HRVOJE BEŠLIĆ

Naš najveći uzgajivač kaktusa: 'Kad ga odsiječete, ubili ste ga. To su pravi barbari!'

'Krađa u Botaničkom vrtu me, nažalost, ne iznenađuje. Koliko su meni već puta provalili...'
Hrvoje Bešlić
 Berislava Picek / CROPIX

Petak je bio neobičan dan u Hrvatskoj. Pala je mafijaška organizacija, otkrivena je nova afera ministra Lovre Kuščevića i ministra Gorana Marića, no najčitanija vijest ipak je bila krađa u zagrebačkom Botaničkom vrtu Prirodoslovno-matematičkog fakulteta. Naime, nepoznati su lopovi tijekom noći provalili u Botanički vrt, odrezali i ukrali kaktus od jednog metra te ciljano osakatili još četiri druge biljke. Bizarna vijest koja je iznenadila hrvatsku javnost, no jednom čovjeku i nije bila toliko nevjerojatna.

- Koliko su meni već puta ukrali kaktuse, to i ne brojim. Svaki put kada imam štand na nekom sajmu ode mi barem jedan, još kada zbrojim provale u staklenik... - kaže Hrvoje Bešlić iz Žažina pokraj Lekenika.

On je najveći uzgajivač i kolekcionar kaktusa u Hrvatskoj sa zbirkom koja broji 100.000 kaktusa i 500 različitih vrsta. Uvijek se pitao zašto bi netko ukrao kaktus jer se radi o zahtjevnom poslu, gdje biljku treba pravilno odrezati, bandažirati i spremiti za transport. Nije to obična “uzmi i drpi” krađa, nego pomno isplanirana akcija s potrebnim predznanjem i alatima. Zato pretpostavlja da su to bili neki kolekcionari, no opet mu je teško shvatiti da bi ljubitelji biljaka nešto takvo napravili.

- To su zapravo barbari. Ako odsiječete kaktus, tako ga i uništavate. To je kao da provalite u zoološki i ubijete životinju - ljutito će Bešlić.

Prvi kaktus u Petrinji

Ostavljamo se zato bizarnih krađa i okrećemo ljudima koji istinski vole kaktuse. I opet nam je Bešlić najbolji sugovornik jer se radi o čovjeku čija se obitelj već više od 70 godina bavi uzgojem kaktusa. Bodljikavi posao započela je Emilija Bešlić još u doba Drugog svjetskog rata. Njezin unuk Hrvoje kaže da je obožavala egzotično cvijeće - palme, agave, fikuse, pa i kaktuse. Bio je to tada pravi doživljaj proći pokraj kuće obitelji Bešlić u Petrinji i vidjeti palme i kaktuse gdje su drugi u mjestu imali “klasično” drveće poput jabuka i šljiva.

- Egzotične biljke u Hrvatsku su došle početkom 20. stoljeća, i to iz Amerike u Dubrovnik. U to vrijeme to je bio znak statusa za građanske obitelji da imaju u svom ljetnikovcu palmu ili agavu. Pomalo se taj trend širio i na sjever Hrvatske gdje su te obitelji među sobom dijelile pelcere. Tako su oni došli i do moje bake koja je među prvima donijela kaktuse u Petrinju - priča Bešlić.

Ljubav prema kaktusima prenijela je i na svog sina Josipa koji je hobi pretvorio u posao i sagradio prvi staklenik. U to su vrijeme došli prvi sajmovi cvijeća te prve nagrade i priznanja. Ime Bešlić postalo je jedan od sinonima za kaktusare u tadašnjoj Jugoslaviji i svi su znali da se kod njih u dvorištu mogu pronaći vrste koje rijetko tko u Hrvatskoj ima. No onda je došao rat u kojemu čak ni kaktusi nisu bili pošteđeni.

- Srbi su 1991. godine ušli u Petrinju i uništili naše imanje. Gledao sam s vojne promatračnice kako mi ruše kuću, bacaju posude s mojim kaktusima i uništavaju našu tradiciju - prisjeća se Bešlić.

Pobjegli su u Sisak i ondje krenuli ispočetka. Otvorili su novi staklenik, dobili sjemenje od prijatelja kolekcionara te botaničkih vrtova iz Europe i svijeta te krenuli u novo sutra.

- Otac je rekao da će rat jednom završiti i mi ćemo onda nastaviti s kaktusima - sjetno će Bešlić. Nažalost, rat je ponovno pokazao svoje zube. Tijekom granatiranja Siska jedna granata je pala blizu staklenika i uništila veliki dio njihove zbirke. Otac je, kaže Bešlić, tada htio odustati jer mu je teško pao još jedan veliki gubitak.

Ipak, Hrvoje nije htio da njihovo obiteljsko nasljeđe samo tako propadne. Prvo je unajmio jedan oronuli staklenik u Sisku i u njemu zbrinuo preživjele kaktuse. Zatim je nakon rata odustao od studija i podigao kredit te sagradio novi staklenik u Žažini. Od prijatelja iz Nizozemske nabavio je novo sjemenje i još jednom krenuo maltene od nule. To je bilo 1995. godine i otad više nitko nije dirao u njihovo bodljikavo carstvo.

Crno tržište

Eto nas opet u sadašnjosti u kojoj je Bešlić najveći uzgajivač kaktusa u Hrvatskoj. Tijekom godina naučio je sve što se o tim biljkama može znati. Kada smo ga pitali o kaktusu Neobuxbaumia polylopha, biljci koja je ukradena iz Botaničkog, odmah nam je dao kratku info kartu. Porijeklom je iz Meksika, raste u mediteranskim klimama na liticama gdje je tlo ocjedito, ne trpi stalnu vlagu, raste 20 centimetara po godini, pravilno uzgojen može narasti i do 8 metara te se cijena jedne odrasle i velike Neobuxbaumije kreće između 300 i 500 eura.

Nije tu stao, nego se proširio i na druge vrste te nam dao kratku školicu o uzgoju kaktusa. Pričao je o brzorastućim te spororastućim vrstama kaktusa, uvjetima uzgoja, njihovoj otpornosti prema hladnoći, načinu njege preko zime, fazi mirovanja, fazi rasta, pa o rodu biljki mesnatica iz koje kaktusi dolaze... Može on satima pričati o toj temi, zbog čega smo ga zamolili da se koncentrira na jedan aspekt. U ovom slučaju, cijenu.

- Kod cijene trebamo razlikovati kolekcionarske i hortikulturne vrste. Kolekcionarske su rijetke, problematične za uzgoj i samim time je sjeme skuplje. Recimo, za Meduzin astrofit koji bi se uzgojio u čašici od dva decilitra treba izdvojiti između 300 i 400 kuna. Ove su hortikulturne pak puno veće i koriste se za uređivanje interijera ili eksterijera pa cijena ovisi o veličini i egzotičnosti. Najskuplji koji sam ja prodao bio je Echinocactus grusonii star 30 godina za koji sam dobio oko 2500 kuna - priča Bešlić.

Iz ovoga se lako može zaključiti kako su kaktusi ozbiljan biznis, što samim time baca novo svjetlo na krađu u Botaničkom. Bešlić pak misli kako iza toga ne stoje pravi uzgajivači jer oni previše vole te biljke da bi nešto takvo napravili, a i nema ih tako puno pa se gotovo svi poznaju. No zato postoji crno tržište.

- U Hrvatskoj postoje samo tri registrirana uzgajivača kaktusa koji imaju dozvolu od Ministarstva zaštite okoliša jer se ipak radi o egzotičnim biljkama. Ostalo su hobisti koji svoje kaktuse prodaju preko interneta. Tu nema garancije da će ti oni stvarno prodati tu sortu koju tražite jer je potrebno određeno znanje da bi se prepoznala određena vrsta - kaže Bešlić.

Cijela ova priča opet ga je podsjetila na bezobrazne kradljivce pa je spomenuo kako su kontaktirali Botanički vrt i da će im donirati nekoliko vrsta iz svoje zbirke. Za kraj zato razgovaramo o vedrijoj temi - djeci. Naime, obitelj Bešlić osim staklenika ima i zbirku rijetkih kaktusa koju često posjećuju školarci i studenti. Najmlađe ovdje upoznaju s kaktusima u nadi da će u njima probuditi onu istu iskru koju je Hrvoje Bešlić osjetio kada se kao dječak igrao u stakleniku bake Emilije.

- Svaki kaktus ima svoju priču, porijeklo, način uzgoja... Fascinantne su to biljke koje te lako privuku svojom ljepotom. A kada se navučeš, jednostavno ostaneš u tom svijetu - kaže Bešlić.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 23:26