‘Mi smo platili odvjetniku 6000 dolara. Sve je išlo preko računa. Tko bi kupovao dijete preko računa?‘

Zoran Subošić, jedan od hrvatskih posvojitelja djeteta iz DR Konga, koji je završio u zatvoru u Zambiji zbog optužbi za pokušaj trgovine djecom i njihovo iskorištavanje, gostujući na HRT-u u emisiji Nedjeljom u dva nakon oslobođenja i povratka u Hrvatsku, rekao je kako im je njihov odvjetnik sugerirao da je moguće da se radilo o pokušaju iznude.

- Naš odvjetnik Gideon je dobro rekao - da je to pokušaj iznude koji je krenuo u krivom smjeru - mi smo završili u tom groznom zatvoru, koje je baš nehumano mjesto. Kombinacija koncentracijskog logora i vojne kasarne - rekao je upitan o tome kako je cijeli slučaj krenuo.

Dodao je kako su im neki ljudi tumačili da su ljudi iz Imigracije smatrali da će uplašiti u zatvoru i da će tražiti novac od njih.

- Ne znam je li to istina. Mi smo čamili u zatvoru 30 dana bez optužnice, tek kad smo preko odvjetnika potegnuli žalbu, u tom trenutku Imigracija diže optužnicu – rekao je Subošić.

Kako je sve teklo

U intervjuu Aleksandru Stankoviću Subošić je govorio kako su se uopće odlučili posvojiti dijete iz Afrike, zašto su išli na sud u Zlataru, koliko je to sve koštalo i je li cijeli postupak bio čist.

Rekao je i kako su stupili u kontakt s biološkom majkom njihova posvojena djeteta, te da dijete može u svakom trenutku saznati tko su mu biološki roditelji jer je to zavedeno u sudskom spisu na sudu u Zlataru, iako u samim presudama, o čemu je Jutarnji pisao, to ne stoji.

Opisavši cijeli postupak koji su prošli u Hrvatskoj, nakon kojeg su postali podobni za posvojenje, a sve to trajalo je osam mjeseci, Subošić je rekao kako je shvatio da ih u Hrvatskoj pripremaju za posvojenje teško posvojivog djeteta, te da budući da ima 50 godina nema toliko vremena za čekanje.

- Onda je Azra (supruga op.a) negdje s nekim razgovarala i dobila informaciju da je moguće posvojiti dijete iz Afrike. Tada smo shvatili da postoje mnoga usvojena djeca i da naši prijatelji znaju neke posvojitelje djece iz Afrike. Azra je dobila kontakt od posvojitelja i tada smo u razgovoru s njima shvatili da je postupak legalan – tumačio je Subošić.

Pojašnjavao je i kako su došli do Emmanuela Kabonga, voditelja sirotišta iz kojeg su stigla sva posvojena djeca u Hrvatskoj. On je, rekao je Subošić, dolazio u Hrvatsku i dogovorili su s njime sastanak.

- Sjeli smo na kavu i sve ga ispitali. Djelovao je jako pouzdano, pričao je o tome kako djeca tamo žive i onda smo odlučili da idemo na posvojenje. Rekli smo da želimo curicu od tri godine, ako je moguće. Dobili smo sliku djeteta i kad smo ju vidjeli, odlučili smo da je to to. Dalje smo bili s njom u kontaktu preko video poziva, a Azra je često bila u kontaktu s dadiljom – rekao je Subošić.

‘Dijete mora znati tko su mu biološki roditelji‘

Postupak je tekao preko odvjetnika iz Kinsaše i sve je trajalo oko pola godine.

- Stupili smo u kontakt i s biološkom majkom, ali ona se razboljela kad je trebala doći u apartman u Ndoli. Emmanuel nam je rekao da je bolesna, ali da želi ostati u kontaktu s nama kad se vratimo u Hrvatsku. Sada su nakon svega što se dogodilo sve te veze pukle – rekao je, dodavši kako ćemo pokušati ponovno s njom uspostaviti kontakt.

- Dijete mora znati tko su mu biološki roditelji. Hrvatski sudovi potvrđuju presude iz Konga gdje pišu imena roditelja i taj spis je na sudu u Zlataru – odgovorio je na pitanje oko istraživačkog serijala koji je objavio Jutarnji list.

Rekao je i da su išli na sud u Zlataru jer su čuli da postupak tamo ide brže nego na nekim drugim sudovima

- Ja sam samo osoba koja je željela posvojiti dijete i u toj funkciji mogu samo odgovarati – rekao je, ne želeći ulaziti u sam postupak koji se odvijao.

Govorio je i zabrani posvajanja, poručivši kako jest to na snazi ali da postoje izuzeci i da su morali poslati opsežnu dokumentaciju u Kongo.

- Mi smo plaćali odvjetniku iznos od oko 6000 dolara, možda malo i više. Sve je išlo preko bankovnog računa, nije bilo omotnica. Tko bi kupovao dijete preko računa? Plaćali smo i donacije u sirotište. U Kongu nisam bio, samo sam vidio slike i to je sirotište izgledalo pristojno – rekao je.

Otkrio je i da je imao razmišljanja o tome hoće li sve proći u redu, da su zato i išli preko Zambije jer im je rečeno da u Kongu nije sigurno, ali da nije razmišljao o tome da se možda tim novcem financira davanje mita nekome jer su dobili i sve hrvatske dokumente.

- U tom trenutku je to bila zakonska procedura koju su svi prošli prije nas – rekao je.

Govorio je o uvjetima koji su vladali u zatvoru, o čemu je u prilogu prije njegova gostovanja govorila i njegova supruga, ali i o Ivanu Pernaru koji je svjedočio protiv njih. Rekao je da se nisu stigli njime baviti, ali da je sud njegovo svjedočenje proglasio irelevantnim.

Rekao je da su im pomagali iz hrvatske diplomacije, ali da su sve troškove sami snosili, a odgovarao je i na pitanje je li član stranke Možemo!

- Sačuvaj bože. Nemam ništa protiv Možemo!, nisam simpatizer nijedne lijeve opcije, vidio sam da me svrstavaju, ali ja sam izvan toga. Nisam li lijevo ni desno, prezirem sve to - rekao je, dodavši da kao bend nisu bili za to da se Mile Kekin angažira u toj stranci.

- Nisam očekivao da će se Mile baš kandidirati, mi smo mu rekli nije za to. Ali svaki čovjek ima pravo na to. Mi smo prijatelji 30 godina. Ali kao bend nismo bili za to da se tako eksponira - rekao je.