MILORAD PUPOVAC Za šaku glasova Milanović je prosuo šaku mržnje

Transkripti tajno snimanog razgovora bivšeg premijera i predsjednika SDP-a Zorana Milanovića s braniteljima, koje je objavio Jutarnji list, podigli su popriličnu prašinu u Hrvatskoj, ali možda još više u regiji, posebice Srbiji za čije je političare na vlasti Milanović rekao da su “šaka jada”, dok je za Bosnu i Hercegovinu izjavio da nije država. Što o Milanovićevim izjavama misli predstavnik Srba u Hrvatskoj, potpredsjednik SDSS-a i predsjednik Srpskog narodnog vijeća Milorad Pupovac, te kako će ovaj nastup bivšeg premijera utjecati na ionako zategnute odnose između dviju država, ali i na moguću suradnju njegove stranke nakon izbora sa SDP-om, otkriva u intervjuu za Magazin.

Kako gledate na te snimke, i na Milanovićev istup?

- Riječi Zorana Milanovića na jednom nejavnom sastanku koje je netko snimio i dostavio vašem listu neprimjerene su i nedopustive. Takve riječi administratori boljih foruma čitateljima zabranjuju, a one koji ih izgovaraju isključuju iz komunikacije. Pritom on nije govorio samo o predstavnicima vlasti već o narodima i državama te tako doprinosio jačanju predrasuda i mržnje. Za šaku glasova prosuo je šaku predrasuda i mržnje. I to u okolnostima u kojima su desne i desničarske politike to naširoko posijale. Štetno za njega, njegovu stranku i koaliciju. Štetno za Hrvatsku i njezine interese i u Srbiji i u Bosni i Hercegovini.

Kako će te izjave utjecati na ionako loše odnose između Srbije i Hrvatske, posebice u svjetlu vašeg posjeta Beogradu gdje ste s premijerom Vučićem pokušavali izgladiti sukobe?

- Na gotovo cjelokupnom govornom hrvatsko-srpskom prostoru odnosi su loši. Mnogo je loših poruka koje se već dugo odašiljaju. Loša je komunikacija između Srbije i Hrvatske, loša je komunikacija unutar Bosne i Hercegovine. Vode se verbalni ratovi oko bliže i daljnje prošlosti s potencijalom da traju dugo i da imaju razorne posljedice na odnose između naroda i država. Mi ćemo nastaviti raditi na stvaranju drugačijih odnosa - odnosa međudržavnog dijaloga i suradnje posredstvom kojih će se rješavati otvorena pitanja kao što je pitanje procesuiranja ratnih zločina ili pitanje nestalih osoba, a posebno unapređivati suradnju u sigurnosnim i ekonomskim pitanjima te pitanjima europskih integracija. Protiv toga s naše strane radi i aktualni tehnički ministar Kovač, a Milanović je očito htio biti veći Kovač od Kovača.

Je li bilo oportuno od predsjednika SDP-a i bivšeg premijera da traži sastanak s braniteljima koji su mu prosvjedovali na Markovu trgu, iznosili plinske boce na cestu i pisali parole “Oba su pala, oba će pasti” i je li, po vama, to bio Milanovićev način da se udvara desnici?

- Kod Milanovića već neko vrijeme primjećujemo sklonost desnog skretanja i popuštanja pred dominantnim desnim stanjem u zemlji. Bar u ideološko-političkim pitanjima. U to se uklapa i pokušaj preuzimanja utjecaja kod branitelja u okolnostima promjena u HDZ-u. Ne znam tko mu je organizirao spomenuti sastanak. Tko god to bio, loše je to urađeno, a sam Milanović potrudio se da to loše završi i za njega. Jedan je broj svojih birača sigurno zbunio, a ne bi me iznenadilo da to za njih postane previše desno tako da ga više ne mogu pratiti. Na njihovo mjesto teško će uskočiti desni birači. U najboljem slučaju, ono što dobije na ćupriji izgubit će na mostu. Ili obrnuto. Kako je kome draže.

Može li nakon ovakvih riječi SDSS surađivati s Narodnom koalicijom ako oni budu u prilici sastavljati većinu u Saboru?

- Ovakve riječi najprije će udaljiti dio birača srpske nacionalnosti od samog Milanovića pa i njegove stranke. One sigurno nisu dobar predtekst za mogući postizborni razgovor, ali nećemo suditi o jednoj stranci i jednoj koaliciji zbog riječi jednog njihovog člana makar taj bio i predsjednik. To nismo činili ni kod drugih pa nećemo ni kod Narodne koalicije.

Jeste li se čuli s Milanovićem nakon ovih transkripata koje smo objavili i što vam je rekao?

- Razmijenili smo poruke, ali ne želim o tome govoriti.

Vi ste se ponudili da budete posrednik u dogovoru oko sastanka branitelja s premijerom Vučićem. Milanović kaže da se ni u kojem slučaju ne bi trebali sastajati s njim. Kako to komentirate i što mislite da bi mogao donijeti taj eventualni sastanak?

- Nisam se ponudio za posredništvo jer me nitko od braniteljskih predstavnika to nije ni tražio, ali sam spreman podržati svako nastojanje da se zaustavi daljnje pogoršanje odnosa između Hrvatske i Srbije. Mislim da bi bilo dobro kad bi i predstavnici branitelja dali svoj doprinos postizanju sporazuma između Zagreba i Beograda o procesuiranju ratnih zločina i pravosudnoj suradnji između dvije zemlje. Dosad to nije bilo tako. Ukoliko netko bude imao ozbiljne namjere u tom smjeru, rado ću pomoći. Ovaj sastanak s Milanovićem nije bio takav.

Milanović je rekao da su sadašnje vlasti u Beogradu, premijer Aleksandar Vučić i predsjednik Tomislav Nikolić, urlali u Hrvatskoj 90-ih i raspirivali mržnju. Slažete li se s tom njegovom tvrdnjom koja vjerojatno otežava postupak pomirenja u regiji ili bi svaka vlast trebala poštovati činjenicu da su oni legitimno izabrani predstavnici Srbije i da s njima treba razgovarati?

- U više navrata premijer Vučić mi je dao do znanja da sadašnje generacije, posebno mlade generacije Srba trebamo čuvati od ratnih politika i ratnih retorika. Pritom je dodavao - ja to mogu i moram reći jer se ni sam nisam uvijek znao čuvati od toga. On i predsjednik Nikolić odlučili su napraviti zaokret u svojoj politici, da riješe pitanje Kosova, da nastave politiku demokrata prema članstvu u EU i da izgrađuju politiku pomirenja, posebno s Albancima, Hrvatima i Bošnjacima. Kao što sam ja u interesu mira i pomirenja surađivao s hrvatskim strankama i političarima koji su tijekom devedesetih raspirivali mržnju i poticali na nasilje, tako je neophodno da se surađuje i sa Srbijom i njezinim današnjim vodstvom.

Bili ste nedavno na sastanku s premijerom Vučićem. Kakav je vaš dojam, je li Beograd spreman za ozbiljnije razgovore o smirivanju tenzija i jesu li srpske vlasti svjesne da bi im Hrvatska mogla blokirati ulazak u EU?

- Premijer Vučić je opredijeljen na izgradnju najboljih odnosa s našom zemljom. Zbog lošeg političkog stanja u našoj Vladi u posljednjih pola godine, to se nastoji postići dijalogom s predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović. Što se blokiranja tiče, to nije način rješavanja bilateralnih otvorenih pitanja i neće biti ni ubuduće. To je pogrešna politika ministra Kovača koja je narušila ugled naše zemlje i nije pomogla rješavanju nijednog pitanja. Naprotiv, Hrvatska bi mnogo više postigla europskim partnerstvom sa Srbijom nego s blokadama na koje vodeće zemlje zapada u ovom trenutku ne gledaju ni blagonaklono ni s odobravanjem. Trenutni geopolitički odnosi i interes koji postoji prema Srbiji to uvjetuju. Dakle, hrvatsko europsko partnerstvo umjesto blokade bio bi veći izazov za Srbiju od blokade.

Kakav je vaš stav oko Zakona o univerzalnoj jurisdikciji?

- Srbija i Hrvatska trebaju najprije u vezi s tim pitanjem uspostaviti telefon povjerenja, kakav je već postojao između našeg nekadašnjeg državnog odvjetnika Bajića i srpskog državnog tužitelja Vučkovića. Potom bi nakon izbora trebalo uzeti pripremane sporazume o suradnji u pitanjima suđenja za ratne zločine te ih finalizirati i usvojiti. Time bi se riješilo i pitanje o različitim pogledima na pitanje o univerzalnoj jurisdikciji. Inače, o tome je najmeritornije i najmudrije u posljednje vrijeme govorio i pisao bivši predsjednik Josipović. Njegovo mišljenje smatram relevantnim.

Član ste saborskog Odbora za vanjsku politiku. Kako ocjenjujete politiku Vlade Mosta i HDZ-a po tom pitanju, a kako predsjednice Republike?

- Odbor, nažalost, o tome nije imao prilike raspravljati. Ali kako ni Sabor ni Vlada nisu funkcionirali, onda to nije ni čudo. Politiku Vlade personalizirao je ministar Kovač, a on je u toj stvari prošao “kao bos po trnju”. Što je najzanimljivije, ne ostavlja dojam da je toga svjestan. Što se predsjednice tiče, ona je to pitanje više zaobilazila. Više se posvećivala pitanju manjina. No mislim da će se i ona trebati posvetiti tom pitanju. Očekivao sam da će dubrovački sastanak biti prilika za to. Kako premijer Vučić nije došao, trebat će stvarati novu priliku.

SDSS na ove izbore izlazi u XII. izbornoj jedinici, planirate osvojiti tri mandata. Može li vam mandat uzeti skupina koja se odvojila od SDSS-a i kako gledate na postupke vašeg bivšeg zastupnika Mirka Raškovića na prošlim izborima?

- Mi ćemo nakon iskustva s Raškovićem učvrstiti svoja tri mandata. Ne brinite, neće ih nitko ugroziti. Ni sad ni ubuduće. Oni koji su se odvojili proći će kao svi slični njima. Past će od vlastite ruke. Da su ostali s nama mogli su biti budućnost naše stranke, ovako su prošlost, a na njihovo mjesto su došli i doći će novi, mladi ljudi koji su budućnost SDSS-a.

Kako to da ovaj put niste dogovorili suradnju s Narodnom koalicijom u IX. izbornoj jedinici?

- Nismo zbog dva razloga. Prvo, zbog toga što smo nakon iskustva s Raškovićem htjeli učvrstiti naše manjinske mandate. Drugo, zato što Narodna koalicija, točnije SDP nije znala poštovati naše doprinose njihovim rezultatima na prošlim nacionalnim i europskim izborima.

Rekli ste da se SDSS neće svrstavati na lijevu stranu već će pričekati rezultate izbora. Tko vam je bliži?

- Da, pričekat ćemo rezultate izbora. Jačati suradnju s drugim manjinskim zastupnicima te drugim mogućim zastupnicima. Želimo očuvati brojčanost i snagu manjinskih zastupnika te relevantnost manjinskih mandata, kao što je to bio slučaj na proteklim izborima. Ta nam je suradnja ovog trenutka najbliža i najpreča, jer znamo da će nas ponovo pokušati dijeliti i kupovati.

Kako gledate na promjene u HDZ-u? Biste li mogli surađivati s Plenkovićem i što te promjene znače za Hrvatsku?

- Promjene koje su pokrenute u HDZ-u su dalekosežne i od ogromne važnosti za Hrvatsku i njezinu političku demokraciju. Hrvatska je bila na rubu sunovrata u opaki nacionalistički eksperiment koji je mogao završiti s bližim ili daljim građanskim političkim ratom. Promjene u HDZ-u su to zaustavile. Ukoliko još obnove moć politike i uzmu je iz ruku onih kojima ona ne pripada, napravit će mnogo za Hrvatsku. Osim toga, ukoliko obnove politiku tolerancije i poštivanja manjinskih prava, tada će to biti veoma značajno za Hrvatsku, a i za sam HDZ. Želimo Andreju Plenkoviću i njegovim suradnicima da u tome uspiju i u mjeri u kojoj možemo, dat ćemo im podršku za takve promjene.

Hoće li vam biti problem oko eventualne suradnje s HDZ-om što na listama imaju i ljude poput Hasanbegovića ili Culeja koji Veljku Kajtaziju govori da je “srpski cigan”?

- Ni jedan ni drugi nisu preporuka za suradnju. No nadamo se da će Plenković znati i moći kontrolirati ono što kod obojice predstavlja problem. U protivnom, to može biti nepremostiva prepreka za suradnju. Hasanbegovićevo slikanje na svečanosti otkrivanja spomenika Barešiću ili njegovo neimenovanje Blaževića za intendanta riječkog HNK veoma su jasni znakovi ustrajnosti na dijametralno suprotnoj politici od one koju zagovaraju u današnjem HDZ-u. Što se Culeja tiče, u svakoj uređenoj zemlji zbog takve izjave on bi bio diskvalificiran iz daljnje izborne političke utrke.

Često ste govorili o ustašizaciji društva. Na temelju čega ste to zaključivali?

- Na temelju čega sam to zaključio? Pa to se vidi i čuje, a ne zaključuje. Nisu zato potrebne više kognitivne funkcije. To samo zaslijepljeni i zaglušeni ne čuju i ne vide i oni koji su se navikli pa više nisu ni u stanju razaznavati što je što. Navest ću samo nekoliko primjera: govore na ovogodišnjem obilježavanju poraza kvislinške ustaške vojske u Bleiburgu, projekciju Sedlarova filma o Jasenovcu, govor predstavnika branitelja u službenom dijelu programa ovogodišnjeg obilježavanja Oluje u kojem se “ispričao zbog toga što nisu posao završili do kraja” i marširanje IX. bojne HOS-a “Rafael Boban”.

Ima li SDSS ambiciju ući u buduću Vladu?

- Interes manjina, pa i Srba, je participacija na svim razinama vlasti. To je način kako se prava mogu ostvarivati, kako se tolerancija može razvijati i kako se manjine mogu integrirati u društvo. Kad god je to moguće, manjine to nastoje postići. Ovog trenutka, nakon svega kroz što smo prošli u posljednje vrijeme, to je potrebno i manjinama i Hrvatskoj. Potrebno je obnoviti toleranciju, priznavanje manjina i njihovih prava. Zbog toga bi bilo dobro da se obnovi kontinuitet sudjelovanja u Vladi. Naravno, pod pretpostavkom da ona bude promanjinska, a ne antimanjinska. SDSS će stajati na takvom stajalištu nakon izbora.

Koji su danas najveći problemi za Srbe u Hrvatskoj i kako to planirate rješavati?

- Obnovljeni su strahovi od svega što se događa. Obnovljena je zabrinutost za budućnost ne samo ekonomsku, jer smo postali zemlja prijetećih poruka i netolerancije. To je prekrilo sve druge probleme s kojima Srbi žive. A jedan od najvećih je zapuštenost i nerazvijenost sredina u kojima žive te zastoj ili blokada rješavanja pitanja kao što je obnova, stambeno zbrinjavanje, suđenja za ratne zločine, registracija manjinskih škola, primjena zakona o službenoj upotrebi jezika i pisma i ispunjavanje obveza prema vodećim institucijama kao što su SNV i ZVO. Rješavati ih možemo samo suradnjom s Vladom i suradnjom s europskim i međunarodnim institucijama. Protekle godine to nismo mogli činiti s Vladom. Nadamo se da ćemo to moći činiti s budućom.