MOJA MAMA SAVKA 'Nije se osjećala kao žrtva. Nije poznavala pojam frustracija. Nikad nije kukala. Bila je pozitivac'

Moja mama Savka na svakakve je životne okolnosti uvijek gledala s vedrije strane. “Uživaj u svakom trenutku jer je neponovljiv”, znala bi govoriti. “Ako ti je život dao limun, ti napravi limunadu”

Uvijek jednako zajedno – napisala je Savka Dabčević Kučar uz fotografiju iz 2001. na kojoj su ona i suprug Antun snimljeni na proslavi 50. godišnjice braka. Od kćeri Savke i Jasne dobili su 50 crvenih ruža, a oko stola se okupila cijela obitelj. Prigoda je bila jedinstvena, ali su se slična druženja s obitelji i prijateljima u Savkinu domu, u zagrebačkoj Rockefellerovoj ulici, redovito održavala.

Voljela je gostiti svoje najbliže – kćeri, zetove i unuke, ali i rođake i prijatelje kojima bi pripremala svoje omiljene specijalitete, među kojima i nezaobilaznu pašticadu i tortu od badema. Kad govori o svojoj majci, kći poznate političarke Savka Kučar Dragičević kaže da je njezina mama obožavala živjeti i uvijek je na životne okolnosti gledala s vedrije strane.

“Uživaj u svakom trenutku jer je neponovljiv. Ako ti je život dao limun, ti napravi limunadu”, govorila bi Savka od čije je smrti, 6. kolovoza 2009., prošlo već pet godina. Voljenog muža, svoga Tonka, izgubila je 2003., nepune dvije godine nakon što su proslavili zlatni pir. Iste te godine svojoj je starijoj kćeri, imenjakinji, za 50. rođendan poklonila album s fotografijama koje podsjećaju na neke važne trenutke, ali i intimne događaje iz uzbudljivog života obitelji Dabčević Kučar. Uz svaku je rukom, srebrnim flomasterom, napisala i neki komentar.

“Ni za čim nije žalila. Nije se osjećala kao žrtva. Nije poznavala pojam frustracija. Nikad je nisam čula da kuka. Bila je pozitivac, i u doba kad ju je režim proganjao i dok je bio rat. Govorila je da je sretna jer ima krasnu djecu i unuke, da su svi zdravi, pametni, zgodni i da se dobro slažu. Kao najveću bol koju je doživjela isticala je smrt mlađeg brata Krste kojeg je obožavala i koji je krajem 80-ih godina umro od karcinoma. Drugi veliki gubitak bio joj je odlazak supruga. U svojoj roditeljskoj kući nikad nisam čula da se tata i mama svađaju, između njih dvoje vladalo je veliko međusobno uvažavanje. Neki su znali reći ‘Jadan Tonko, Savka ga maltretira’, ali je činjenica da oko onoga što je on htio nije bilo rasprave. Jedno drugo nisu kočili. Ona je voljela društvo i izlaske, a on nije. Rekao bi joj: ‘Draga moja, samo izađi’. Svaku subotu išla je na kave s prijateljicama. Tata je bio osebujan, inženjer rudarstva. Kad bi ručak završio, on bi ustao i rekao: ‘Dragi moji gosti, svi me poznajete, drago mi je da ste tu, ali ja se idem malo odmoriti’. Savka mu nikad ne bi rekla da ne ide spavati, ma koliko god bi joj gosti bili važni. Zato su 60 godina živjeli složno i skladno”, priča nam Savka Kučar Dragičević.

Njezina majka govorila je šest jezika. Francuski je najbolje znala jer ga je učila još od djetinjstva. Talijanski je svladala usput, još kao djevojčica, jer se taj jezik govorio u splitskim građanskim obiteljima. Ruski je naučila dok je dvije godine prije Informbiroa bila na studiju ekonomije u Lenjingradu. Svoje kćeri nije tjerala da pošto-poto uče strane jezike. No, pet mjeseci prije putovanja u Moskvu, na koje je vodila supruga i stariju kćer, svojoj je djevojčici rekla kako bi bilo dobro da malo uči ruski kako bi tamo mogla nešto razumjeti.

“I kod djece je, kao i kod svakoga, poštovala volju. Bila je istinski demokrat. Ni na što nas nije tjerala, ali nam je obrazlagala zašto je nešto dobro. Ako smo rekli da nećemo, rekla je – dobro. U javnosti je često i danas prisutna slika o njoj kao o oštroj osobi, no zapravo je bila veoma topla i puna razumijevanja. Neka njezina prijateljstva trajala su od studija i vrlo je brižno čuvala te odnose. Uvijek je vodila računa i o obiteljskim okupljanjima. S nama je živjela njena mama Miljenka koja je umrla 1975. i dok je bila živa, držala je obitelj na okupu. Nakon bakine smrti mama je preuzela tu ulogu. Bila je vrlo pažljiva i prema tatinoj obitelji, organizirala je rođendane i druženja”, priča Savka Kučar Dragičević, doktorica tehnoloških znanosti, stručnjakinja za zaštitu okoliša koja posljednjih desetak godina radi u Agenciji za zaštitu okoliša. Ime joj je, kaže, dao tata iz ljubavi prema mami.

Do 1971. Savka gotovo uopće nije kuhala kod kuće jer za to nije imala vremena. Za to je bila zadužena baka Miljenka. No, prvih godinu dana nakon sloma Hrvatskog proljeća Savka Dabčević Kučar nije mogla kod kuće sjediti prekriženih ruku.

ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA