SKANDAL U ZADRU

‘Na kolažu djece iz razreda, mome sinu, s Downovim sindromom, netko je otkinuo glavu. Nisam mogla doći sebi...‘

‘Nakon nekoliko zadnjih mjeseci u kojima sam imala ‘okršaje‘ sa stručnim službama škole, ovo je bila kap koja je prelila čašu‘

Piše:

IVICA NEVEŠĆANIN

Objavljeno: 19. srpanj 2022. 18:20

Pano s kolažem učenika na kojem je malom Ivi netko otkinuo glavu

Privatni Album/ Zadarski.hr//

- Kako se osjećam? Ne znam što bih vam rekla. Ne znam kako bi se osjećao bilo koji roditelj kad bi vidio fotografiju svog djeteta bez glave. Na velikom panou, s kolažom djece iz razreda, obješenom na vratima učionice, mome sinu, s Downovim sindromom, netko je otkinuo glavu. Nisam mogla doći sebi.

Slađana je majka devetogodišnjeg dječaka s poteškoćama koji pohađa jednu zadarsku osnovnu školu. Za potrebe naše priče zvat ćemo ga Ivo. Osnovnu školu upisao je nakon položenih svih potrebnih provjera i testiranja. Upisan je u djelomičnu integraciju, skupinu djece s poteškoćama, koja glavne predmete – hrvatski, matematika, priroda - prolaze s defektologom uz pomoć osobnih asistenata, a ostale predmete – glazbeni, likovni, tjelesni, vjeronauk – pohađaju u redovitoj nastavu, piše Zadarski.hr.

Međutim, od upisa u rujnu do završetka školske godine, Ivo je u školi bio ukupno dva mjeseca. Ostatak vremena nije dolazio u školi, a razloga je bilo više. Najčešće zbog odsustva osobnog asistenta. Znalo bi se dogoditi da ga ne bude desetak dana. Škola ne bi našla zamjenu i Ivo je ostajao kod kuće. Umjesto redovite nastave, koja je s početna sat-dva trebala doći na četiri sata dnevno, kako bi se socijalizirao i integrirao u školsku sredinu, mali Ivo je sjedio kod kuće i nakon nekog vremena upao u regresiju.

‘Nije za redovnu školu‘

Majka je pokušala sve što je mislila da treba, otišla je u školu i razgovarala sa stručnim osobljem, ali svaki njeni pokušaj da nešto promjeni ili potakne kod odgovornih, nailazi bi na odbijanje ili zid šutnje. Na koncu su joj rekli da njezin sin nije za redovnu školu i da ga premjesti u OŠ Voštarnica (Centar Mocire) za djecu s posebnim potrebama. Slađana je otišla na razgovor, ali ubrzo je shvatila da Ivi u Mocirama nije mjesto. Tražila je od njegove škole da mu pronađu mjesto u nekoj drugoj zadarskoj školi, no oni su ostali pri stavu da Ivo nije učenik za njih, piše Zadarski.hr.

Tako je bilo sve dok jednog dana nije bila pozvana u školu po neke dokumente. Došla je u razred gdje Ivo pohađa redovitu nastavu i na vratima primijetila neobičan detalj na velikom panou.

- Kolaž je na vratima stajao mislim od početka godine. Svi učenici su slikani pojedinačno i zalijepljeni na pano u obliku kruga. Moj Ivo je bio u sredini i jedni je na slikama stajao na nogama. Kad sam taj dan došla u školu i pogledala pano, shvatila sam da Ivo nema glavu. Da je glava s njegove fotografije otkinuta. Izjurila sam iz škole, nisam se mogla nikako smirit. Strašno me to uzrujalo. Nakon nekoliko zadnjih mjeseci u kojima sam imala "okršaje" sa stručnim službama škole, ovo je bila kap koja je prelila čašu. Otišla sam kod predsjednice naše udruge, Suzane Periša, i ispričala joj što s dogodilo. Ona me pitala jesam li snimila pano. Nisam, jer nisam mogla ostati pribrana. No odlučila sam to ipak napraviti. Istog dana, poslijepodne, otišla sam do škole i učionice. Otvorila sama vrata i krenula da ću napraviti sliku, kad se s drugog kraja učionice počela derati nastavnica. "Nemojte to slikati!" Nisam je poslušala, snimila sama je i otišla. Pomislila sam: ako me htjela zaustaviti da to snimim znači da je znala da je na slici moj sin bez glave. Ako je to znala, zašto taj pano nije skinula? Zašto je ostavljen tu da ga svi mogu vidjeti? Koliko je dana uopće tako stajao? Kakva se to poruka šalje djeci? Kakva o mome sinu? Tada sam čvrsto odlučila, sve ću prijaviti Ministarstvu obrazovanja i pučkoj pravobraniteljici za djecu. Odlučila sam da ću napraviti i ono što mi nikada u životu nije palo na pamet, da ću sve ispričati i medijima. Ne volim se eksponirati na bilo koji način, nemam profile na društvenim mrežama... ali ovo ne mogu prešutjeti. Ovo radim zbog mog sina. On je prošao jedan oblika zlostavljanja, a ja sam duboko razočarana. U tome smo suglasni i ja moj suprug Tomislav, priča nam u dahu Ivina majka, pokazujući dopise koje je uputila na adresu Ministarstva obrazovanja i Pučke pravobraniteljice. Upućeni su prije mjesec dana i odgovore još nije dobila.

‘Traumatično iskustvo‘

- Obraćam Vam se ovim putem zbog jako lošeg i traumatičnog iskustva u prvoj školskoj godini mog djeteta. Kompletno iskustvo je jako razočaravajuće. Stručna služba i sama učiteljica su bile jako neprofesionalni i nestručni. Dijete je u toj školi provelo sveukupno možda dva mjeseca po dva školska sata dnevno. Asistentica je bila odsutna veliku većinu vremena i moje dijete tada nije išlo u školu. Učiteljica nije bila otvorena za tu opciju da dijete dolazi bez asistentice. Cijelo vrijeme se jedino trudila da dokaže da Ivo ne pripada u toj školi – piše Slađana ministru obrazovanja Radovanu Fuchsu.

- Čula sam od pedagoginje da je mišljenje učiteljice da Ivo ne razumije i ne zna ništa. Ivo je od rođenja uključen u razvojne terapije. Fizioterapeut, logoped, defektolog, funkcionalna nastava, neurofeedback, plivanje i napreduje svojim tempom. Sve terapije smo pohodili privatno i o svom trošku i plus smo kod kuće radili po uputama terapeuta. Snimila sam im video snimke gdje sam pokazala kako i na koji način ja radim kod kuće s njim i da on ima predvještine za školu... Čak sam i na početku školske godine ponudila svoju i pomoć naših rehabilitatora kako bi se dijete što lakše i bolje uklopilo i dobilo svu potrebnu pomoć i podršku u adaptaciji i privikavanju na školu, a i da bi njima bilo lakše razumjeti i upoznati njega kako i na koji način funkcionira. Nažalost odbili su nas uz objašnjenje da oni imaju sva potrebna znanja i vještine koje su potrebne Ivi za školovanje – piše Ivina majka.

Slađana se potom obratila stručnoj službi i učiteljici kojima je rekla kako je jako razočarana i da je njenom djetetu povrijeđeno temeljno pravo, pravo na školovanje, jer je sjedio kod kuće umjesto da bude s ostalom djecom u školi. Predložili su joj da Ivu dovede u školu bez asistentice.

‘Neovlašteno snimala dijete‘

- Onda je učiteljica napravila video snimke njega u nepoželjnom ponašanju i odbijanju suradnje. Pritom ga je snimala neovlašteno. Iako po pravilima školovanja po principu djelomične integracije dijete treba od samog početka odgojne predmete i biti uključeno u razred s djecom tipičnog razvoja. Ivo nije dobio nikakvu šansu za socijalizaciju i za usvajanje sadržaja iz odgojnih predmeta. Zbog toga mi je posebno teško. Mislim da ne trebam naglašavati koliko je to bitno za svako dijete, a posebno za dijete s Down sindromom. Pokušali smo doista komunicirati sa stručnom službom pokušavajući pronaći rješenje za Ivu, međutim svi naši pokušaji komunikacije i dogovora završavali bi okrivljavanjem nas ili našeg djeteta za trenutnu situaciju – nastavlja Slađana i naglašava.

- Razumljivo Vam je da ne možemo ostaviti dijete u ovoj školi na mjestu gdje nitko ne prepoznaje njegove mogućnosti i sposobnosti i gdje nam je jasno dano do znanja da naše dijete ne pripada tamo. Molimo Vas da nam pomognete naći drugu školu (skupinu djelomične integracije) gdje će Ivo biti prihvaćen. Napominjem da smo probali sugerirati školi da nam pomogne, međutim nisu pokazali nikakvu spremnost. Upućeni smo jedino na razgovor u OŠ Voštarnica. Razgovor smo obavili u nadi da ćemo tamo naći mjesto za naše dijete. Međutim ta škola nažalost ne nudi ono što bi naše dijete trebalo da sutra živi samostalan i funkcionalan život. Ovim putem Vas najiskrenije molimo da pokušate pomoći našem djetetu i nama i pronaći mu mjesto u nekoj od skupina u Osnovnim školama grada Zadra, piše Zadarski.hr.

Posebno pismo uputila je pravobraniteljici za prava djeteta, Helenci Pirnat Dragičević.

- Obraćam Vam se ovim putem kako bih Vas zamolila da zaštitite moje dijete od "stručnjaka" i njihovoga šokantnog i zlostavljačkoga pristupa u školovanju prema mojemu djetetu s Down sindromom. Naime, cijelu ovu školsku godinu moje je dijete u jednoj zadarskoj školi kao prvašić provelo posve istraumatizirano, a zbog razno-raznih izgovora nije niti smjelo normalno dolaziti u školu nego tek ponekad po sat-dva. Dijete je bilo posve isključeno iz razreda u koji je bilo upisano i gdje se trebalo normalno družiti sa svojim vršnjacima te skupa s njima svladavati školsko odgojno-obrazovno gradivo po prilagođenom programu. Umjesto toga, učiteljica (i stručna služba) se svim silama samo trudila dokazati da on ništa ne može i ne zaslužuje biti u tom razredu. Na kraju se kao vrhunac svega ova totalna isključenost i izoliranost djeteta i vizualno očitovala na školskom panou gdje stoji veliki kolaž i slike djece njegovoga razreda, s tim da je zadnjih dana na toj slici Ivi otkinuta glava!? I tako je stala na vratima razreda, a da nitko ni učiteljica nisu reagirali dok nisu vidjeli da sam je stala uslikati. Pretpostavljam da je to već dovoljan znak onoga što se tu događa – napisala je Slađana.

Ravnatelj: ‘Nije za našu nastavu‘

Nazvali smo ravnatelja škole za komentar, rekao nam je da je preko stručnih službi upoznat sa slučajem malog Ive, ali da njegova majka s njim o tome nije razgovarala, niti mu se obratila.

- Ne znam što je majka pisala pravobraniteljici za djecu i Ministru obrazovanja, jer ja takve predstavke nisam dobio. Meni se nitko nije požalio na rad stručnih službi. Naprotiv, stručne službe su sugerirale majci da dijete upiše u OŠ Voštarnica u Centru Mocirama – kazao nam je ravnatelj.

Na pitanje zašto bi Ivo išao u Mocire, ako je prošao testiranje na integriranu nastavu, ravnatelj je rekao da nije problem u upisu, ali su majci tada usmeno rekli da će s obzirom na poteškoće koje ima pokušati raditi njezini djetetom.

- Izašli smo joj ususret jednu godinu. Stručne službe su zaključile da on nije za našu nastavu – kaže ravnatelj.

Majka kaže da Ivo imao asistenta u nastavi, odnosno da je često izostajao, a škola mu nije našla zamjenu?

- Nije bilo takve situacije, nije bilo problema s asistentima u nastavi. Ona ima svoj pristrani pogled, ali mislim da je priča drugačija – kazao je.

Od ravnatelja smo tražili da navode majke provjeri kod stručnih službi, ali nam je odgovorio da su sve djelatnice od 11. srpnja na godišnjem, da će i on također uskoro ići.

Zamoljen da komentira pano s fotografijom maloga Ive bez glave, ravnatelj je rekao "da je to vjerojatno neka slučajnost".

- Škola ima 19 učionica i 18 razreda u svakoj smjeni. Tu učionicu dijele viši i niži razredi.

Ako su to nastavnici znali, zašto taj pano nisu uklonili?

- Ne znam, ne znam... To je bilo slučajno, ona je to tako vidjela. Roditelji uvijek to tako dožive, pristrano. Očito nije tako...

- Nijedno dijete ne smije doživjeti to što je moj Ivo doživio, a oni toga nisu svjesni. To je za mene porazno. Zato sam se i odlučila za ovaj istup jer to dugujem svome djetetu. Da se više nikome ne dogodi – poručuje majka maloga Ive.

Udruga Down: ‘U potpunosti podržavamo majku i dijete!‘

- Ovdje je došlo do propusta sustava. Ivi je uskraćeno temeljno ljudsko pravo, pravo na obrazovanje – tvrdi Suzana Periša, predsjednica Udruge Down sindrom Zadar, koja je detaljno informirana o slučaju malog Ive i njegove majke. Ističe da je jako žalosti cijela situacija jer je njihova udruga jedna od najaktivnijih udruga u Hrvatskoj, s možda najboljim primjerom integracije djece s Down sindromom u redovni sustav.

- Mi se stvarno s tim možemo pohvaliti i prije ovog negativnog slučaja nismo imali takvih očitih problema. Ivo nažalost nije prvo dijete u toj skupini koja je imala negativno iskustvo, a držim da je tome glavni razlog jedna od stručnih osoba, defektologinja. Ona je jedina od svih pozvanih defektologa odbila doći na naše edukativne radionice i surađivati s udrugom, jer njoj "to ne treba".

Ovo je naš prvi istup naše udruge u 15 godina rada na negativnom primjeru u kojem u potpunosti podržavamo majku i dijete. Imamo preko 25 djece u redovnim vrtićima i školama, ali nijedno ovako loše iskustvo. Prošle godine još jedno dijete u toj skupini iz iste škole imalo je loše iskustvo. Njegovi su se roditelji na koncu odselili u Njemačku, dijelom zbog egzistencijalnih razloga, ali prvenstveno zbog lošeg odnosa prema djetetu u školi. Napominjem da se i u tom slučaju radilo o istoj defektologinji iz iste skupine.

Nešto se čudno događa u toj skupini, roditeljima se sugerira da im se radi usluga jer da njihova djeca ne pripadaju tamo. Roditelji zbog toga šute jer se boje da će dijete biti zakinuto za ono što ima. Da ta djeca nisu tu, išli bi u Centar Mocire (OŠ Voštarnica), a oni tamo imaju zastario program iz 1980. koji djeci nakon školovanja ne osigurava zanimanje, kao da ništa nisu završili, niti im pružaju mogućnost osamostaljenja. Mi roditelji djece s Downom ne živimo u ružičastim oblacima, znamo da naša djeca neće biti doktori znanosti, ali uz pravilan rad i zalaganje, prema svojim mogućnostima, mogu postati funkcionalni dio društva. Svjesni smo mogućnosti i poteškoća naše djece, ali smo im dužni osigurati samostalnost za sutra, kad nas ne bude bilo, a ne da nakon moje smrti, umjesto integracije, završe zatvoreni u neku ustanovu.

Slađaninu priču znam od prvog dana, dugo smo razgovarale i vagale da li s ovom pričom ići u medije. Svjesna sam odjeka u javnosti, ali sve poduzeto do sada bilo je samo lupanje glavom o zid – kazala je Suzana Periša i na kraju komentirala skandalozni pano.

- Ne razumijem taj nesretni pano i sliku koja stoji na vratima, Slađana je bila tako u šoku da se tresla. Još je neprihvatljiva reakcija profesorice koje je pokušala spriječiti da to uslika. Znači da je bila svjesna da nije primjereno, ali ništa nije napravila da to makne. To je ružna slika i o školi i kriva poruka za svu djecu – zaključuje predsjednica Udruge Down sindrom Zadar.

Pismo pravobraniteljici: Moj sin nije dobio nikakvu priliku

"Moje dijete je u šk. god. 2021./2022. upisano u 1. razred te osnovne škole po modelu djelomične integracije, skupina. Sve je izgledala dobro i očekivali smo normalnu suradnju i provođenje predviđenog programa integracije kao što se to već godinama uredno i na višestruko zadovoljstvo odvija po mnogim zadarskim i drugim školama u RH.

Dijete nam je bilo pripremljeno za školovanje po takvom modelu. Od rođenja je uključeno u razvojne terapije: fizioterapeut, logoped, defektolog, funkcionalno učenje, neurofeedback, plivanje… i napredovalo je svojim tempom. Sve terapije smo uglavnom pohodili privatno i o svom trošku. Snimila sam i videosnimke te im pokazala kako i na koji način radim kod kuće sa svojim djetetom, iz čega se vide i svladane potrebne pred-vještine za školu.

Čak sam i na početku školske godine ponudila svoju i pomoć naših rehabilitatora kako bi se dijete što lakše i bolje uklopilo i dobilo svu potrebnu pomoć i podršku u adaptaciji i privikavanju na školu, a i kako bi im pomoglo bolje upoznati njega te način kako se s njim može dobro raditi. Nažalost, odbili su to uz objašnjenje da oni imaju sva potrebna znanja i vještine koje su potrebne za Ivino školovanje. No, to se vrlo brzo pokazalo posve netočnim. Naime, učiteljica se cijelo vrijeme trudila jedino pokazati kako Ivo ništa ne zna i ne razumije. A i školski pedagog nam je rekao upravo taj sud kako učiteljica zastupa da on "ništa ne razumije i ne zna".

Iz toga se vidi ne samo njihovo neznanje KAKO pristupiti pojedinom djetetu, ali – što je i još gore – bahatost u pristupu te ono što se u konačnici manifestiralo kao određeno zlostavljanje i totalno isključivanje djeteta iz skupine. Jer, pri samom upisu znali su da upisuju dijete s poteškoćama (!), s Down sindromom, a onda ih odjednom iznenadilo (!) da dijete sporije uči, teže razumije… zbog čega mu je, na koncu, i potrebna prilagodba programa, ali i osviješteni kadar te određeno znanje kako pristupiti pojedinom djetetu s određenim teškoćama. Ali ništa od svega toga. Od škole nije dobio nikakvu priliku, osim osude, isključivanja, sprječavanja dolaska u školu i sl.

Obratila sam se stručnoj službi i učiteljici povrijeđena i razočarana što mi dijete po cijele dane sjedi kod kuće umjesto da bude u školi s drugom djecom. Ali i dalje ništa. Učiteljica je, dapače, jednom napravila njegovu (neovlaštenu) video-snimku u nepoželjnom ponašanju i odbijanju suradnje i time mahala dokazujući da on nije prikladan za to školovanje, a ne pitajući se koliko je ona tomu doprinijela svojim pristupom: svakodnevno frustrirajući dijete i redovito ga isključujući iz razreda.

Dapače, na pitanje osjećaju li oni kakvu odgovornost za takvo stanje u koje je dijete sad dospjelo, svi su uglas odgovorili: NE!

Ivo, dakle, nije dobio nikakvu priliku, iako je upisan po pravilima djelomične integracije. Od početka je posve isključen iz razreda. Nije dobio nikakvu priliku za socijalizaciju i za usvajanje sadržaja niti odgojnih predmeta. Posebno mi je teško zbog ovog dijela za socijalizaciju. Mislim da ne trebam naglašavati koliko je to bitno za svako dijete, a poglavito za druželjubivo dijete s Down sindromom koje ionako osjeća svoju različitost i određenu isključenost, pogotovo kad mu se to groznim metodama svakodnevno nabija na nos. Svi naši pokušaji komunikacije i dogovora s učiteljicom i stručnom službom završavali su okrivljavanjem nas ili našega djeteta za trenutnu situaciju. I tako smo došli do zida, pa Vas molimo da nam pomognete i zaštitite naše dijete od tolikog zlostavljanja, odnosno ako možete poduzeti kakve radnje za kažnjavanje odgovornih osoba u ovom ružnom slučaju, te nekako pomoći našemu djetetu za bolji nastavak školovanja, u traženju neke druge škole koja će imati osjećaja i znanja za u Zadru već uobičajeno uredno provođenje integracije u školovanju djece s poteškoćama".

Vezane vijesti