju niste prisiljeni smisliti gdje ćete s djetetom ta dva tjedna. Baš vas briga što učiteljice prosvjeduju zbog niskih plaća, ionako ništa ne rade, a pola godine su na godišnjem, zar ne? Mislite da im je posao lagan, sve dok ne morate vi sa svojim đakom preuzeti odgovornost za učenje od kuće.

Korona je razotkrila nakaradno uređenje današnjeg društva. Najvažnije poslove rade žene, ali im to ne cijenimo. Koga briga koliko je plaćena medicinska sestra na intenzivnoj njezi, dok vam o njoj ne ovisi život. Rado ćete iskoristiti neku od poreznih mogućnosti da se prijavite na manju osnovicu, cijeli život izdvajate za zdravstvo i uvjereni ste da ste platili previše za ono što dobijete.

Koliko točno košta vaš život? Sigurni ste da ste platili dovoljno? Pandemija je razotkrila da nam je društvo postavljeno na pogrešnim vrijednostima: ne, život ni meni ni vama ne ovisi o super plaćenom direktoru T-coma niti o nekom razvikanom arhitektu ili PR stručnjaku. Onima na aparatima život doslovno ovisi o tome hoće li se u pravo vrijeme pored njih naći jedna premorena medicinska sestra, koja se jedva pokrpa s plaćom koja će s prekovremenima možda dosegnuti hrvatski prosjek.

Korona udara na pluća zaraženih i bistri mozak zdravih. Razotkrila je u kojoj mjeri društva počivaju na podcijenjenom radu zaposlenih u školstvu, zdravstvu i institucijama za brigu o djeci i nemoćnima. Covid-19 natjerao je vlasti da definiraju koja su to ključna zanimanja koja moraju raditi i u totalnom lockdownu. Ne, život nam ne ovisi o smjelosti i domišljatosti brokera i poduzetničkih genija.

Suprotno onome čemu nas poučavaju ideolozi uspješnosti, naši najvredniji i nezamjenjivi radnici su oni u zdravstvu, školstvu, u javnom prijevozu i samoposlugama. Te poslove većinom obavljaju žene. Da se baš one moraju patiti s niskim plaćama, to nije neizbježno, nego stvar političke odluke, tumači ekonomistica Mariana Mazzucato s londonskog University Collegea za New York Times.

Nije se slučajno dogodilo da su medicinske sestre, nastavnice i odgajateljice ispodprosječno plaćene, nije se slučajno dogodilo da ih posvuda nedostaje, u Engleskoj i u Njemačkoj. Logika štednje proteklih desetljeća poharala je javni sektor bogatih i manje bogatih zemalja. Produktivnost se ludilo povećala: kako koja čistačica ili medicinska sestra ode u penziju, preostale su prisiljene preuzeti njen posao. Dok sve ne pukne.

Taman kad tovara naučiš da ništa ne jede, on ti krepa, govorila je baba Štefa. Može biti smiješno kad pričamo o tovaru i muci njegova škrtog vlasnika, nije smiješno ako je riječ o vašoj majci ili prijatelju koji se bori za život na respiratoru. Diskriminacija žena štetna je za društvo, štetna je za većinu. Sistematsko omalovažavanje ženskog rada ima visoku cijenu, plaćat ćemo je idućih mjeseci desecima ljudskih života.