‘Moji troškovi su bili stvarni, putovanja su bila fiktivna, zakonska krivnja postoji, moralna ne‘

“Ukupno je isplaćeno 4000 kn - za troškove telefoniranja te službenog putovanja iz Zaprešića u Zagreb na sastanke i u medije (sve dok nisam skužio da me mediji mogu dovesti i odvesti) tijekom godinu i pol dana te za ukupno šest dana godišnjeg odmora koje sam utrošio za potrebe Udruge Franak.”

“Umjesto da se to riješi ugovorom o djelu, riješeno je fiktivnim službenim putovanjima. Troškovi su bili stvarni, putovanja su bila fiktivna, zakonska krivnja postoji, ali baš moralna ne postoji... Radi se o direktnim troškovima. Indirektno sam izgubio tijekom zadnjih godinu i pol dana oko 18 x 400 = 7200 kn, jer sam degradiran, plaća manja za 400 kn mjesečno i više puta sam optuživan neslužbeno da odlazim s posla za potrebe snimanja u medijima. Istina i jest da a vrijeme radnog vremena eto ovdje piskaram, ne odlazim van, ali mislim da bi trebalo gledati i društvenu korist koja je daleko veća od mojeg gubljenja radnog vremena. Ne pada mi na pamet da išta više tražim mimo onoga što se zove stvarni službeni trošak.”

Tu je komunikaciju u proljeće 2014. godine vodio Goran Aleksić, danas predsjednik Snage koja je postala dio Restart koalicije, kao aktivist udruge Franak, kad se potegnulo pitanje njegovih honorara.

Prepiska

Na temelju te prepiske koja je tada prijetila skandalom, sada je anonimni prijavitelj, po svemu sudeći netko od njegovih bivših kolega, napisao kaznenu prijavu Državnom odvjetništvu protiv Gorana Aleksića, optužujući ga da je muljao s putnim nalozima. Konkretno, da je u veljači 2014. godine uz pomoć tadašnjeg voditelja udruge Mladena Majetića, koji je zbog toga prijavljen Etičkom povjerenstvu UF-a, nakon čega je dao ostavku, “nezakonito primio na svoj račun više od četiri tisuće kuna”.

Iz obrazloženja prijave može se iščitati kako je do te isplate došlo. Aleksić je kao volonter u pravnom i medijskom timu zastupao interese UF-a i zbog toga je smatrao da ima pravo na plaćanje troškova. Živio je, kao i sada, u Zaprešiću i putovao je vlakom na posao. “Tada je radio u HŽ-u i nekoliko puta je u udruzi spominjao da ne mora plaćati prijevoz vlakom jer je zaposlenik HŽ-a. Kasnije je, pak, tvrdio da je imao troškove prijevoza.”

Posljedice

Unatoč tome što se pronevjereni iznos čini neznatnim, ta nezakonitost ima dalekosežne posljedice, naglašava se u prijavi: “U udruzi koja se bavi borbom protiv nezakonitosti u bankarskom poslovanju, ovakva povreda povjerenja više od 30.000 članova udruge, zahtijeva od društva da osudi i najmanju ovakvu pojavu i kazneno djelo prisvajanja novca koji je skupljen uplatama članova udruge. Članovi udruge su tada bili u vrlo teškoj poziciji, mnogi i u ovrhama, ali su svejedno uplaćivali i zadnju kunu jer su smatrali da će im UF pomoći. Takav čin je to više teško kazneno djelo jer potkopava povjerenje članova i svih građana u pravedno društvo”.

Iz prepiske je vidljivo da je Aleksić lobirao da se slučaj lažiranja putnih naloga stavi pod tepih. Tako u jednom mejlu piše: “Što se tiče onog prozivanja za kazneno djelo - radi se o prekršaju za koji bi kaznu platili, kada bi netko prijavio: Udruga Franak do 50.000 kn, bivši voditelj Majetić do 20.000 kn plus moje javno sramoćenje plus sramoćenje cijele Udruge Franak. Novinari bi to napuhali do neba - naravno”.

Jutarnji list uputio je Aleksiću četiri pitanja, ali ni na jedno nismo dobili odgovor. Aleksić kaže da “nema saznanja da je protiv mene pokrenut bilo kakav kazneni postupak. U skladu s time ne želim odgovarati na pitanja koja imaju veze s potencijalnim kaznenim progonom. Mediji nisu mjesto za procesuiranje kaznenih prijava, posebice to nisu prije nego što se uopće pokrene kazneni postupak na sudu”.