MOŽE LI OREŠKOVIĆ IKOGA SMIJENITI? Linić: 'To je sustiglo Karamarka, sustići će i Milanovića'

Kada je premijer Tihomir Orešković prošlog petka zahtijevao od Tomislava Karamarka i Bože Petrova da daju ostavke na svoje dužnosti u Vladi, mnogi su mu zamjerili nedostatak hrabrosti i odlučnosti i pretjerano taktiziranje, smatrajući da je predsjednik Vlade, kad se već upustio u tu avanturu, trebao smijeniti oba dužnosnika.

Takav stav javnosti temeljio se na prethodnim slučajevima, kada je bivši premijer Ivo Sanader smijenio Berislava Rončevića, bivšeg ministra unutarnjih poslova, te uzastopno dvije ministrice pravosuđa – Vesnu Škare-Ožbolt i Anu Lovrin, dok je Zoran Milanović dužnosti razriješioSlavka Linića, bivšeg ministra financija. Međutim, sve govori u prilog tome kako su ta razrješenja bila neustavna jer ni Zakon o Vladi ni Ustav ni u jednom paragrafu ne spominju mogućnost i način da predsjednik Vlade osobno smijeni ministre i potpredsjednike Vlade, piše Slobodna Dalmacija.

Tako se u tekstu rješenja kojim je Milanović smijenio Linića navodi kako ga razrješuje na temelju članka 115. Ustava, iako u tom članku ni u jednoj rečenici ne postoji ovlast kojom se premijeru daje mogućnost da smijeni ili razriješi ministra.

U tom članku, koji ima pet stavaka, navodi se, redom, kako "članove Vlade predlaže osoba kojoj je Predsjednik Republike povjerio mandat za sastav Vlade"; "odmah po sastavljanju Vlade, a najkasnije u roku od 30 dana od prihvaćanja mandata, mandatar je dužan program Vlade i Vladu predstaviti Hrvatskom saboru i zatražiti glasovanje o povjerenju"; "Vlada stupa na dužnost kad joj povjerenje iskaže većina svih zastupnika u Hrvatskom saboru"; "predsjednik i članovi Vlade polažu svečanu prisegu pred Hrvatskim saborom.

Tekst prisege utvrđuje se zakonom", te: "Na temelju odluke Hrvatskoga sabora o iskazivanju povjerenja Vladi Republike Hrvatske, rješenje o imenovanju predsjednika Vlade donosi Predsjednik Republike uz supotpis predsjednika Hrvatskoga sabora, a rješenje o imenovanju članova Vlade donosi predsjednik Vlade uz supotpis predsjednika Hrvatskoga sabora." Navodno su u Vladi ovaj peti stavak u kojem predsjednik Vlade formalno supotpisuje imenovanje ministra protumačili kao da to znači da premijer ima pravo i na razrješenje ministra, što je stvarno preširoko tumačenje ovlasti.

Zanimljivo je da je taj stavak identičan drugom stavku članka 4. Zakona o Vladi, a ni u tom zakonu nema ni jednog paragrafa koji predsjedniku Vlade daje mogućnost smjenjivanja članova Vlade. Jedini način razrješenja ministra i potpredsjednika Vlade jest ili ostavka tih dužnosnika ili njihov opoziv u Hrvatskom saboru, a premijer čak ne može ni Hrvatskom saboru predložiti smjenu ministra ili potpredsjednika Vlade.

Stoga svim smijenjenim ministrima nakon 2000. ostaje mogućnost ispitivanja ustavnosti njihove smjene, no još više opomena za ubuduće da se "običajno pravo" nastalo bivšim smjenama ministara ne smije pretočiti u nastavak neustavne i nazakonite prakse.

Linić: Doznat će se što je Milanović radio

Slavko Linić, bivši ministar financija kazao je kako nije provjeravao formalnu ustavnost njegove smjene. "Sramota je, međutim, da saborski Odbor za nacionalnu sigurnost kojim predsjedava Ranko Ostojić još uvijek nije na dnevni red stavio moj zahtjev da se utvrde nezakonitosti u procesu u kojem je policajac napisao anonimnu lažnu prijavu protiv kćerke moje supruge iz prvog braka, pa je na osnovi te lažne anonimke policija i postupala. Sve će kad-tad doći pod reflektore javnosti,sve što su Zoran Milanović i njegov prijatelj Siniša Petrović, tadašnji predsjednik Nadzornog odbora, radili u Ini. To je sustiglo Karamarka, sustići će i Milanovića".