NAJUPUĆENIJA OSOBA IZ RH KADA JE RIJEČ O ISTANBULSKOJ KONVENCIJI 'Nema razloga za strah. Bolje ratificirati, čak i s dodatnim izjavama, nego odustati'

Dubravka Šimonović, bez ikakve sumnje, najbolje je upućena osoba iz Hrvatske kada je riječ o Istanbulskoj konvenciji. Dugogodišnja diplomatkinja, koja je srpnju 2015. imenovana specijalnom izvjestiteljicom Ujedinjenih naroda za nasilje nad ženama (CEDAW), sastajala se s visokim dužnosnicima u vladama Zorana Milanovića i Tihomira Oreškovića, ali nije uspjela uvjeriti sugovornike da Hrvatska treba ratificirati Istanbulsku konvenciju. Posebni je paradoks podatak da je Dubravka Šimonović, kao predstavnica Hrvatske, supredsjedala Odborom Vijeća Europe koje je izradilo Istanbulsku konvenciju, koja je danas prihvaćena kao najznačajniji instrument na ovom području koji su ratificirale sve susjedne države, od Srbije i BiH do Slovenije, jedino nije Hrvatska. Ovih dana je u Ujedinjenim narodima, ali pažljivo prati razvoj događaja u Hrvatskoj, i u razgovoru za Jutarnji list objasnila je zašto je važno usvajanje Konvencije.

Sada ste u New Yorku na sastanku Komisije o položaju žena, gdje ćete između ostaloga govoriti i o rodnoj ideologiji kao pojavi u nekim zemljama Latinske Amerike i Europe. Možete pojasniti kontekst svojeg nastupa?

- U New Yorku sudjelujem na 62. zasjedanju UN-ove Komisije o položaju žena kojom sam davne 2000. godine i predsjedavala tada kao diplomatkinja iz Hrvatske, a sada sam posebna izvjestiteljica o nasilju nad ženama UN-a. U govoru koji sam održala istaknula sam kako sam često tijekom posjeta raznim državama viđala toleriranje nasilja prema ženama, ali sada dolazi do promjene javnog mijenja i putem pokreta kao što je #Metoo i sličnih koji pokazuju kako više nema tolerancije prema seksualnom uznemiravanju i nasilju prema ženama te da počinitelji takvog nasilja zbog javne reakcije moraju otići sa svojih pozicija. Međutim, ima sve više negativnih pokreta kao što je širenje ‘rodne ideologije’ u nekim zemljama Latinske Amerike i nekim europskim državama. Radi se o konzervativnom pokretu koji se zasniva na dezinformiranju o značenju pojma ‘rod’ koji se označava kao ‘rodna ideologija koja je štetna za obitelj’.

Znate da su i u Hrvatskoj golemi otpori usvajanju Istanbulske konvencije, a glavna kritika je upravo uvođenje rodne ideologije, “čime se krše prirodni zakoni”?

- Pratim situaciju u Hrvatskoj i u Bugarskoj, koju uskoro trebam službeno posjetiti pa se nadam da ću pomoći u raščišćavanju zabluda koje se šire o Istanbulskoj konvenciji. Nedavno sam bila u Atlanti u Georgiji na konferenciji u Carterovu centru i igrom slučaja do tamo me vozio taksist koji je porijeklom iz Bugarske. Pitao me čime se bavim i kad je čuo da se bavim pravima žena, počeo je pričati o Istanbulskoj konvenciji i Bugarskoj. Naravno da nije znao detalje o Konvenciji, ali je znao da se vode rasprave o njoj te lijepo zaključio da je ‘Pandorina kutija otvorena i da muškarci vise ne smiju tući žene pa je bolje da potpišu tu Konvenciju’. Rekao je da ima u njoj samo spornih stvari o izjašnjavaju tko si - muško ili žensko, na što sam mu odgovorila da toga nema u toj Konvenciji. Bilo bi je drago da vozač koji je iz Bugarske, a sada živi u Americi, zna nešto o Istanbulskoj konvenciji, ali i žalosno jer se obrazac dezinformacije o njezinu sadržaju širi isto tako i u Hrvatskoj. Uostalom, brojni političari iz Hrvatske su na raznim konferencijama o pravima žena koristili i koriste termine ‘gender equality’ i ‘gender based violence’ jer termin gender nikome nije bio sporan. Zašto je sada sporan, i to u kontekstu nasilja nad ženama u kojem ga se i objašnjava u ovoj Konvenciji?

Kako to objašnjavate?

- Problem je i to da se termin gender equality u Hrvatskoj prevodi kao ‘ravnopravnost spolova’, a ne kao rodna ravnopravnost pa tako termin rod ili gender nije ušao u širu upotrebu, i sada kad je Istanbulska konvencija prevedena, manipulira se značenjem pojma rod koji je u Konvenciji definiran kako bi se odredilo što je to rodno utemeljeno nasilje nad ženama. Najbolji odgovor nudi sama Konvencija koja daje definicije koje se pak temelje na UN-ovim dokumentima koji su već od prije u upotrebi: ‘nasilje nad ženama’ smatra se kršenjem ljudskih prava i oblikom diskriminacije žena i označava sva djela rodno utemeljenog nasilja.

Je li moguće mijenjati dijelove ili usvojiti Istanbulsku konvenciju, ali ne u cijelosti?

- Istanbulsku konvenciju nije moguće mijenjati, a samo na određene odredbe mogu se staviti rezerve, i to na one na koje su navedene u samoj Konvenciji. Međutim, rezerve se ne mogu stavljati na definicije. Ipak, neke su države, kao Poljska, stavile deklaraciju ili interpretativnu izjavu koja se odnosi na tumačenje pojma roda. Ona po mome sudu nema snagu rezerve jer će se kroz sustav nadzora zapravo vidjeti koji je doseg jedne takve izjave i blokira li primjenu nekih odredaba Konvencije. Mislim da je bolje bez takvih interpretativnih izjava, ali ako su one nužne da bi opće došlo do ratifikacije, onda sam za jer mislim da zapravo ne znače zapreku za početak primjene Konvencije.

Što mislite o tezama prema kojima se može zaštititi žene od nasilja, pomoću poboljšavanja postojećih zakona, ali bez ratifikacije Konvencije?

- To je teoretski moguće, ali nije u stvarnosti. Istanbulska konvencija je dosta zahtjevna i tek kroz primjenu i sustav nadzora dolazi do harmonizaciju zakona i prakse, te koordinacije i prikupljanja podataka. Međunarodni ugovori i obveze koje iz njih proizlaze poticaj su za nacionalno zakonodavstvo te usvajanje provedbenih politika i konkretnih mjera, i zato je za Hrvatsku izuzetno bitna ratifikacija. Radi se o civilizacijskoj tekovini.

Je li Hrvatska, kao država i društvo, opasna za žene?

- Svaki put kad se vraćam iz neke daleke zemlje i kad avion poleti osjetim olakšanje jer dolazim u Hrvatsku, koja nije idealna, ali je ipak bolja od mnogih drugih. Ali je i opasna za žene koje se nađu u situacijama nasilja i neučinkovitog pravnog sustava i mehanizama zaštite i prevencije nasilja. U najkraćem, nismo na dnu, ali ni na vrhu. Ratifikacija će biti dragocjeni poticaj da se napravi više na zaštiti žena od nasilja i uvjerena sam da će države koje su je ratificirale brže napredovati na ovom području.

Andreja Plenkovića poznajete 20-ak godina jer ste zajedno radili u MVP-u, pa pretpostavljam kako ste tražili da usvoji Istanbulsku konvenciju. Što mislite, hoće li uspjeti?

- Premijer Plenković je, koliko ga ja poznam, duboko odan europskim vrijednostima, pa tako i na području zaštite žena od nasilja. Ne samo da je najavio ratifikaciju nego se time i ozbiljno bavi i otvara javnu i parlamentarnu raspravu o samoj Konvenciji, što nije lako u atmosferi dezinformacija u kojoj narod više ne zna vjeruje li onima koji idu naokolo i pričaju izmišljene priče o WC-ima, ili o izjašnjavanju djece o tome koji su rod, čega nema u ovoj Konvenciji. Dodatna dezinformacija se odnosi na obrazovanje djece i sadržaj članka 14. koji navodi da se stranke ‘poduzeti, kada je to primjereno, potrebne korake kako bi nastavne materijale o pitanjima kao što su ravnopravnost žena i muškaraca, nestereotipne rodne uloge, uzajamno poštovanje, nenasilno rješavanje sukoba u osobnim odnosima...

Ova odredba o nestereotipnom rodnim ulogama je zapravo sadržaj članka 5 CEDAW Konvencije koji se radi o tome da treba učiti djevojčice da mogu biti znanstvenice i sve sto požele te izbjeći stereotipe o superiornosti jednog spola u odnosu na drugi. Uostalom, izvješća iz Austrije, Danske, Albanije i Monaka, država koje su prošle nadzor, potvrda su svima koji imaju neke sumnje da se odredbe ove Konvencije tumače i primjenjuje onako kako su napisane, a ne onako kako rodna ideologija širi dezinformacije o njihovu sadržaju. Zato se nadam da će premijer Plenković uspjeti i da će Hrvatski sabor ratificirati ovu konvenciju jer se radi o izuzetno dobrom instrumentu za sprečavanje rodno utemeljenog nasilja. Mislim da svaki saborski zastupnik i zastupnica imaju posebnu odgovornost u ovoj raspravi, jer je svaki glas protiv, zapravo, glas protiv učinkovite borbe i sprečavanja nasilja nad ženama.