Subota 24. ožujka
Korteo klerikalnih prosvjednika promarširao je zagrebačkim ulicama u obranu “prirodne istine”. Od cijelog eventa jedina će posljedica ostati svađa organizatora i policije oko točnog broja okupljenih. Jedni kažu 5, a drugi 70 tisuća. Svađa je u skladu s hrvatskom tradicijom prebrojavanja. Na mitinzima se prebrajaju prosvjednici, ljeti broj stranih registracija na autocestama, za tužnih obljetnica ratnih stradanja broje se kosti, kad god je na vlasti SDP prebrojavaju se krvna zrnca, a zadnjih godinu dana i dugovi Ivice Todorića. Ipak, nikako da se podvuče crta. Zbroj je fluidan i krajnje nepouzdan. Vjerojatno zato što on zapravo nije ni bitan. Bitno je prebrojavanje...
Nedjelja 25. ožujka
Nebitno je jest li vjernik, ateist ili agnostik, u političkoj sudbini ljutog HSP-ovca Pere Ćorića prepoznat ćete dozu transcendentalne pravde. Još 2010. osuđen je na uvjetnu zatvorsku kaznu od deset mjeseci zbog krivotvorenja službene isprave jer je lažirao ostavku drugog političara kako bi ga spriječio da sudjeluje na županijskoj skupštini i svojim glasom izazove pad županijske vlasti HDZ-a i HSP-a. Nešto kasnije iz HSP-a AS će izbaciti osnivačicu Ružu Tomašić, pa doživjeti kratke zvjezdane trenutke kao koalicijski partner Tomislava Karamarka, da bi njegovim padom skliznuo natrag u političku marginu. Sad je i sam izbačen, pa se žali da je to nelegalno jer je primijenjen stranački statut koji nije verificiran - dakle koji je krivotvoren. Ako i nije fer, barem je primjereno...
Ponedjeljak 26. ožujka
Pravni genijalci iz Ministarstva državne imovine na novinarski upit o kvalifikacijama temeljem kojih je određena osoba izabrana za menadžersku poziciju u javnom poduzeću odgovaraju da to ne mogu otkriti, jer imaju “zakonsku obvezu štititi osobne podatke” te osobe. I kako da onda mediji informiraju javnost? Možda da podatke kupimo na Facebooku.
Utorak 27. ožujka
Na dan kad je objavljena dugonajavljivana odluka hrvatskog državnog vrha o nabavi eskadrile 30 godina starih izraelskih borbenih aviona, izraelski premijer hospitaliziran je u Tel Avivu. Nema dokaza o povezanosti tih dvaju događaja, iako neki, ne odveć pouzdani, mediji prenose kako su Netanyahuu dijagnosticirani jaki bolovi u abdomenu uslijed iznenadnih napada histeričnog smijeha.
Srijeda 28. ožujka
U tjednu velikih odluka hrvatska Vlada dobila je pomalo neočekivanog heroja. Ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković prvu je recku na svom popisu postignuća zabilježio nakon odluke Državne komisije za kontrolu javne nabave koja je odbacila prigovore neizabranih izvođača na projektu gradnje Pelješkog mosta, otvorivši tako put za potpisivanje ugovora s najpovoljnijim ponuđačem iz Kine i početak realizacije tog nacionalnog fetiš projekta. A već sutradan javnost će doznati i za sklopljeni aranžman o refinanciranju dugova državnih cestarskih tvrtki čime je definitivno otklonjena opcija omražene monetizacije autocesta. Pribroji li se tome i Butkovićev nedavni relativno uspješni menadžment drame na tržištu taksi-prijevoza, čini se kako ga se trenutno treba ubrojiti među efikasnije članove Plenkovićeva kabineta. Hoće li to utjecati na njegov javni rejting? Možda da ipak počne vući vatrogasna crijeva po požarištima...
Četvrtak 29. ožujka
Što se događa u Požegi? Tamošnji župan optužen je za nasilje nad suprugom, aktualni dožupan i bivši gradonačelnik Požege je lupao u zid glavom novinara jednog lokalnog portala, a njegov bivši zamjenik u gradu prije dvije godine je prespavao u pritvoru zbog sumnji da je pretukao ženu. I jedan od šefova lokalne policije lani je prijavljen jer je vikao i vrijeđao zaposlenice požeškog automat kluba. Sada se val nasilja prelio i na obrazovni sustav, pa su se u požeškoj Osnovnoj školi Dobriše Cesarića potukle dvije pedesetogodišnje učiteljice (!?), a slučajno ili ne, radi se o jedinoj županiji u kojoj na svim razinama vlast drži HDZ. No, nije sve crno. Županijska organizacija te stranke podržala je ratifikaciju Istanbulske konvencije.
Petak 30. ožujka
Rusija će na hrvatsku odluku da jednog njezinog diplomata iz zagrebačkog veleposlanstva proglasi nepoželjnom osobom odgovoriti sličnom mjerom: proglasivši nepoželjnom šeficu kabineta hrvatske ministrice vanjskih poslova. To je ispod očekivanja, no čak i da smo ostali s jednim čovjeka manje u ambasadi pri jednoj od ključnih svjetskih supersila, teško je vjerovati da bi to izazvalo neku značajniju zabrinutost u Banskim dvorima. Zašto bi, kad je Hrvatska pune dvije godine bila bez imenovanog veleposlanika u Moskvi, a i čovjek koji je tu poziciju obavljao ranije, činio je to de facto kao privremeni zadatak, putujući vikendima iz Moskve svojoj obitelji u Bruxelles. Poruka je jasna. Ne možete nam učiniti ništa gore od onoga što možemo učiniti sami sebi. Kako nazvati takvu doktrinu? Možda: kamikaze diplomacija...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....