Ovdi smo svi rođaci, ako ne prvi, onda po baba i stričevi. Ki je koga ružno pogleda, ki je čigovu ženu zagleda, to ti je dosti da se posvadi. A ti si doša istirat istinu med političari. Ajme, upa si u kašetu brukav (čavala op.a.) - rekao nam je umirući od smijeha jedan šjor iz Kolana kojega smo zamolili da nam proanalizira uzavrelu i vrlo kompleksnu političku situaciju u svojem selu.
Njegov Kolan najveće je paško mjesto koje nije na moru, prava mala zelena oaza smjestila se u središnjem dijelu golog kamenog otoka, između dva grada, Novalje i Paga. Uz Mandre, njihov najbliži izlaz na more koje su pretvorili u jedno od većih vikendaških naselja na Jadranu i Kolanjski Gajac čine općinu. Ako govorimo o paškoj janjetini, onda zapravo govorimo o janjetini iz Kolana, a isto vrijedi i za paški sir. S Novaljom dijele najpoznatiju plažu Zrće, na njihovom južnom dijelu smjestila su se dva kluba. Imaju čak i ornitološki rezervat Kolanjsko blato, močvaru koje je stanište čak 163 ptice.
Da su sada osamdesete, mogli bismo pričati o nevjerojatnom turističkom potencijalu, ali on to više nije. U međuvremenu su vrijedni i temperamentni Kolanjci unovčili valjda svaki kamen i komad zemlje koji su im ostavili mukotrpni pradjedovi.
Kolanjski Gajac nastao je tek prije tri desetljeća, a Mandre, iako tada već s nešto stanovnika, jedva da su postojale prije 1991. godine. Zajedno s Kolanom nemaju ni 800 duša, no u sezoni taj broj premaši i 10.000, pa ne čudi da su u samom hrvatskom vrhu po prihodima po glavi stanovnika.
Političari svake godine imaju istu brigu, kako u svoja tri sela pošteno raspodijeliti oko 15 milijuna kuna općinskoga novca.
Usporedbe radi, to je otprilike kao da naša županijska središta Šibenik, Sisak, Karlovac ili Varaždin godišnje raspolažu s po milijardu kuna. Silan novac koji su sami priskrbili radom i odricanjem, ali, ruku na srce, i gramzivom prodajom krša koji su prije toga pretvorili u vrijedna građevinska zemljišta, donio je blagostanje, ali je postao i prokletstvo ovoga otoka.
Troškovi reprezentacije
Općinu vodi Marin Pernjak, mjesni proizvođač sira, koji je usred mandata prebjegao iz HSS-a u HDZ. U nekoliko navrata našao se na meti medija, recimo da je na reprezentaciju u jednoj godini spiskao 425.000 kuna, kao i da općina koju vodi kupuje sir od njegove sirane. Ovo prvo nije sasvim točno jer su mu k jelu i pilu pribrojili i trošak mjesnih manifestacija jer trošak vodi pod reprezentacijom, a ovo drugo je, kaže, čista podvala.
No, ljudi koji su nas pozvali na otok imaju puno ozbiljniji materijal. “Kronologiju njegove netransparentne vladavine” saželi su na deset gusto pisanih stranica s nekoliko tablica, mnogo brojki, a još više upitnika. Dokument koji se dopunjava i u ovom trenutku, potpisalo je šest od devet općinskih vijećnika, među njima su zastupljene sve političke opcije u vijeću, ima načelnikovih rođaka, kumova i stranačkih kolega. Zato ga je valjalo shvatiti ozbiljno.
Dolazimo u Mandre asfaltiranom cestom, a takvih nije mnogo. Komunalna infrastruktura nije ni približno brza kao privatni investitori čije prekrasne vile niču iz krša, pa ih s mjestom spajaju bijeli putevi puni rupa i prašine. Dočekuje nas na dogovorenom mjestu Ante Zubović (HSS), predsjednik Općinskog vijeća. On je brat Josipa Zubovića Pipe, prvog i najdugovječnijeg načelnika, od osnutka 2003. godine, pa sve dok ga nisu srušili 2016. godine. Bivši načelnik zbog pogodovanja je pokupio kaznu Povjerenstva za sukob interesa, a onda i uvjetnu zatvorsku presudu. Tada je bio u HSS-u, ali ga je zbog loših rezultata na europarlamentarnim izborima predsjednik stranke Krešo Beljak suspendirao, zbog čega je Pipe sam napustio stranku.
Ante nas vodi u privatnu konobu u kojoj nas čekaju ostali. Spajamo dva stola i sjedamo. Prinose oval domaćega pršuta i sira s dobrom pancetom i kobasicom. Oko nas su sve redom OPG-ovci pa u kvalitetu ne treba sumnjati ni zrna.
Upoznajemo se s ljudima. Prvi zdesna je Šime Gligora, imenjak najpoznatijeg sirara, nastavnik informatike, čovjek koji je na izvanrednim izborima uz pomoć HDZ-a srušio s vlasti Zubovića Pipu, a šest mjeseci kasnije na redovnim izborima izgubio od aktualnog načelnika Marina Pernjaka, tada HSS-ovca, danas HDZ-ovca. Ivica Prtorić je HDZ-ovac kojemu nije sjelo što je Pernjak prijelazom u HDZ odmah postao i povjerenik te stranke u mjestu do organiziranja stranačkih izbora.
Mario Baričević, umirovljeni policajac koji je u vijeće ušao kao član HSP-a AS, ali je u međuvremenu prešao u Neovisne za Hrvatsku (NHR) iz koje je pak u međuvremenu izašao jedan od utemeljitelja - Zlatko Hasanbegović. Peti je Ivan Čemeljić s Nezavisne liste mladih, koji je u prošlom mandatu bio HSS-ovac te prebjegao iz vladajuće koalicije HSS-HDZ i tako oporbi dao većinu, postao predsjednik Vijeća, što je u konačnici uzrokovalo pad načelnika Zubovića Pipe. Šesti pobunjeni vijećnik je Branimir Tauzer iz Nezavisne liste mladih. Rekli su nam da je hitno morao poslovno za Rijeku, pa nije mogao biti na sastanku. Doznajemo da je za Rijeku otišao još prije dvije godine jer se tamo zaposlio.
Uostalom, i sam nam je potvrdio da na Pag dolazi svaki drugi vikend, a na sjednice Vijeća kada stigne. Uskoro će nam se pridružiti i Grgica Šupraha. Član je stranke Brune Esih i bivši predsjednik Vijeća koji je na to mjesto dao ostavku prije nekoliko mjeseci (gdje ga je naslijedio Ante Zubović) zbog stalnih pritisaka, jer je inače čistač ulica u općinskom komunalnom poduzeću. Svratio je sa strojem za čišćenje baš pri kraju smjene. Zajedno s Bogumilom Šugarom (Pipetov predsjednik Vijeća) i Antom Prtorićem iz HSS-a te Mladenom Šuljićem, HDZ-ovcem koji se pojavio u jednom od Škorinih predizbornih spotova pravdajući to čistom slučajnošću, čine sastav Općinskog vijeća. Dvojica od potonje trojice do kojih smo došli nisu željeli ulaziti u obračun između načelnika i ostalih vijećnika.
Formalna oporba u Vijeću su bila trojica nezavisnih vijećnika, no, kaže nam jedan od njih, Šime Gligora, proračuni i bitne točke uvijek su se donosile konsenzusom.
- Razmimoilaženja je bilo, ali u sitnicama, a s obzirom na to da je on (načelnik Pernjak op.a.) krenuo u totalno krivom smjeru, izgubio je našu podršku. Neizvršavanje proračuna po odlukama Vijeća, to je problem, znači on je trošio novac, a mi ne znamo gdje je taj novac završio dok istovremeno nije realiziran nijedan projekt za koji smo mi novac predvidjeli, nedavanje papira i računa na uvid.
Previše je tu bilo zabava, druženja i reprezentacije, prebacivanje sredstava na račun DVD-a, više od 200.000 kuna koje im je dao na svoju ruku i bez našeg znanja, a oni su više od 85.000 potrošili na reprezentaciju. A tamo su samo dva zaposlenika. Znači više ga nismo mogli kontrolirati - priča Ante Zubović.
- Ante, ideš previše u širinu - upozorio je Mario Baričević.
- Zato smo mi i napisali ovu kronologiju, jer se tijekom vremena stvorilo više problema koji su u jednom trenutku eskalirali. Mislili smo da će to stati na dvije stranice, ali kad smo krenuli, shvatili smo da toga ima jako puno. Stavili smo sve do čega smo mogli doći, što je objavljeno javno ili u zapisnicima, ili ono što bi trebalo biti, a mi nemamo, kao što su izvještaji o proračunima. Sukus svega je da njemu zakon “lex Šerif” dopušta da on tako funkcionira, a da Vijeće tu ne može utjecati nikako. Nama su ljudi dali povjerenje, dobili smo svoje mandate i ljudi očekuju od nas nekakvu reakciju.
Očito je da se vrtić nije sagradio u tri godine, a ja sam ga planirao još 2016. godine. Uvijek su odgovori tipa mora se izmijeniti prostorni plan ili izradili smo projekt, ali nije dobar pa idemo u drugi itd. Isto tako je i s drugim dokumentima, Strategijom razvoja, ugovorima. Primjerice, mi na Vijeću tražimo da se u ugovor stavi još jedan članak, izglasamo ga, da bi on na kraju potpisao ugovor bez toga članka - kaže bivši načelnik Šime Gligora.
- To već spada u domenu krivotvorenja isprava - dodaje bivši policajac Baričević.
Žale se vijećnici da je načelnik rijetko u Općini te da je uglavnom na putovanjima. Možda je sada malo češće, ali prijašnjih godina možda bi to bilo jednom tjedno.
- To ne možemo potkrijepiti dokumentima - upozorava Gligora.
- Ovo je njegov program za 2019. Među ključnim projektima ističe izradu glavnog i izvedbenog projekta vrtića, početak radova na Multimedijalnom centru, izradu digitalne karte Kolana, novi poslovni objekt TZ-a u Mandrama s trgom, idejni projekt šetnice i biciklističke staze Kolan-Mandre, projekt sportsko-edukativne staze Kolan-Kolanjsko blato. Mi to nemamo ništa, ne postoji, osim ove digitalne karte, ali to je projekt od 20 tisuća kuna, a koji usput nismo ni vidjeli - kaže Gligora.
- Te projekte nije realizirao, a račun je otišao u minus - dodaje Ivan Čemeljić.
- Meni je pokazao kada je bilo milijun i 850 neplaćenih računa, a to je bilo u travnju - potvrđuje Zubović.
- Mi smo tražili da nam opravda troškove kojima je probijao stavke. Teško je to sve pohvatati jer nikad nismo dobili izvještaj o izvršenju proračuna. Zakonska je obveza objave takvog dokumenta, zato nas je Institut za javne financije i svrstao među šest najnetransparentnijih općina s ocjenom nula - objašnjava Gligora.
- Evo primjer rebalansa, traži da mu nešto usvojimo, a mi tražimo da nam dokaže gdje je novac. Primjeri - projektna dokumentacija kanalizacijskog sustava Mandre - uvećanje za 200.000 kuna, a ne postoji projekt, nula. Projekt luka Mandre, uvećanje 70.000 kuna, ne postoji, nema ničega. Kako shvatiti ovo - projektna dokumentacija za cestu iza poslovnog centra Razmorac, a nitko ne zna o čemu se radi - čudi se Baričević.
Uvid u odluke
- Pa onda imate intelektualne usluge, tu je planirano 200.000 kuna, a on je izvršio 508.000 kuna. Mi pitamo za što je to išlo, a nema odgovora. Uvid je tražio usmeno prijašnji predsjednik Vijeća Grgica, ali nije dobio. Zato je sadašnji predsjednik Vijeća Ante tražio pismeno.
Zar ne bi nama kao vijećnicima trebalo biti normalno omogućeno da imamo uvid u odluke koje donosimo, a on mora za pristup ispunjavati formu poput običnoga građanina koji traži pristup informacijama - kaže Gligora.
- Za uvid u dokumentaciju oko financiranja DVD-a smo od pročelnice dobili odbijenicu u kojoj kaže da bi zbog obimne dokumentacije prikupljanje tako velikog broja informacija opteretilo rad i funkcioniranje Općine Kolan. A spojili su deset vikenda od četvrtka do nedjelje u godini - kaže Ante Zubović.
- Pročelnica se pravda da ne može dati nijedno izvješće bez odobrenja načelnika - pojašnjava Baričević.
- Mi je na sjednici pitamo je li proračun izvršen zakonski, a ona to ne zna, a ona to mora znati - dodaje Zubović.
- A mi imamo situaciju da je za prošlu godinu planiran proračun 12,5 milijun, a izvršeno je 14 milijuna - pokazuje brojke Šime Gligora.
- Za ovu godinu je napisao da će biti 17 milijuna - kaže Ante
- Nama nije jasno tko će ga napuniti - kaže Baričević.
- Planirao je 14,440 milijuna, a onda tražio minus 1,4 milijuna - ispravlja Gligora.
- On je nama predložio rebalans, ali ta se sjednica nije odradila jer je predsjednik Vijeća dao ostavku. Novom predsjedniku Vijeća dao je te materijale, najavljivao te točke rebalansa, ali mi smatramo da, dok god ne budemo imali objašnjenje za troškove i planiranje, o tome ne možemo raspravljati - dodaje Gligora.
- Općine i gradovi uvode racionalizacije, jer znamo da se uslijed krize proračuni neće izvršiti, osim kod nas. Stavka od 1,3 milijuna poreza na potrošnju, koji nama generira Zrće, to nema šanse da se ostvari - slažu se vijećnici.
- Imamo troje pravnika zaposlenih, ali se još angažiraju dva odvjetnička ureda kojima se plaća paušal od 6000 kuna mjesečno, a s njima zajednička ljetovanja i zimovanja, pa i put na Kubu s jednim– kaže Zubović.
- Zbog svega, rebalansa, nerealnih troškova, probijenih stavku zatražili smo pomoć od Ministarstva financija. Naime, kao Vijeće htjeli smo pokrenuti odbore za financije i prostorno planiranje. Mi bi donijeli te odluke, a on ih stavlja van snage. No on može staviti van snage samo opće akte, a ne imenovanja i naše odluke. Kad smo sve to poslali na Ministarstvo, oni se čude. Ljudi nam se smiju. Našli smo se u začaranom krugu, zbog neostvarivanja proračuna prema planu tražimo da se provedu neki naši zaključci, a on te zaključke poništava. Mi kao Vijeće ničemu ne služimo - kaže Gligora.
Pitamo ih zašto su mu do sada onda podržavali proračune, a oni kažu kako se ništa ne bi promijenilo da su ga rušili jer bi imali tehničku upravu i silne izbore te dodatni trošak.
- On predloži proračun, mi ga prihvatimo, ali s našim amandmanima, čime oni postaju dio proračuna. No, ništa od toga nije izvršeno. Tako je stvar funkcionirala do sada - kaže Gligora.
Ni žlica asfalta
- Evo primjera. Dogovorili smo da ćemo za ovu kuću dati 600.000 kuna. Mi tu kuću nismo kupili, u studenom radimo rebalans, ostavljamo 600.000 kuna, došao je kraj godine, kuću nismo kupili, a 600.000 je nestalo. A mi ne znamo kamo. Novac ispari. Ili za održavanje javnih površina predvidi 500.000 kuna, da bi onda digao na 800.000 ili 900.000, pa na kraju planira 1,7 milijuna, da bi se na kraju godine ispostavilo da su u Komunalnom primili 2,4 milijuna. Sve to radi na svoju ruku, a gdje smo mi - pita vijećnik Ivica Prtorić.
- Dosta je parcela prodano i zemljišta sagrađeno, a u tri godine nije asfaltirao nijednu cestu, a svake godine ostavljamo u proračunu - kaže Ivan Čemeljić.
- Ma ni žlicu asfalta - dodaje Ante Zubović.
- Ljudi su počeli s tužbama, plaćaju sve, a ne dobivaju ništa, dodaje.
- Za ulicu prema Mišnjaku on osigurava 600.000 kuna, isto i rebalansom potvrđuje, nije se napravilo ništa, a 600.000 nema. Je li ih preusmjerio u nešto korisno ili potrošio bez veze, mi ne znamo - navodi Prtorić. Vijećnik Gligora kaže kako Općina još nema Strategiju razvoja. Odluka da se ona radi Vijeće je donijelo još 2017. godine, platili su je u 2018., a dobili u prosincu 2019. Još je nisu potvrdili, pa nije na snazi, iako je njome definiran razvoj općine samo do 2021. godine.
- Ona nigdje nije prezentirana, normalno bi bilo da održi javna tribina, da se pita ljude, širu javnost, da to bude transparentno, navodi Gligora.
- Potrošili na to 50.000 kuna, a mogli smo probiti 3000 metara bijele ceste kroz polje - govori Prtorić
.
- Mi želimo biti normalna općina, a ne općina slučaj - slažu se vijećnici.
Tvrde da općina nije samostalno realizirala nijedan europski projekt, tek nekoliko u kojima su bili u partnerstvu.
- Mi imamo više od 60 OPG-a i ljudi osjete kad im se napravi put, za vrtić ima oko 60 djece, kupili smo zemlju za vrtić i za starački dom i za DVD, i zemlju za prostorije za Komunalno poduzeće, sve skupa oko tri milijuna kuna - pričaju vijećnici, navodeći da je to bio novac prenesen iz mandata Šime Gligore.
Obišli smo najvažnije lokacije, na mjestu gdje je trebao biti DVD su dva stara vatrogasna kamiona, na mjestu vrtića parkiralište, među ostalim i za kamion za odvoz smeća, donaciju Grada Zagreba zbog koje je Milan Bandić postao počasni mještanin Kolana.
Na mjestu doma za umirovljenike je šipražje od kojega se plac i ne vidi, isto kao i na mjestu za muzej, a uredi za Komunalno poduzeće su ruševine kakve su i bile u vrijeme kupnje. Nijednog od kapitalnih projekata nema, a vijećnici se pitaju gdje je 50 milijuna kuna koji su prošli kroz proračun u mandatu Marina Pernjaka.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....