NAKON 11 GODINA PRITUŽBI RODITELJA, IZ LEKTIRE LETI KNJIGA KOJA VELIČA POKLIČ 'ZA DOM..' Autori novog kurikuluma nisu uvrstili na popis Tomašev naslov

“Kada sam na radiju pronašla stranicu koja je emitirala ‘Čavoglave’, mama se nije pobunila, štoviše slušala je sa zanimanjem. Sva je treperila od unutrašnjeg uzbuđenja kad je čula kako Bobo ili Jure viče: Mi smo spremni, Poglavniče! Kaže da će glasati za Hrvatsku stranku prava, za Paragu”, citat je iz obavezne lektire za šesti razred osnovnih škola u Hrvatskoj zbog koje godinama obrazovnim institucijama stižu pritužbe roditelja.

Roman Stjepana Tomaša “Moj tata spava s anđelima - Mali ratni dnevnik” uvršten je na popis obaveznih lektirnih djela prije više od deset godina.

Knjiga pisana početkom devedesetih u dnevničkoj formi pokušava prikazati ratna zbivanja iz prizme osječke djevojčice Cvijete, a sporno u romanu je što je pojam ustaštva prikazan u djelu kao domoljubno poželjan.

Ušli i Jure i Boban

Pod dnevičkim zapisom “Busanje u mala hrvatska prsa”, u romanu stoji: Svi su dečki na početku sastavka napisali: CROATIA I ZA DOM SPREMNI! Na dnu sastavka još većim slovima: UVIJEK ZA DOM SPREMNI!. Zlokobni poklič se ponavlja na još nekoliko mjesta: “Šarac, Gicara, Sifon, Šmajser i Papak pozdravljaju: Za dom uvijek spremni”, “Poglavniku s uzbuđenjem viče za dom spremni”). Pa koju stranicu dalje: “Jure i Bobo viču za dom spremni Poglavniče”, do poglavlja “Ples uz Čavoglave” koje završava rečenicom: “A uz Čavoglave te Juru i Bobu ne može se plesati, samo ratovati”.

Niti jedan sastav Ministarstva obrazovanja Mali ratni dnevnik nije izuzelo iz obvezne lektire. Tim više što je na popisu lektire za 6. razred ukupno 27 djela, od kojih treba izabrati devet, uz obavezna tri prva: “Priče iz davnine” I. B. Mažuranić, “Povjestice” A. Šenoe i - Tomašev “Mali ratni dnevnik”. Uredu dječje pravobraniteljice od 2006. su pristizale prijave roditelja i struke.

Prijave su proslijeđivane na očitovanje obrazovnom ministarstvu, a posljednji odgovor Uredu pravobraniteljice stigao je 2015. U njemu Ministarstvo koje je tada vodio Predrag Šustar poručuje pravobraniteljici da u romanu ne vidi ništa spornoga.

Da Tomaševu romanu nije mjesto u školi, smatraju autori novog kurikuluma, koji taj naslov nisu uvrstili na popis lektire. Naime, “Malog ratnog dnevnika” nema na popisu lektire u sklopu prijedloga kurikularne reforme, koju ministrica Blaženka Divjak planira pilotirati od iduće školske godine.

Estetski razlozi

- Moj osobni stav o isticanju fašističkih uzvika i simbola je jasan, tome nema mjesta u javnom prostoru i kao takvo je potpuno neprihvatljivo. Ministarstvo je u procesu analize postojećih nastavnih sadržaja u sklopu provedbe cjelovite kurikularne reforme. Navedeni književni naslov ne nalazi se na popisu lektire u sklopu prijedloga predmetnog kurikuluma Hrvatski jezik. S obzirom da je moj glavni cilj već od sljedeće godine uvođenje pilot-projekta cjelovite kurikularne reforme, ovakve će se teme rješavati na sustavan način - poručuje Divjak.

A jučer se od sadržaja romana u pedagoškom smislu ogradila i sama autorica predgovora “Mali ratni dnevnik”, predavačica dječje književnosti na Hrvatskim studijima Dubravka Zima.

- Mislim da ovo djelo ne bi trebalo biti obavezna lektira, no ponajprije iz književno-estetskih razloga. Nisam sklona zabranama, već razgovoru s djecom o svim temama, pa i kontroverznim, poput ustaštva, ili pak djetetova spolnog sazrijevanja koje je u romanu prisutno kao loše, pa i pedagoški posve pogrešno obrađen motiv.

No u kontekstu estetskih funkcija dječje književnosti, kanonizatorske funkcije osnovnoškolske lektire i pedagoške situacije lektire u kojoj društvena zajednica djetetu propisuje književni sadržaj, postoji čitav niz djela s naglašenijim književno-estetskim funkcijama, a ovo bi po meni trebalo ostati izvan obavezne lektire, kaže Zima.

Bez zabrane, ali...

Dodaje da čak i danas, u politički aktualnim raspravama oko pokliča “Za dom spremni”, vidimo da djeca ne dobivaju jasne odgovore na to je li to u redu ili nije.

- Zbog toga se može dogoditi da dijete ponavlja što vidi. U druga dva dijela romana dječji likovi puštaju ustaške pjesme, pozdravljaju se ustaškim pozdravom, pa bi u pedagoškom kontekstu takve situacije trebalo jasno osuditi. U romanu međutim te osude nema, pa tekst u tom smislu ostaje pedagoški nedorečen i svakako zahtijeva da nastavnica ili nastavnik o tome razgovaraju s djecom. No, što se u razredu događa, mi to ne znamo - zaključuje D. Zima.