Milanović želi smanjiti utjecaj Račanova sina u vrhu SDP-a?

ZAGREB - U jednom dijelu SDP-a, već neko vrijeme, osjeća se neprijateljstvo prema Ivanu Račanu, starijem sinu bivšeg predsjednika stranke i hrvatskog premijera od 2000. do 2003. Isti stranački krugovi mlađem Račanu zamjeraju cijeli niz stvari: pretjerano eksponiranje u javnosti, djelovanje izvan institucija stranke, održavanje dobrih odnosa s nekim Bandićevim ljudima, pogotovo s Duškom Ljuštinom, te stvaranje dojma da je “siva eminencija” SDP-a.

Nezadovoljstvo Račanom učestalo je posljednjih dana i koincidiralo je s pobjedom Ive Josipovića na izborima. Nekako u isto vrijeme Račan je imao nekoliko javnih istupa o vlastitoj ulozi u izboru Josipovića kao uspješnog kandidata za šefa države. Izjave u kojima samoga sebe izdvaja kao osobu koja je prva prepoznala Josipovićev predsjednički potencijal dodatno su iziritirale dio stranke. Pogotovo onaj koji je u pripremi kandidature i samoj kampanji izabranog šefa države podnio najveći teret i zapravo se izložio najvećem riziku. Da je Josipović izgubio, prema nepisanom pravilu, i njihove bi pozicije bile bitno slabije u stranačkim pozicioniranjima. No, točno je da je Račan imao zasluga u tome što je Josipović bio jedan od dva SDP-ova kandidata za budućeg predsjednika.

Odbijen u kampanji

Mlađi Račan želio je da njegova PR agencija sudjeluje u Josipovićevoj kampanji. Vodstvo stranke je to odmah otklonilo. Dio tih pritužbi o Račanu poznate su i predsjedniku stranke Zoranu Milanoviću. On se, pak, o njima nije očitovao niti ih na bilo koji način želio komentirati. Pogotovo onaj dio koji Račan često spominje u javnosti: da je Milanović, zapravo, dio njegovog plana reforme SDP-a nakon smrti Ivice Račana. To je, donekle, istina. Račan je tada bio za Milanovića, ali prije svega deklarativno. Milanović je u kampanji za šefa stranke koristio druge ljude i uglavnom sam izgradio infrastrukturu izbora na čelo stranke. Partnerstvo koje je tada imao s Milanovićem odavno je nestalo.

Faraonski sindrom

Najradikalnije poruke o Račanu čuju se u jeku čišćenja od poraženih Bandićevih sljedbenika. Prema vrhu stranke idu glasovi o tome da bi se konačno “Ivana Račana trebalo riješiti”. Dijelom i zbog njegovih veza s Duškom Ljuštinom. U jednom razgovoru za medije mlađi Račan kazao je kako je Ljuština njegov prijatelj, najprije zbog odnosa što ga je imao s pokojnim Račanom.

“Ivan Račan bi trebao konačno odlučiti hoće li se uistinu baviti politikom”, izjavio je nekidan jedan od viđenijih članova SDP-a kada je govorio o poziciji Račanova sina u stranci. Takva politika, gdje se radi po terenu, Ivana Račana nikad nije zanimala. U kuloarima stranke se spominjala mogućnost da je sada počeo istupati u javnosti jer ima ambicija voditi gradski SDP. Ako je točna njegova ambicija da naslijedi Bandića, mogao bi naići na nepremostive prepreke. Vrhu stranke ne pada na pamet da prihvati takvu ideju.

Prema svemu, Ivan Račan neće izbjeći “faraonski sindrom”. Djeca uspješnih vođa teško postižu uspjeh u strankama kada roditelja više nema.