MILANOVIĆ 'Oluja je bila opravdana. Hrvatska danas slavi slobodu i mir, ne slavi rat, ne slavi ničiju patnju niti progonstvo'

Nakon svečanog vojnog mimohoda na zagrebačkim cestama, visoki uzvanici, predvođeni hrvatskim premijerom Zoranom Milanovićem, predsjednicom Republike i vrhovnom zapovjednicom Oružanih snaga Kolindom Grabar Kitarović te predsjednikom Hrvatskog sabora Josipom Lekom zaputili su se iz VIP lože u Vukovarskoj na svečano primanje na Gornjem gradu.

Prvi se okupljenim obratio premijer Milanović, čiji govor prenosimo u cijelosti, u obliku u kojem ga je redakcijama dostavio Vladin Ured za odnose s javnošću.

Prije dvadeset godina, u vojnoredarstvenoj operaciji Oluja oslobođen je najveći dio Hrvatske i stvoreni su svi uvjeti da naša zemlja, nakon godina okupacije i rata, počne živjeti i razvijati se kao samostalna, cjelovita i demokratska europska država.

Sloboda je najveće blago i nikome ne trebamo dokazivati koliko je Oluja - nakon mučne četiri godine ubijanja i progona na okupiranim područjima - bila opravdana, koliko je bila potrebna, koliko je novih žrtava spriječila i koliko je bila neizbježna. Hrvatska je imala svako pravo poduzeti sve da ostane živa i cjelovita, imala je pravo ne biti protjerana iz svojih domova, imala je sva prava ne biti više živi štit onima koji su rušili gradove i spaljivali sela. Hrvatska danas ne slavi rat, ne slavi ničiju patnju niti progonstvo, neka to bude jasno onima kojima još nije. Hrvatska je poduzela sve da rata ne bude, nudila je mirna rješenja. I bila odbijena.

Hrvatska danas slavi slobodu i mir, čista srca slavi pobjedu, prekretnicu koja je dokrajčila ružan, nametnut i osobito podao rat. Olujom je Hrvatska ponovno uspostavila svoj prerezani krvotok, a vjera u svoje tek stasale vojnoredarstvene snage zamijenila je osjećaj nepravde i nemoći pred dotad nadmoćnom vojnom mašinerijom.

Hrvatska je porazila jednu zločinačku politiku, dokazala da se ne isplati posezati za tuđim, da se ništa oteto ne može zadržati, a da svoje vrijedi braniti. Bez Oluje, niti mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja ne bi bila moguća.

Istina je, sloboda je skupocjena i Hrvatska ju je skupo platila. Ovo je prigoda da još jednom od srca zahvalimo svima koji su se žrtvovali za slobodnu Hrvatsku, prije svega da zahvalimo hrvatskim braniteljima koji nam jesu i ostat će u srcu cijeloga života.

Slobodna i demokratska Hrvatska najljepši je mogući spomenik poginulim braniteljima, onoj hrabroj vojsci koja se dala bez ostatka, koja nije ispostavljala račune, koja nije tražila ni uzimala, ali je zato znala davati i sanjati hrvatsku slobodu. Zahvalni smo onima koji nisu oklijevali umrijeti za domovinu, zahvalni smo njihovim obiteljima. Nastavili smo brinuti o njima da dalje ne moraju same, nastavili smo brinuti o braniteljima i štititi ih u najvećoj mogućoj mjeri od tereta teške gospodarske krize iz koje, sad je već izvjesno, napokon izlazimo i idemo naprijed.

Pobjedu u Oluji ostvario je narod, naši građani koji su izabrali vlast i dali joj vođenje države. U to vrijeme, a bilo je to najteže vrijeme od stjecanja državne neovisnosti, Hrvatsku je vodio Franjo Tuđman i njemu moramo odati zahvalnost i priznanje što je zajedno s brojnim suradnicima državu pripremio i osposobio za očuvanje cjelovitosti i samostalnosti Hrvatske.

Ne treba dvojiti kako je očuvanje cjelovitosti i samostalnosti bio i ostao prioritet svake narodne hrvatske vlasti u proteklih dvadeset godina. Tako će i ostati. Hrabrost i žrtve iz Oluje nas trajno obvezuju na to. Platile su našu slobodu i mnoge nevine žrtve. Mi sada, razumni i velikodušni u pobjedi - jer oni koji nisu velikodušni nisu niti pravi pobjednici - žalimo za svakim izgubljenim životom, za svakom žrtvom, svakom ljudskom i obiteljskom tragedijom.

Hrvatska je u proteklih dvadeset godina učinila puno da sve hrvatske građane, pogođene ratom, vrati u njihove domove. I Hrvate i Srbe i Čehe i Mađare i Slovake, bez obzira jesu li morali napustiti domove spašavajući gole živote pred onima koji su rat donijeli u Hrvatsku ili su bili prevareni, zastrašeni i evakuirani od svojih vođa i njihovog ratnog huškanja. Većinu hrvatskih građana vratili smo kućama. U Ćelije, prvo spaljeno selo, u grad-heroj Vukovar, u Knin, u Kijevo, u Aljmaš, u Obrovac… U Hrvatsku su se vratili i mnogi od onih koji su nažalost otišli, Hrvatska je postala novi dom i onima, ponajprije Hrvatima, koji se do danas nisu mogli vratiti svojim kućama u Banja Luku, bosansku Posavinu ili Vojvodinu. I po tome je Hrvatska bolja, ljudi se vraćaju u Hrvatsku jer im je ovdje dobro, vrata su im otvorena i ostat će otvorena. Dvadeset godina poslije Oluje, nakon teških godina rata i saniranja ratnih posljedica, Hrvatska je postigla svoje glavne ciljeve.

Članica je europske zajednice država, članica je i NATO-a, čvrstog štita demokratskog svijeta. Zajedno sa svojim partnerima gradimo bolju budućnost, ali o hrvatskim interesima odlučujemo sami.

Hrvatska je danas slobodna, zrela, smirena i suradljiva država. Ne propisuje drugima zakone, niti važne datume, ne miješa se u tuđa slavlja niti u tuđa žalovanja.

Suverena je, demokratska zemlja, s modernom i efikasnom vojskom i policijom, stasalom upravo u Oluji, samosvjesno i ponosno okrenuta budućnosti i izazovima koje ona donosi.

Dvadesetu obljetnicu Oluje, što je posebno važno, naša domovina dočekuje oslobođena tereta tuđih optužbi jer je presuda međunarodnog suda hrvatske generale vratila kući slobodne i čistog obraza.

U ime Vlade Republike Hrvatske i osobno, hrvatskim braniteljima čestitam njihov dan – Dan hrvatskih branitelja, a svim hrvatskim građankama i građanima želim sretan Dan pobjede i domovinske zahvalnosti.