'Naš identitet je tajna. Lovimo ubojice, varalice, obiteljske nasilnike, Pink Panthere i zatvorske bjegunce. Svojedobno smo uhapsili i Ivu Sanadera'

"Domišljato se snašao. I to je ono što je u njegovu bijegu bilo fascinantno. Pobjegao je prošle nedjelje oko podneva. Već tijekom popodneva počeli smo dobivati informacije zabrinutih dobronamjernih građana da se kreće po istočnom dijelu grada. Operativnim radom naših policijskih službenika utvrdili smo da se pokušavao povezati s ljudima iz našeg krim miljea. Da li zbog bijega ili kako bi nastavio s kriminalnim djelima, nama je to sada nevažno. U ovom je poslu jako bitna pomoć i podrška građana, svjesnost svakog pojedinca da svojim opažanjem i dobronamjernom dojavom može pridonijeti i svojoj većoj sigurnosti, ali i sigurnosti drugih građana. Treba istaknuti da svakim danom ta pomoć građana raste i ovim im putem zahvaljujemo na suradnji".

Priča mi to Andreja, šefica Odjela za potrage, malog tima koji čini 15-ak policajaca. Okupila ih je sedmoricu na odjelu. Specifičan je to odjel. Njihova lica nećete vidjeti na TV ekranima, ovo je prvi put da o svom poslu govore za medije i to s velikom dozom zadrške. Oni su vjerojatno jedini krim tim u policiji sastavljen od muškaraca kojima je na čelu žena i najmanje radnog vremena provode u sjedištu policije u Heinzelovoj.

“Ovo je posao koji imaš u glavi kao klinac kad razmišljaš zašto bi upisao policijsku akademiju i bio policajac. To je to. Ono kad gledaš policajce na filmu”, kaže najmlađi od njih, također bivši interventni policajac.

Vraćamo se na priču o bjeguncu iz Remetinca, a od šefice Andreje koja je ovih dana napunila 23 godine policijskog staža, uspijevamo izvući još neke fragmente bijega remetinečkog zatvorenika.

- Taj je slučaj bio specifičan i zato što ga, osim onog događaja u Lučkom iz lipnja prošle godine, nismo imali evidentiranog u našim operativnim evidencijama. U našem žargonu imali smo “repu bez korijena”. Nemate njegove brojeve telefona, kontakte, mjesta gdje boravi. Ali, u našem odjelu rade dečki od 31 do 52 godine, neki imaju i tridesetak godina staža pa nismo ni mi od jučer. Svi mi imamo neke svoje izvore, dugo radimo pa su i nama počele pristizati informacije s terena. Reći ću vam samo da se super snašao - zagonetno se smiješi Andreja.

Potraga za nestalima

Jeste li imali fotografiju, pitam je.

- Da, bila je to fotografija s putovnice koju je izvadio 2009. godine - kaže.

Nakon što je došao do novca, Ivan Đorđević napravio je veliku pogrešku. Kupio je naočale za vid i otišao kod frizera. Skratio je dugu kosu i obrijao bradu.

- E, tu se zeznuo jer da je ostavio kosu i bradu, teže bismo ga našli, a ovako je bio najsličniji kako je izgledao na fotografiji - smije se jedan od operativaca.

U tom su odjelu ponosni na to što oni s najduljim stažem, kako slikovito kažu, ne pamte što su jučer jeli, ali imaju fotografsko pamćenje i mogućnost rekonstrukcije tisuća lica. Kako? “Iskustvo.”

Uhićenje bjegunca iz Remetinca za njih je samo još jedna uspješno odrađena akcija. U 23 dana siječnja već su odradili 28 realiziranih potraga i tjeralica, više od jedne dnevno, a prošle su godine realizirali 205 tjeralica i potraga.

- U ovom trenutku na području PU zagrebačke imamo oko 1000 potraga, a traga se za još oko 400 nestalih osoba. Traganja za nestalima zastarijevaju nakon 50 godina tako da i sada imamo u sustavu osobe koje su nestale 1970. godine. Mi ne tragamo samo za osobama koje traži naša uprava, nego i druge policijske uprave, tragamo za osobama s međunarodnih tjeralica, od onih s Interpolove tjeralice do onih za kojima je raspisan europski uhidbeni nalog. Surađujemo s krim policijom, kolegama koji rade s informatorima, ciljanom jedinicom za potrage u Ravnateljstvu policije (FAST) i s drugim policijskim upravama. Imamo odličnu suradnju s interventnom policijom - sažeto nam objašnjava rad svog odjela njegova šefica.

Nema do terena i razgovora

U četvrtak ujutro ona je sa “svojim dečkima” privela pravdi 47-godišnjakinju koja se četiri godine uspješno skrivala u zapadnom dijelu grada od europskog uhidbenog naloga, a tražena je zbog zanemarivanja djece.

- Pokucali smo joj na vrata. Otvorila je u kućnom ogrtaču, bila se upravo otuširala. Doista joj se bio izgubio trag. Imali smo neku dojavu da bi mogla biti u tom kvartu u zapadnom dijelu grada.

- Svaka čast najnovijoj tehnologiji, internetu, lociranju mobitela i svemu ostalom, sve to i mi koristimo, što sami, što uz pomoć drugih službi, ali nema do terena i prikupljanja informacija na terenu i tu bih posebno zahvalila građanima na suradnji - pojašnjava nam policijski “modus operandi”.

Timski rad je, kaže njihova šefica, jedna od najbitnijih odrednica njihova posla.

- Ovi dečki rade u timu po dvojica i sami su birali svoje partnere. Jer morate biti sigurni da ćete raditi s partnerom u kojeg se možete pouzdati zato što u ovom poslu kolega kolegi čuva leđa, doslovce - ističe naša sugovornica. U tjeralicama često piše da je osoba naoružana, opasna i spremna pružiti otpor. Zato su im pancirka i sačmarica dio opreme, a oprez stalno prisutan.

- Jedan od onih za kojim smo tragali objavio je na Facebooku fotografiju s kalašnjikovim i poruku da se živ neće predati policiji. Tu nemate što. Uhićenje smo odradili zajedno s interventnom jedinicom policije. Pripremili smo teren i simultano upali na dvije adrese, prvo tim ekipe za posebne zadaće, a mi odmah iza njih, ali tada ga nismo našli, nego smo nekoliko dana nakon toga uhićenje odradili sami. Nemate tu što puno razmišljati, takve situacije gdje možemo očekivati otpor jer se pretpostavlja da je bjegunac naoružan odrađujemo s njima - kaže šefica Odjela za potrage.

Na pitanje o kriminalcima iz regije, poput Igora Dedovića, u Ateni likvidiranog jednog od vođa škaljarskog klana koji je s lažnim identitetom boravio u Zagrebu, voditeljica Odjela za potrage kaže:

- Ima ih, bilo ih je prije i bit će ih. Ništa neočekivano. Ali uhvatili smo i dvojicu Pink Panthera, u manje od 24 sata realizirali smo tjeralicu za pravomoćno osuđenim ubojicom iz BiH. Tjeralica je bila raspisana 4. srpnja 2019., a mi smo ga uhitili sljedeći dan. Volio je motore. Fotografirao se s Harley Davidsonom. Mladića koji je ubio susjedu na području susjedne policijske uprave uhitili smo na zagrebačkom Glavnom kolodvoru - priča nam neke od akcija Andreja.

Jedna od filmskih potjera bila je i za bjeguncem usred gradske prometne gužve.

- Kolega ga je slijedio u privatnom automobilu i javljao nam kud se kreće. Vozili smo pod rotirkama i izvukli ga na semaforu. Tresao se, samo je ponavljao: “Dobri ste, dobri ste...” - opisuje jednu od filmskih akcija nabijenih adrenalinom.

- Organizatora jedne kriminalne skupine u Srbiji uhitili smo na Lučkom kod naplatnih kućica. Pretpostavili smo gdje bi mogao naići vozilom i s kolegama iz prometne policije dogovorili rutinsko zaustavljanje radi kontrole - otkriva nam jedan od operativaca.

- Dečki su se prerušavali u grobare, u poštare. Ali nama nije cilj po svaku cijenu uhvatiti nekoga tko je na tjeralici. Jer, mi prije svega vodimo računa o svojim životima, moramo voditi računa da ne strada netko nedužan, ali ni ti počinitelji za kojima tragamo ili netko od članova njihove obitelji.

Jednog smo hvatali od Jaruna prema središtu grada gdje smo ga pustili jer je prolazio kroz crveno svjetlo i ugrožavao druge sudionike u prometu. Imao je 17 godina, osam tjeralica i više od 40 prijava, između ostalih i za prisile prema policijskim službenicima. Uhitili smo ga nakon sat vremena - prepričavaju nam neka iskustva.

Dvojica veterana Odjela za potrage, koji zbog korištenja godišnjih odmora nisu bili prisutni našem razgovoru a zajedno imaju 39 godina staža, u svom su radnom vijeku realizirali 2714 uhićenja. Otkrivaju nam i kakve su reakcije uhićenih.

- “Da me vi niste uhitili, ja bih se sam javio u ponedjeljak u policiju”. Svi bi baš, eto, u ponedjeljak sami došli, ali eto. I svi su, dakako, nedužni, svi su oni pogreškom osuđeni ili na tjeralici - kažu.

Gdje je djelatnica MORH-a?

Kad je riječ o nestalima jedan od aktualnih slučajeva je nestanak djelatnice MORH-a Jadranke Skender s početka prosinca prošle godine.

- Napravili smo analizu njezinih poziva, poruka, obavili na desetke obavijesnih razgovora. Pregledali smo nadzorne kamere svih tvrtki na ruti kojom se kretala, ali smo došli do zaključka kako naprosto nema nikakvog objašnjenja zašto se kretala upravo tom rutom. Potragu nastavljamo - kaže nam Andreja. I za kraj pitamo je li točno to što često čujemo i od građana kako za prijavu nestanka policiji mora proći 24 ili 48 sati.

- Znala sam da ćete me to pitati. To je zabluda. Nestanak se prijavljuje onog trenutka kad se primijeti da je netko nestao. Kod nestanka je bitno da se on prijavi što ranije, imati što više podataka, ispričati sve što se zna o nestaloj osobi, sve što se čini sumnjivim, ukazati na svaki trag jer kod ničega se tragovi tako brzo ne hlade kao kod nestanka i svaka minuta nam je bitna. Kad nekome nema djeteta iz škole nekoliko sati, njemu je to razlog za prijavu, a nekome neće biti razlog za prijavu nestanka ni činjenica da mu ukućana nema od petka do nedjelje jer su mu takve životne navike - zaključuje šefica Odjela za potrage.