MINI ISTRAŽIVANJE JUTARNJEG Dali smo mladim Nijemcima da kušaju i usporede popularne proizvode koje smo kupili u Hrvatskoj i Njemačkoj

“Ovo nije Nutella”, uvjerena je Nicole Nagl, na što je njezina prijateljica Stefanie Zoellner prisnažila ustvrdivši da je okusom ne podsjeća na popularni namaz kakav inače jede. Christian Wiesent, treći član našeg malog žirija, pak, ističe da je to prava Nutella.

Ovo troje mladih Nijemaca zamolili smo da nam pomognu u približavanju istini i odgovorima na neka vječna pitanja koja kod hrvatskih građana izazivaju frustracije zbog odnosa tzv. velikih prema nama tzv. malima. Jedno od tih pitanja je i prodaju li nam velike strane korporacije u Hrvatskoj proizvode lošije kvalitete u odnosu na identičnu robu koju distribuiraju na police trgovina u zapadnoj Europi. I to još po skupljoj cijeni. Naše istraživanje, naravno, nije reprezentativno, ali ipak daje neke odgovore koji idu u smjeru da mi po tom pitanju ipak nismo neopravdano frustrirani i ljuti, nego da smo zaista zakinuti u brojnim segmentima proizvođačko-trgovačke prakse. Nutella koju su prvu kušali Nicole, Christian i Stefanie kupljena je u Osijeku. Kada smo pred njih stavili isti proizvod kupljen u Münchenu, odgovori su im bili različiti. Nitko od njih nije prije kušanja znao porijeklo proizvoda.

Vlado Kos / CROPIX

EU akcija

- To je prava Nutella - izmamio je okus osmijeh na Nicoleinu licu, no Christianu s druge strane to nije bila Nutella, dok Stefanie nije uvidjela nikakvu razliku. Uspoređujući, pak, boju iz jedne, odnosno druge staklenke, sve troje su točno znali koja je “njemačka”, a koja “hrvatska”. Troje mladih ljudi različito je osjetilo isti proizvod, koji se i pogledom na deklaraciju, doduše minimalno, razlikuje jedan od drugoga. No, ono u čemu je razlika ogromna jest cijena. Čovjek mora biti istinski ljutit kada u srcu Bavarske za 3,80 eura ili 28,50 kuna kupi Nutellu od 750 grama, koja u Hrvatskoj stoji 41,99 kuna. Razlika je nevjerojatnih gotovo 50 posto na štetu Hrvata. To je, doduše, ujedno najdrastičniji primjer razlika koje smo utvrdili. Ima ih i koje idu na “štetu” Nijemaca, ali usporedimo li naš i njemački standard, te plaće, čak i ono što je kod njih skuplje zapravo je neusporedivo. Naš mali test obuhvatio je još dva proizvoda - Coca-Colu i Pringles čips.

Vlado Kos / CROPIX

- Ova Cola nije iz Njemačke. Previše je vodenasta - ustvrdila je Stefanie, odnosno sve troje naših “kušača” za “hrvatsku” Colu. Ona “njemačka” bila im je prava. Uzgred, u Njemačkoj je Cola nešto skuplja, ali razlika je zbilja minimalna. Kod čipsa, pak, sve obrnuto.

- Nije dobar. Nije dovoljno slan i nedovoljno je začinjen, kao da je star. Jednostavno nema dobar okus - bili su suglasni mladi Nijemci nakon što su kušali Pringles čips kupljen u Njemačkoj, a proizveden u Belgiji, dok su za onaj koji smo donijeli iz Hrvatske, a koji je proizveden u Poljskoj, kazali “ovaj je bolji, to je onaj koji mi poznajemo”. Okusi i ukusi su, naravno, različiti. Naša mini anketa bila je samo mali uvod u ono što će uslijediti u sljedećim mjesecima kada ćemo napokon, na znanstvenim osnovama, doznati ima li u Nutelli, odnosno u Milki s cijelim lješnjacima koje se prodaju u Hrvatskoj jednak udio lješnjaka kao u onima koju kupuju njemački potrošači, je li Coca-Cola koja se prodaje u Njemačkoj ukusnija od one na hrvatskom tržištu, peru li se njemački i hrvatski zubi, kao i hrvatsko i njemačko rublje jednako kvalitetnom Colgate pastom za zube, odnosno Arielom ili su oni za naše tržište lošije kvalitete?

Vlado Kos / CROPIX

München je, naime, bio početna točka druge faze velikog projekta “Istraživanje kvalitete naizgled istih proizvoda na tržištima starih i novih država članica EU”, radnog naziva “Jedna unija - jedna kvaliteta”, kojeg je prošle godine pokrenula hrvatska eurozastupnica Biljana Borzan, inače i predstavnica naše države u Odboru za unutarnje tržište i zaštitu potrošača Europskog parlamenta. Cilj joj je dokazati je li točan osjećaj hrvatskih građana, ali i stanovnika drugih bivših socijalističkih država koje su sastavni dio EU, da je kvaliteta proizvoda koji izlaze iz pogona velikih europskih proizvođača i brendova lošija u tim zemljama u odnosu na zemlje zapadne Europe. Da bi se to znanstveno dokazalo, proizvode je potrebno analizirati u laboratoriju. Naravno, prije toga i kupiti, za što su od srijede do petka u srcu Bavarske bili zaduženi stručnjaci iz Hrvatske agencije za hranu, odnosno Nastavnog zavoda “Dr. Andrija Štampar”, koje je angažirala B. Borzan. Identična istraživanja već su odrađena u Češkoj i Slovačkoj te navodno Mađarskoj, a analize su pokazale manjak kvalitete na tržištima njihovih matičnih zemalja. B. Borzan na sebe je preuzela taj posao za Hrvatsku, a plaća ga iz svog eurozastupničkog fonda za promidžbu. Prošle godine hrvatski su građani odabrali 27 proizvoda (22 prehrambena i 5 proizvoda za pranje, čišćenje i osobnu higijenu) čija ih kvaliteta zanima i ti su se proizvodi našli na popisu za kupovinu.

Vlado Kos / CROPIX

“Treba nam 17 limenki Heinekena, a ovdje ima samo 12. Ništa, moramo u drugu trgovinu. Ovdje su samo tri Nestea od breskve, a nama trebaju četiri. Ariel je u drugačijem pakiranju, ova tuna izgleda kao i kod nas, ali je deklarativno potpuno drugi proizvod”, prebrojavali su i tražili Jasenka Petrić iz HAH-a, koja je stručna koordinatorica projekta, te prof. dr. sc. Jasna Bošnir i dr. sc. Dario Lasić iz Nastavnog zavoda “Dr. Andrija Štampar”, jedne od naših pet znanstvenih institucija koje do ljeta moraju obaviti senzorsku i kemijsku analizu kupljenih proizvoda, a s kojima je B. Borzan potpisala ugovore o suradnji na projektu.

Kupovina

Ekipa Jutarnjeg pratila je u stopu naše stručnjake po minhenskim trgovinama i naizgled običan “špeceraj” pretvorio se u dvodnevnu avanturu. Naime, za svaki proizvod mora se kupiti više komada jer se šalju u različite laboratorije. Svaki komad nekog proizvoda mora imati isti datum proizvodnje i isti lot, pa se ne može u jednoj trgovini kupiti četiri Nutelle, a onda u drugoj još četiri.

- Rezultati moraju biti istiniti jer postoji opasnost da velike korporacije ospore istraživanje. Zato nismo ništa prepustili slučaju, a ja sam se osobno iz toga izuzela i sve prepustila HAH-u kao stručnom suradniku, dok su oni odabrali laboratorije. Ovo je znanstveno istraživanje u kojem se mora izbjeći sve što je iole subjektivno i dobit ćemo stručnu ovjeru projekta - kazala nam je B. Borzan. Kupljeni proizvodi bit će analizirani kemijski i senzorski, a da bi sve bilo po pravilima, Bošnir i Lasić iz Zagreba su doputovali transportnim vozilom s potrebnim hladnjakom u kojem su adekvatno pospremili hrpu kupljenih proizvoda kako bi ih čitave i nepokvarene dovezli do Zagreba i rasporedili po laboratorijima. Isto će sljedećeg tjedna učiniti i u Hrvatskoj s proizvodima na našem tržištu.

Lješnjak

- Naši sugrađani su proizvode odabrali po preferencijama, izdvojivši one u čiju kvalitetu sumnjaju. To su prvenstveno Nutella, Milka i Ariel. Naime, oko 82 posto građana smatra da su proizvodi na našem tržištu lošije kvalitete od onih na zapadnom, a oko 70 posto ih smatra da smo mi u očima velikih proizvođača građani drugog reda, što je stvarno zabrinjavajući postotak - rekla je Petrić, dodavši da su “sve faze projekta transparentne, a konačni rezultati bit će objavljeni u rujnu”.

Analize će se raditi po nizu parametara. Prema Lasićevim riječima, provjeravat će se jesu li nutritivne tablice identične “jer već tada možemo znati jesu li u proizvodu isti sastojci, a ako jesu isti, gledat ćemo postoje li odstupanja od deklariranih podataka”.

- Proteini i bjelančevine su najskuplji dio neke namirnice i može se očekivati da će u hrenovkama biti više polifosfata i sadržaja vode ili čak škroba i ugljikohidrata u odnosu na bjelančevine. Kad je riječ o Nutelli, ključan je postotak lješnjaka jer on je najskuplji sastojak i naravno da će se senzorski moći osjetiti određeni manji postotak. U čokoladi koja ima cijele lješnjake moći ćemo fizički odvojiti lješnjak od čokolade i utvrditi poštuje li proizvođač deklarirani postotak - rekao je Lasić, dok je Bošnir istaknula da analize neće biti jednostavne.

- Nije riječ samo o nutritivnim tablicama, nego i aditivima karakterističnim za određenu skupinu proizvoda. Naš zavod je uglavnom usmjeren na osvježavajuća bezalkoholna pića, pivo i kavu. Radit ćemo parametre u smislu određivanja aditiva, kao što su razne vrste konzervansa, količina i vrsta umjetnih sladila, količina CO2, ekstrakta kad je riječ o kavi, gorčina piva, postotak alkohola, količina voća u voćnom soku... Moći ćemo usporediti jesu li vrijednosti jednake - naglasila je Bošnir. Zanimljivo, kupovina je pokazala i da pojedine tvrtke Nijemcima naprosto nude bolji proizvod u odnosu na Hrvate, što se može utvrditi već pregledom deklaracije.

Saslušanje

Borzan, pak, ističe da joj je od samog okusa nekog proizvoda, koji zbog lokalnih preferencija stanovništva može biti različit od države do države, na što se proizvođači često i vade, puno važnija sama kvaliteta sirovine.

- Proizvođačima je to često izgovor, ali u ovom slučaju to neće moći učiniti, primjerice, za Ariel jer sigurno Hrvati ne preferiraju deterdžent lošije kvalitete. Inače, mi smo prvi koji analiziramo i higijenske proizvode. Kad je riječ o prehrambenima, zanima nas koriste li se za naše tržište jeftinija sirovina i sladila, je li postotni udio ribljeg mesa u ribljim štapićima manji za istočno tržište? Zanimaju nas i razlike u cijenama - istaknula je Borzan.

No, razlike u cijenama sami smo utvrdili obilaskom njemačkih trgovina. Konačni cilj projekta je promjena zakona na razini EU. U europskom zakondavstvu, naime, riješeno je pitanje sigurnosti i zdravstvene ispravnosti hrane. Kvaliteta se nigdje ne spominje.

- Kompanijama to omogućava da negdje zakonito prodaju lošije proizvode. To se mora mijenjati, ali proces traje. Naše kolege iz Njemačke, Francuske, Italije... uopće nemaju pojma o čemu im mi govorimo kad ističemo problem. No, sada je već osam zemalja koje se za to zalažu, u Europskom vijeću isforsirali smo dva puta raspravu o tome, a kolegica iz Češke i ja na tu temu imamo izvještaj u EP-u u rujnu. Saslušanje se, inače, ne dobiva tako lako i sama ta činjenica govori da smo uspjeli djelomično senzibilizirati instituciju i da vjeruju kako radimo nešto pozitivno. Znamo da će biti puno otpora jer proizvođački lobi je jak, ali se ne predajemo jer nam je cilj jedinstveno tržište s jednakom kvalitetom, a ne da smo građani drugog reda. Nažalost, neki brendovi će ostati ispod radara ovog istraživanja, ali odluke se ionako donose na temelju određenog uzorka - zaključila je Borzan.