MINISTAR PRAVOSUĐA 'Pripremamo promjenu Ustava, tražit ćemo podršku svih. Moj rođak Luka Bebić bio je jako iznenađen kad je čuo da sam ušao u Vladu'

Ministar pravosuđa Ante Šprlje (36) na ministarsku je dužnost došao s dužnosti općinskog suca u Metkoviću. Do dolaska na ministarsku funkciju sa suprugom i kćerkicom živio je u rodnim Matijevićima, selu od stotinjak stanovnika sedam kilometara od Metkovića.

Vaš dolazak na poziciju ministra pravosuđa je iznenađenje jer se tijekom dva mjeseca pregovora Mosta kao potencijalnog ministra spominjao Juro Martinović, Mostov zastupnik. Kad ste dobili ponudu da budete ministar?

- Dulje sam vrijeme bio član grupe koja je pripremala reformu pravosuđa i upravo me je ta grupa predložila kao jednog od kandidata za ministra.

Tko je formirao tu grupu i tko su njezini članovi?

- Riječ je o neformalnoj grupi od desetak odvjetnika, sudaca i pravnika iz uprave na razini Hrvatske čije je znanje i ideje za reformu pravosuđa koristio Most. Imena im ne bih iznosio jer to ne žele. Na reformi pravosuđa počeli smo vrlo intenzivno raditi otprilike oko izbora. Desetak dana prije nego što će biti izabrani ministri, priopćeno mi je da sam jedan od kandidata za ministra. Nakon razgovora s mandatarom javljeno mi je da je izbor pao na mene. Iskreno, nisam dvojio o ponudi.

Kad ste upoznali Božu Petrova i Nikolu Grmoju?

- S Božom Petrovom sam se prvi put upoznao kad sam bio član gradskog izbornog povjerenstva Metkovića na lokalnim izborima 2013., a kasnije sam s njim službeno kontaktirao u vezi s osnivanjem zemljišnih knjiga u Metkoviću. Nikolu Grmoju sam upoznao malo ranije, 2011. ili 2012. kroz akciju ‘Stop Gornjim horizontima’, kojom smo se mi aktivisti iz doline Neretve suprotstavili projektu Republike Srpske - planu gradnje niza hidroelektrana i skupu hidromelioracijskih zahvata na vodnim tokovima u Republici Srpskoj koji bi ugrozili planove navodnjavanja i bioraznolikost u dolini Neretve.

Najmlađi ste ministar pravosuđa dosad. Sa suda koji ima samo šest sudaca i s tri i pol godine sudačkoga staža, dolazite na čelo sustava bremenitog problemima. Osjećate li se dovoljno kompetentnim za ovaj posao?

- Da se ne osjećam kompetentnim, ne bih prihvatio ovu poziciju. Iza mene je 11 godina rada u pravosudnom sustavu i nijedan od 10 ministara na ovoj poziciji nije skupio toliko iskustva u sustavu. Prije sudačkoga poziva pet sam godina bio sudski savjetnik, a prije toga pripravnik na državnom odvjetništvu. Ne želim umanjiti stručnost mojih prethodnika, ali ja imam solidno iskustvo. Uz rad na sudu bavio sam se civilnim inicijativama, udrugama, pružanjem pravne pomoći sudjelovao sam u niz projekata.

Pozicija ministra i politička je pozicija. Dio javnosti ima dojam, a i ugledni inozemni mediji ocjenjuju da je Hrvatska dobila ultradesnu vladu. Pripadate li vi politički i svjetonazorski u vladu tog tipa?

- Ne bih sebe svrstao ni u kakav svjetonazor. Doveden sam da pomognem pravosuđu i uvedem reda u taj resor, a ne da se svrstavam.

No, dio ste Vlade, a Vlada je i političko, a ne samo stručno tijelo. Koja su vaša politička i svjetonazorska opredjeljenja?

- Ne bih sebe svrstao ni u jednu opciju. Legalist sam i moja pozicija je da se zakoni RH moraju primjenjivati.

Je li točno da ste rodbinski vezani s bivšim predsjednikom Sabora, HDZ-ovcem Lukom Bebićem?

- Da, u srodstvu smo. Moj pokojni djed i majka Luke Bebića bili su brat i sestra. Ne bih to baš nazvao bliskim srodstvom, Luka Bebić nije niti znao da sam jedan od kandidata i čak je bio poprilično iznenađen kad je čuo moje ime u sadašnjoj Vladi.

Koji su po vama gorući problemi pravosuđa?

- To su prevelik broj neriješenih predmeta i predugo trajanje sudskih postupaka te djelomična neujednačenost sudske prakse. Problemi u pravosuđu nakupljaju se, usudio bih se reći, još od Austro-Ugarske. Potreban je novi zamah. Problem je i što se vrlo malo sporova u Hrvatskoj rješava na miran način. Kod nas još ne postoji razvijena svijest da pokretanje spora znači trošak te da se ne isplati ulaziti u parnicu ako je velika vjerojatnost da ćete je izgubiti.

Koji su vaši glavni potezi koje namjeravate poduzeti?

- Reorganizacija mreže sudova pokrenuta u vrijeme moga prethodnika bila je dobra stvar. Sada analiziramo na kojim je točno područjima ta reorganizacija uspješna, a na kojima nije, i na temelju provedene analize provest ćemo korekcije teritorijalne reorganizacije pravosuđe. Jedna od dobrih posljedica reorganizacije mreže sudova je ujednačavanje opterećenosti sudaca koja se ne može provesti u kratkom roku, ali hoće za neko vrijeme. Planiramo unaprijediti model obnove zemljišnih knjiga, točnije pojednostaviti zakonsku proceduru. Planiramo i provesti analizu uspješnosti rada sudova, analizirati zbog čega su jedni uspješni, a drugi koji rade u usporedivim uvjetima neuspješni, te pozitivna iskustva s uspješnih implementirati u manje uspješne. Velik problem kad je u pitanju trajanje postupaka uočavamo na drugostupanjskim sudovima, posebno na Visokom trgovačkom sudu. Jedan od načina smanjenja broja predmeta je dovođenje iskusnih sudaca s drugih sudova na Visoki trgovački sud.

U istraživanjima percepcije korupcije građani sudove svrstavaju među najkorumpiranije institucije. Imate li objašnjenje za to?

- Mislim da je ona rezultat zatrpanosti sudova predmetima i sporosti u njihovu rješavanju. Također, percepcija korupcije je visoka i zbog toga što su ljudi frustrirani što privatizacijski profiteri nisu završili u zatvoru. Gledao sam privatizacijsku pljačku ove države i bio sam ogorčen zbog toga što glavni akteri nisu završavali tamo gdje im je mjesto - u zatvoru. Žalio bih uvijek kad bi neki predmet otišao u zastaru. Zato će jedan od glavnih ciljeva nove Vlade biti da se i DORH i sudovi na neki način osposobe za što bolju borbu protiv korupcije.

Međutim, Ustavni je sud prošle godine ukidajući presudu Ivi Sanaderu protumačio da se ustavna odredba o nezastarijevanju privatizacijskog kriminala odnosi samo na one predmete koji nisu otišli u zastaru do lipnja 2010., kada je u Ustav unesena ta odredba. Nije li kasno za obračun s privatizacijskim kriminalom?

- Odluka Ustavnog suda uvijek ima svoje razloge i obrazloženje. Moja je želja da kriminal, kad god se on dogodio, treba biti sankcioniran. Pokušat ćemo u mandatu ove Vlade postići konsenzus svih političkih opcija u državi da se ipak kroz Ustav regulira nezastarijevanje privatizacijskog kriminala.

Što zapravo želite reći?

- Uvijek postoje nove ideje i nove opcije i mi ćemo pokušati pronaći nova pravna rješenja da privatizacijski kriminal opet svedemo u kaznene okvire.

Ako dobro razumijem, pripremate novu promjenu Ustava oko nezastarijevanja privatizacijskog kriminala i ratnog profiterstva?

- Da, pripremamo. Na pripremi takvog prijedloga već radimo, ali za nju ćemo trebati podršku svih političkih opcija. Pustimo to skupini stručnjaka koji već rade na tome. Jedan koncept je već spreman, a hoćemo li dobiti podršku svih u ovoj državi, tek će se vidjeti.

Imate li neki vremenski okvir u kojem s tim prijedlogom planirate doći pred Vladu i Sabor?

- Ne, moramo taj koncept još razraditi kako bi bilo što manje prostora za intervenciju Ustavnog suda, pri čemu ne osporavam pravo Ustavnog suda da razmatra zakonitost i ustavnost propisa. Tražimo najbolji način da stvorimo pretpostavke za udar na tu vrstu kriminala.

Što mislite o politički obojenim javnim istupima sudaca?

- Vrlo je tanka linija između kritike funkcioniranja pravosuđa i stranačke kritike. Svaki sudac mora biti svjestan da su njegovi javni istupi pod posebnim povećalom. Je li neki sudac prešao tu granicu ili nije, ipak je u nadležnosti predsjednika sudova. Ako ciljate na suca Turudića, mislim da je on u svojim istupima vješto hodao po toj liniji. Ali, nije na meni da ocjenjujem je li ju prešao.