Paul G. Rieber umro je 1889. Biznis je preuzeo njegov sin Fritz C. Rieber, a tvrtka Rieber & Sřn krenula je i u proizvodnju hrane. Već 1946. lansirala je na tržište Toro mesnu juhu u kocki, “čime su postavljeni temelji za jedan od budućih najjačih norveških brendova”. nekolko desetljeća kasnije kompaniji je, čini se, pomalo ponestalo energije za “organski” razvoj, pa je u novi rast krenula spajajući se s drugim biznisima i preuzimajući druge tvrtke. Sljednica nekadašnjih hanseatskih trgovaca s otoka na kojem je u Drugom svjetskom ratu bila njemačka zračna baza, pretvorila se u paneuropskog žderača kompanija.
U osvajanje koprivničke Podravke suvremeni su norveški poslovni Vikinzi krenuli već potkraj 1990-ih.
Projekt Peppercorn
Od srpnja 1998. krupni suvlasnik Podravke bila je Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD), koja je dokapitalizirala tvrtku s tadašnjih 50 milijuna njemačkih maraka, stekavši 636.000 povlaštenih dionica. Ugovor s Podravkom davao je EBRD-u pravo da svoj vlasnički udjel proda bilo kome, s tim da ga najprije mora ponuditi samoj Podravki, a ona je imala 23 radna dana vremena da tu ponudu prihvati ili odbije. A jedan od najzainteresiranijih kupaca za EBRD-ove dionice Podravke bio je upravo norveški Rieber & Sřn.
“Tijekom 2002. govorilo se o tome da bi Rieber & Sřn možda od EBRD-a otkupio jedno vlasničko mjesto u Podravki, ali to se nije dogodilo”, kaže Asbjřrn Reinkind, koji je od 2002. do rujna 2007. bio je direktor cijeloga koncerna.
No, nije se samo “govorilo”, i nije EBRD bio jedini koji je htio dobro unovčiti svoj udjel u Podravki, željeli su to i neki drugi suvlasnici, ponajprije investicijski fondovi i Privredna banka Zagreb, koje su u Nadzornom odboru Podravke zastupali Darko Ostoja i Božo Prka. Njih dvojica i predstavnica EBRD-a Juliet Sjöborg najviše su se zalagali da Podravka nađe “strateškog partnera”. Tada je angažirana i konzultantska kuća JP Morgan koja je pokrenula projekt kodnog imena Peppercorn.
Peppercorn je u studenome 2001. prezentiran dijelu Nadzornog odbora, s prijedlogom da se odvojeno proda i prehrambeni i farmaceutski dio Podravke. A Rieber & Sřn imao je pritom veliku stratešku prednost: svoju krticu u Podravki.
Bez izbora
Kako tvrde odvjetnici okrivljenika u aferi Spice, članica Nadzornog odbora Podravke Juliet Stubičan Sjöborg bila je bliska rođaka jednog krupnog dioničara Rieber & Sřna. “Gospođa Juliet nudila je prodaju Podravke na nekoliko adresa, a najupornije društvo koje je bilo zainteresirano bilo je Rieber & Sřn. No, dio Podravkine Uprave saznao je za to kroz svoje kanale...” I projekt Peppercorn je presječen u začetku.
EBRD-ov udjel u Podravki kupila je sama Podravka. Platila ga je 190,8 milijuna kuna, a odlukom Skupštine iz srpnja 2003. te su dionice poništene. Dionice su plaćene po 300 kuna, a tržišna im je cijena tada bila oko 190 kuna, dakle 70 milijuna kuna više nego što je bila njihova cijena na Zagrebačkoj burzi.
“EBRD je imao call opciju i rekli su 'hvala, mi idemo van iz Podravke, dajte nam pare'. I tu nemaš kaj, to piše u ugovoru. I mi smo im platili”, kaže Darko Marinac, predsjednik Uprave Podravke. (...)
Projekt Peppercorn je propao, ali pojavio se projekt kodnoga imena Sirius. Riječ je o više dokumenata koji opisuju različite oblike suradnje te mogućeg povezivanja Riebera i Podravke ili njihovih pojedinih biznisa.
Iz tog doba postoje dvije sheme spajanja koje su Rieberi nudili podravkašima. Prema prvoj, Podravka bi izdvojila farmaciju i “restrukturirala” je, što je vjerojatno šifra za prodaju. Preostala bi “Podravka HR” koja bi se spojila s tvrtkom R&S Foods CEE koja bi se izdvojila iz Rieber & Sřn Group. U toj novoj “Merged Newco” Rieber bi imao 51, a Podravka 49 posto udjela.
Kontakti iza leđa
Prema drugoj shemi, Rieber Foods CEE i Podravka Foods CEE bi se spojile u jednu tvrtku u kojoj bi ponovno Rieberi imali 51 posto, a Podravka holding imao bi 49 posto. Nova tvrtka bila bi u “strateškom savezu” s Rieberovim biznisima izvan CEE-a i s Podravkinim poslovima na području bivše Jugoslavije... Sudeći po tim shemama, za Riebere je dolazila u obzir samo ona poslovna kombinacija u kojoj oni imaju većinsko vlasništvo i kontrolu.
Goran Markulin, danas zaposlen u Adrisovoj tvrtki Cro maris, bio je član Podravkine Uprave od travnja 2005. do lipnja 2008., zadužen za međunarodno poslovanje. Tako je 2005. sudjelovao i u razgovorima s Rieber & Sřnom o pokretanju suradnje u Poljskoj u obliku zajedničke prodaje robe na poljskom tržištu. Upoznao i Mortena Vika, Rieberova direktora strateškog razvoja. Pokrenuta je zajednička distribucija proizvoda u Poljskoj. Ali, Podravka je od nje vrlo brzo odustala.
“Prvi razlog za to bili su loši rezultati prodaje uz visoke troškove, a drugi što se javilo nepovjerenje na temelju priča na tržištu”, kaže Markulin. “Nepovjerenje s naše strane temeljilo se na pričama i nekim konkretnim signalima da Rieber & Sřn ne postupa u zajedničkom poslu u dobroj vjeri, da obavljaju stanovite kontakte nama iza leđa. Stvarni razlog raskida suradnje bio je aspiracija Rieber & Sřna prema vlasništvu nad Podravkom”, nastavlja bivši Podravkin direktor.
Bitka za Vegetu
U drugoj polovici 2006. Podravka se s poljskom tvrtkom Kamis dogovorila da će od nje kupiti robnu marku Varzywko. Markulin je osobno vodio pregovore. Kad je posao već bio sklopljen i cijena određena, direktor Kamisa Kaminski iznenada mu je rekao da im je Rieber & Sřn ponudio višu cijenu.
Isto tako, Rieber je preko svoje firme Vitana bio vlasnik marke Vegeta za Češku i Slovačku, to je stanje naslijedio kada je preuzeo Vitanu. Za jednogodišnje suradnje Markulin je nekoliko puta pokušavao s Rieberom dogovoriti da Podravki proda marku Vegeta u Češkoj i Slovačkoj. “Imali su slabu prodaju i ako smo partneri onda je normalno da o tome razgovaramo”, veli Markulin, “no oni su stalno izbjegavali razgovor, kao da nas žele ucijeniti i da žele zadržati nešto što Podravku jako interesira, dok bi u normalnoj partnerskoj suradnji bilo logično da nam to bez problema prodaju. ”
Norvežani su priču zapamtili malo drukčije. Glavni direktor Asbjřrn Reinkind: “Od sredine 2005. Rieber je pokušavao uspostaviti s Podravkom suradnju u prodaji u nekim istočnoeuropskim državama, ali lokalna uprava Podravke protivila se toj suradnji i ona je prekinuta potkraj 2006.”
Nakon što je Podravka u prosincu 2006. raskinula suradnju s njim, Rieber & Sřn je svim snagama krenuo u kupnju najvećeg Podravkina konkurenta, firme Kucharek. Pokušavali su nekoliko mjeseci, ali su naposljetku odustali. U prosincu 2006. - što Markulin vjerojatno nije znao - Rieber & Sřn već je prodavao i Podravkine dionice koje je kupio godinu dana prije.
Naime, pune dvije godine prije, tri dana prije isteka kalendarske 2004., norveški prehrambeni div diskretno je angažirao jednu od vodećih investicijskih kuća u srednjoj i jugoistočnoj Europi, austrijski CAIB, da za njega odmah kupi do 20 posto Podravkinih dionica, a poslije toga, po mogućnosti, i većinski vlasnički udjel u Podravki.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....